T.Chevalier-Gospa i jednorog-
A.Pike-Krila-
M.Stiefvater-Drhtaj-
R.R.Martin-Grozničavi san-
T.Chevalier-Gospa i jednorog-
A.Pike-Krila-
M.Stiefvater-Drhtaj-
R.R.Martin-Grozničavi san-
Još jedan švedski roman: Torgny Lindgren, Hladetina.
Iza naoko bizarne osnovne radnje (dvojica osobenjaka putuju sjevernom Švedskom na motoru i isprobavaju hladetinu u svakom selu u koje zađu, a sela su poharana tuberkulozom od koje stanovništvo masovno umire), stoji složena kompozicija (zamalo sam odustala od čitanja, srećom, nisam) i stalno balansiranje između stvarnosti i fikcije, ispričano na osebujan način. Neka mjesta u knjizi su me deprimirala, dok sam se na nekim drugim mjestima naglas smijala.
Ako još netko bude čitao, baš bi me zanimali dojmovi!
Procitala sam Torquatu, jako mi se svidjela, osim sto mi je moozda mrvicu preduga. Pobogu, mogli su se i prije sresti! Ta forma, u obliku vanjskih i unutarnjih dijaloga mi je jako dobro legla.
Završavam nešto starije; "Rules of attraction" od Breta Eastona Ellisa. Knjiga je dobra, ali je doživljavam kao svojevrstan natavak "Lovca u žitu". Ista vrsta alijenizacije, nejasne i mutne pobune, bijesa pomješanog s općom rezignacijom. Čak je i vizura ista, pisano u prvom licu (različitih likova), ali je diskurs brutalniji, okrutniji, kao da je "Lovac..." doveden do ekstrema. Opća atmosfera beznađa i bezizglednosti je veoma dojmiljiva, a likovi su školjke, zatvorene i bez ikakve komunikacije među sobom (premda si utvaraju da postoji). Zanimljivo, ali nije za lagano luftanje mozga.
"Udruzenje ljubitelja knjiga i pite ljuskuse " Meri En Safer i Eni Barouz
Uživala sam čitajući knjigu Nives Opačić: Riječi s nahtkasna i kantunala (preko noćnog ormarića), izdavač Profil.
Kako piše na koricama "... sustavno razgrće hrvatske jezične magle i rješava naše jezične sumnje, sigurno će razveseliti ne samo one koji od pisanja i govorenje žive nego i sve one koji jednostavno ne žele biti neodgovorni i ravnodušni prema vlastitu jeziku."
Aleksandar Hemon: Projekt Lazarus
Odlična knjiga, pretužna. Fotografija mrtvog Lazarusa koji sjedi na stolici, i čarape s rupama na petama, na koricama, me svaki put bacala u bed kad bih zatvorila knjigu. Crno bijele fotografije unutar teksta samo pojačavaju taj dojam depresije, tuge, teškog života....
Čitamo usporednu priču o Lazarusovom ubojstvu, onome što je prethodilo i onome što se događalo nakon nje (ali bez odgovora zašto), a s druge strane putovanje pisca koji želi napisati priču o Lazarusu i odlazi u njegovo rodno mjesto, sto godina kasnije…
Simon Beckett: Kemija smrti
Odličan triler. U zabačenom engleskom seocetu gdje svi sve znaju, počnu se događati okrutna ubojstva. Za seoskog liječnika, došljaka iz grada, ispostavlja se da je svjetski priznati forenzičar. Jedna od onih knjiga koje ne možeš ispustiti dok ne dođeš do kraja.
Amos Oz: Moj Michael
Dosadno. Možda je greška što sam prvo pročitala Priče o ljubavi i tmini, koji je zaista maestralan roman. Jako puno unutarnjih dijaloga. Neke dijelove sam čak preskakala, nije mi se dalo čitati.
čitam zafonovu anđelovu igru i odlična mi je.
http://www.profil.hr/knjiga/andelova-igra/27526/
koja vam je bolja knjiga Sjećanja jedne gejše ili Muškarci koji mrze žene-treba mi za poklon...hvala
prva mi je odlična, a drugu nisam (još) pročitala!
Meni su sasvim različite. Dakle ovisi što osoba kojoj ćeš ju darovati više voli - napeti krimić ili "ženski" roman (u pozitivnom smislu!) koji prikazuje jednu nama sasvim drugačiju kulturu i običaje. Obje knjige su odlične, ali kažem, stvar ukusa. Ako je riječ o ženskoj osobi, ja bih odabrala Gejšu, osim kad bih znala da je osoba baš luda za krimićima.
O. Pamuk - Muzej Nevinosti
Lucy Finn - Pazi što želiš
Dostojevski - Zapisi iz Mrtvog doma, kad sam raspoložena i kad imam vremena
potpis na gore napisano.
mada kad smo kod tih muskaraca, meni je krimic OK, ali mi nesto ne stima. ne znam. dok ga citas super ti je, mjesto na kojem jesi u knjizi je zanimljivo, pa mozda i napeto, ali u cijelini kad procitas knjigu natrpano mi je svega i svaceg. od gospodarskog kriminala (ovaj izraz sam pokupila na vijestima), sadizma, disfunkcionalnih osoba, cudnih ljubavnih odnosa, ugalvnom cini mi se preveliki mišung.
ali ipak cu citati drugi dio jer ga imam na Kindlu, a to mi je prva knjiga na njemu, pa cu isptati spravicu s tom knjigom.
Pod pritiskom - malo drugačija knjiga o roditeljstvu
- Lauren Kate: Pali anđeo - ne bih se složila s onim što je pisalo na koricama: ni seksi, ni fascinantno i zastrašujuće, ni životni likovi, a i vjerno dočarana gotička atmosfera meni se čini slabim pelcerom u suvremenom svijetu. Od cijele škole pobliže je opisano desetak likova koji su svi do jednog uključeni u završni rasplet. Vidi se da nastavak slijedi, ali se svejedno osjećam prevarenom kad me zajedno s glavnom junakinjom do i preko kraja ostave neupućenu u svemirsko-teološku pozadinu i uzroke zbivanja.
- Nora Ephron: Vrat je prava tužibaba i druga razmišljanja o ženskosti - zbirka razmatranja i osobnih sjećanja vezanih uz svakodnevne i cjeloživotne teme: o kuhanju i posluživanju, uzorima, kozmetici i "održavanju", osjećaju povezanosti sa stanovima i kvartovima, užitku čitanja, nestalim jelima, roditeljstvu, starenju...
Iskreno, duhovito, ironično, pomalo zlobno i bolno primjenjivo. Iako je žena blizu dobi moje majke, živi s druge strane oceana i barata drugačijim ciframa, otkrivam se u začuđujeće mnogo toga. Mm je komentirao: osjećam se opisanim.
Tanušna knjižica koja mi je pružila nesrazmjerno mnogo uživanja i razmišljanja.
Napokon dočekala na rezervaciji u knjižnici i treći dio Larssonove trilogije, "Kule u zraku".
Počela čitati jučer, danas došla do 500-te stranice. I opet isti dojam kao i kod prethodne dvije knjige - nije neka vrhunska umjetnost, ali dobro komponirani krimić (ovaj zadnji čak i nije krimić, više špijunski), zaraznog stila pisanja.
Jedino što me smeta je to što prebrzo čitampa mi se teško vratiti na neka ranije pročitana mjesta, kad to poželim.
Druga knjiga koju paralelno čitam je novoobjavljeni roman Nancy Huston, "Rasjedi". Čini mi se jako dobra, govori o četiri pripadnika jedne obitelji, iz četiri različite generacije, a svaki od likova pripovijeda svoj dio priče u dobi šestogodišnjaka (u različitim vremenima). I inače volim takve kompozicije s različitim pripovjedačkim perspektivama, a ovdje je dodatno zanimljivo i to što je svim pripovjedačima zajednička kronološka dob.
tanja_b sorry na OT, ti knjige (konkretno zadnje 2) čitaš "normalno" ili si završila tečaj brzog čitanja?
Nisam tanja, al da ti i ja odgovorim
jer i ja sam larssonove knjige pročitala svaku u 2 dana, i svaki put žalila što je već gotovo
jednostavno, kad je napeto štivo, brže se i čita.
Ja sam se pak napokon dokopala Unterstadta, i svidjela mi se. I inače volim te Bildungsromane i realizam.
Sad sam krenula s Llosom, Raj iza drugog ugla. Čini mi se da će i to biti prava poslastica.
Philip Bantin: Understanding Metadata and Information Systems for Recordkeeping
ako ima arhivara medju vama ovo je the book![]()
ma čitala sam i ja Larssona, samo 1. knjigu, i to ljetos na go, pa nisam čitala ni 100 strana dnevno
i to samo njega, nije bilo paralelnog slaloma
sada "čitam" već mjesec dana "ljupke kosti"
nije mi sjelo
inače ne mogu nikako naći knjigu koja će mi se baš dopasti
pa ni Larsson mi nije bio ono baš mrak
valjda mi se mozak prebacio na dječju literaturu ( a i filmove gledam samo dječje)
bolje mi je sjela "Charlotteina mreža" nego Larsson
ni meni larsson nije sjeo i nije mi brzocitajuca knjiga.
i charlottes web je meni puno bolja knjiga od ove. drugu knjigu razvlacim vec danima. a tek sam na pocetku. mozda je bolje da je se ostavim u potpunosti.
tanja_b procitala sam i onu knjigu otvoreno cijelu noc. i ja je preporucam. i tamo ima raznih likova, ali mi imaju svoj smisao i mjesto, za razliku kod larssona. bar u prvom dijelu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 11.01.2011. at 14:06
Ma te dvije knjige nema ni smisla uspoređivati, potpuno su različite.
Da me se ne shvati krivo: ne pišem ja panegirike Larssonu, kad se promotri s odmakom, nije to savršeno štivo. To su dobro konstruirani krimići (ili krimi-trileri). Napeti za čitanje (bar meni, shvaćam da su nekima i dosadni). Pročitam i idem dalje.
Ali nisam ih htjela kupiti jer sam znala da neću imati živaca vratiti im se u drugom čitanju. Rezervirala sam ih u knjižnici, da pročitam i vidim o čemu se radi. Dakle, zanimala me fabula, ništa više od nje. Ok, usput sam primijetila još neke interesantne detalje, ali to nije toliko važno.
"Otvoreno cijelu noć" je posve drugačija knjiga, smiješno-tužna, izrazito filmična, na trenutke groteskna. I tu knjigu bih mogla čitati više puta, svaki put s drugačijim pogledom ili doživljajem.
dvoumim se između francuske suite, igranja sa odraslima i muškaraca koji mrze žene!
http://www.dzepna.com/nemirovsky_suita.htm
http://www.fraktura.hr/knjige.aspx?knjiga=450
http://www.fraktura.hr/knjige.aspx?knjiga=282
Francusku suitu ti najtoplije preporučujem! Izvrsna knjiga, na tragu klasika. Dvaput sam je čitala, i mogla bih je čitati i opet, i opet...
slazem se da su totalno razlicite.
ali kako sam gore ranije napisala da mi likovi kod larssona nisu sjeli, a nisam rekla da sam procitala ovu knjigu zato su u istom postu i povezani, jer i u noci ih ima takodjer razlicitih i zivotnih. ali svi su mi nekako tu gdje trebaju biti. mada su uvrnutiji![]()
"Francuska suita" je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala zadnjih godina. Prelijepa tapiserija društva u kaosu rata.
Trenutno čitam "Okajanje" ("Atonement") Iana McEwana. Uživam. Od studentskih dana nisam ništa njegovo pročitala, a onda me se nije baš dojmio s "Cementnim vrtom". Sada me se baš dojmio.![]()
U zadnje vrijeme čitam mnogo više stručne literature nego beletristike, u takvoj sam fazi. Ipak, pročitala sam konačno Amos Oz, Priče o ljubavi i tmini. Voljela bih imati i čitati takvu knjigu o svojoj obitelji, sve detalje o bakama i djedovima, tetama i stričevima, njihovim sudbinama, osobnostima, manama i vrlinama. Autor je stvorio takvu vrijednost za sebe i za svoju obitelj, ali do mene kao do čitatelja baš i nije dopro. Meni je to previše i zbog toga mi je postalo dosadno. Još bih rekla da je to više analitički pristup nego priča o ljubavi - autor se osobno drži po strani, sebe ne otkriva previše, a jedine pravo emotivne dijelove knjige prepušta ustima tetke. Formula židovstvo + tragedija + obitelj po mom je mišljenju dosegla mnogo više književne i ljudske domete u djelu Saula Bellowa.
I ja, ali i dalje sa zanimanjem pratim ovaj topic i zapisujem si potencijalno zanimljive naslove.![]()
Hvala ti na ovom komentaru, Zdenka, mišljenja o Ozovom romanu nam se poklapaju 100%. Odlično si opisala ono što sam i sama pokušala reći kad smo prije par mjeseci pričali o toj knjizi.
Zaista, čitajući "Priču o ljubavi i tmini" sa žaljenjem sam zaključila kako bi bilo divno ostaviti djeci i unucima u nasljeđe upravo ovakvu kroniku njihove (šire) obitelji, no kako nema šanse da to ikada učinim, jer riječ je o - čak i kad bismo sasvim zapostavili belestrističku stranu - opsegom i zahtjevnošću pravom životnom projektu. I stvarno mi je bilo teško priznati na ovom topicu, prepunom Ozovih štovatelja, da mi je knjiga u svojoj osnovi bila dosadnjikava.![]()
Slažem se i za Bellowa.![]()
Jel netko ima možda Tajno pismo za posuditi? Hvala, hvala, hvala!
Laurell K. Hamilton: Poljubac sjena i Cjelov sumraka - ljubitelji fantasy-a navalite, pročitala ih obje u dahu i u iščekivanju sam trećeg dijela.
Erica Jong: Strah od letenja - a tak, meni je ok, razvlačila sam ju danima.
Andrew Davidson: Vodoriga - jedna od onih knjiga koje bi voljela imati i ponovo pročitati, progutala sam je u dva dana.
Započinjem: William P. Young „KOLIBA“, veselim se unaprijed...