Malo je, slazem se. Ali ova Ja se ne bojim je meni naj naj njegova.
 |
|||
|
|
|||
Malo je, slazem se. Ali ova Ja se ne bojim je meni naj naj njegova.
Meni je najdraža "Pokupit ću te i odvesti".Anci prvotno napisa
A "Ja se ne bojim" je izvrsna, ali stvarno morbidna, pogotovo za mene koja se uživi u svaki lik, a osobito dječji
Off, ali pogledajte i film. Krajolik i fotografija su fantasticni, a likovi bas isti kao u knjizi (on je pisao i scenarij, pa nije bilo odstupanja).
E. je trebala pogledati film za DVD-lektiru, a ja sam ona (pogurkana tanjom_b) procitala roman (prvo kraj, a onda ispocetka
), nasla sam ga u .pdf izdanju (na talijanskom).
Inace, kao i MvEwan i Wesley, i on mi je jedan od pisaca nakon kojih moram raditi pauze i citati nesto mozak-na-pasu.
Inace sad pod stresom.
On, procitala sam knjigu (nazvala bih ju prirucnikom) koja se u originalu zove "Tutto troppo presto", pisac je A. Pellai - o odgoju (pred)pubertetlija u internetsko doba iz aspekta terapeuta i same djece. Odlicno je napisano, koncizno, bez patetike. Zakljucak je naravno poznat: pricati, pricati, pricati s djecom. Na kraju se sve na to svodi.
Nakon nje sam procitala i Joanna Trollope, "The Other Family". Zanimljivo opisana (inace vec izvakana) tema obitelji gdje jedan od roditelja ima "drugu" obitelj.
Joanna Trollope, "Merrying the Mistress". Kao i obicno, iz vrlo interesantnog kuta opisana jedna vec izvakana tema.
Elisabetta Gualmini, "Le mamme ce la fanno" - u obliku prica u kojima autor, profesorica na Sveucilistu u Bolonji koja balansira jos i freelance novinarski posao i rad u nekoliko udruga, opisuje na vrlo realan, dirljivi, smijesan nacin zongliranje izmedju poslovnih i obiteljskih obveza, odnos drustva prema posvojenju djece druge boje koze, i slicno.
Pročitala "Lovac na glave" -Jo Nesbo, iako je napet kao sve njegove, malo previše ovoga puta mi je bilo krvi, mesa i leševa. Možda sam čitala samo po noći pa je u tome stvar
Sad sam uzela Okus jabučnih koštica, uživam, hvala na preporuci
Pravila pisanja postova
