Pa ja ne znam... Kroz par mjeseci. U tom smo periodu bili na putu u inozemstvu gdje nije isao u vrtic par mjeseci. I on jako puno vremena dnevno cita.
Pa ja ne znam... Kroz par mjeseci. U tom smo periodu bili na putu u inozemstvu gdje nije isao u vrtic par mjeseci. I on jako puno vremena dnevno cita.
Elly, tnx
Nasla sam u viksi krivotvoritelje novca od andre gida, svidja mi se, bas volim kad upecam nenadano neku knjigu koju se inace uopce ne bih sjetila citati.
On topic, Frida ili o boli, Slavenka Drakulić.
Možda pomogne za dječji izbor ljetne literature - preporuke vršnjaka
http://gkr.hr/Magazin/Djeca/%28title...cle_id%29/9445
http://gkr.hr/Magazin/Djeca/%28title...cle_id%29/9577
Uživam u knjizi Nova finska gramatika. Javim dojmove kada je pročitam do kraja.![]()
nakon ohoho pauze uzela sam napokon knjigu u ruke
Horbyjeva nova "Funny girl"
onako, nije mi baš nešto, čitka ali nema štofa baš zasad.
a s klincem navečer Pipi Dugu Čarapu![]()
Mislim da nisam spomenula Harlana Cobena: Netragom nestao
Dopao mi se krimić. Sad ću potražiti i njegove druge stvari - bliži se godišnji, moram se opskrbiti.
J. Eugenides "Srednji spol" - dakle, kakvo otkriće! Meni je skroz legao, prekrasno piše, stil me oduševljava iz stranice u stranicu... Sinoć sam mužu citirala neke opise, nisam to mogla zadržati sama za sebe. Hvala Bogu dugačka je, pa će ova uživancija trajati
hvala anci na preporuci!
Ajmeee svaki put kad netko cita Srednji spol budem tako sretna zbog te osobe!
To mi je mozda i najdraza knjiga ikad!
I ja sam tako citala neke dijelove naglas koliko su bili urnebesno genijalni, nekih se fraza sjetim i danas, a svaki spomen dudovog svilca priziva mi scene iz te knjige.
Daaaa! A sretna sam jer postoji još jedna njegova knjiga koju nisam pročitala a hvalite je! Doduše, nisam je još našla u knjižnici ali ako je kao ova, kupit ću je (Bračni zaplet?) Život je lijeeeep![]()
Srednji spol je stvarno genijalna knjiga. Imam jos 50ak stranica i to razvlaaacim samo da mi sto dulje traje. Bracni zaplet je isto jako dobra, a nevina samoubojstva su mi u rangu bracnog zapleta.
U "Nevinim samoubojstvima" mi je ipak nešto falilo, koliko god mi se knjiga sviđala, ne samo što je bilo nekih neuvjerljivosti u fabuli, nego i neki logičan završetak, objašnjenje za neke roditeljske postupke, ili bar neki zaključak autora, ma ne znam ni sama... onako, ostalo mi je malo nerazmršeno. Nekad mi je to ok, odgovara uz knjigu, pa možeš zamišljati različite nastavke, ali u ovoj knjizi mi je baš ostao dojam da nešto fali.
Konačno sam pročitala Nevjernicu, bas je dobra knjiga.
a danas sam progutala Rudanicu "kosturi okruga Medison". bas sam se lijepo nasmijala..
Ne čitam ju trenutno, al' sam, čeprkajući po nečem sasvim desetom, naletjela na tu moju staru ljubav, pa, rekoh, idem to oduševljenje ponovnim otkrićem podijeliti s vama. Riječ je o Simone de Beauvoir, a njena knjiga koju sam davno pročitala, a ostala mi je u jako lijepom sjećanju je Uspomene dobro odgojene djevojke.
Ne sjećam se da sam ju viđala po knjižarama, pretpostavljam da nekog novijeg izdanja onda ni nema, ali baš mi je bilo drago prisjetiti se...
Etogana![]()
Meni bracni zaplet nekako nije sjeo. Sto mi je bas zao jer mi je srednji spol bio odlican. U bracnom zapletu mi se najvise svidio bipolarni poremecaji onaj religiozni lik mi je super a zenska me zivcirala.
[QUOTE=betty blue;2793549 najvise svidio bipolarni poremecaj.[/QUOTE]
sad i ja moram pročitati bračni zaplet
srednji spol mi se svidio jako
ona vrste knjige koja se ne zaboravlja nikad
Posljednje uređivanje od flopica : 02.08.2015. at 23:09
Pročitala ovih dana roman Alide Bremer "Olivino nasljeđe". Dobra je knjiga, ali ostavila me prilično ravnodušnomnisam se uspjela uživjeti u likove, koliko god se autorica trudila oko toga. Malo me zasmetao i povremeno docirajući ton kojim podučava čitateljstvo o suvremenoj povijesti Dalmacije, ali to se može pripisati činjenici da je roman ipak izvorno pisan za zapadnoeuropske čitateljske krugove, pa da ih se, jelte, poduči nekim stvarima
Ali da ne shvatite krivo, zaista ne mogu naći objektivno lošu stranu tom romanu, lijepo je napisan, spretno složene kompozicije, vrijedi ga pročitati, samo ne očekujte oduševljenje.
Dugo vremena sam razvlacila Joanne Trollope, "The Men and the Girls". Iako su mi se neke njene knjige dopale (npr. "Other People's Childen"), u ovu nikako nisam mogla 'uci', glavni lik mi je bio naporno cmoljav i neodlucan, pa sam ja odlucila da nemam za nju vise ni volje ni strpljenja. Anti-preporuka.
Medjutim, odlicna, odlicna, odlicna knjiga mi je Stephen Chbosky, "The Perks of being a Wallflower". Iako uznemirujuca, topla je i dirljiva, a prica jos dugo nakon sto zavrsite s knjigom ostaje u citatelju.
Trenutno sam na zadnjoj (i jako, jako mi je zao sto je spisateljica pocela pisati u kasnoj zivotnoj dobi a sada je vise nema) knjizi od Mary Wesley, "Jumping the Queue".
Tek sam na 3. poglavlju, ali vec ju preporucujem.
Ona mi je inace wow, zenski (malcice umjereniji) McEwan.![]()
Zadnje sam procitala Parsonsovu Man and Wife i Nista se ne opire noci Delphine de Vignan. Parsons mi je standardno ok, ali nista posebno. Nista se ne opire noci me ispocetka nije odusevila, no kako sam dalje citala, postajala mi je sve bolja; na kraju me bas dirnula.
Sad citam Llosinu San jednog Kelta, po preporuci s ovog topika. Vrlo je zanimljiva, al mi ne sjeda taj dokumentaristicki stil pripovijedanja.
Ceka me Barnesova Povijest svijeta u 10 1/2 poglavlja.
Dodajem za Anci - mislim da bi se njoj Mary Wesley mogla dopasti, kad vec voli uznemirujuce knjige.
I Stephen Chbosky, takodjer.
Danas obnavljam gradivo: Edith Wharton, The Age of Innocence. Nasla sam na engleskom, pa uzivam.![]()
Prijavljujem Julian Fellowes, Past Imperfect.
Nakon odlicne "Snobs", zainteresirala sam se za njega kao pisca, pa sam podigla i ovu knjigu. Jako mi se svidja nacin pripovijedanja, bas mi je nekako legao ritam.
Betty, odmah mi je upalo u oci da ti se me svidja Bracni zaplet! Meni se bas svidio, unatoc malo pretencioznom pocetku romana. Neke sam recenice prepisala, jako mi se svidio.
Moj go je gotovi puno sam citala.
Odlicna mi je bila Noseni valovima, roman o braku, odnosima u braku i izvan braka![]()
Odlicno napisan. Pokusala sam naci jos nesto od iste spisateljice, no nazalost, prevedeno je samo ovo.
Dalje. Progon, Alessandro Pipperno.
Potamnjivanje, Mireille Juchau. Uh. Dosta testo i opterecujuce. Ali izvrsno.
No toliko me opteretila da sam posudila knjigu od kceri i citala
Gospodjicu Peregrine
Jako mi se svidjela i Nova finska gramatika.
I super mi je John Green
I imam jednu skoro pa antipreporuku. Koja se nekome mozda i svidjela!
Rascijepljenost. Uopce mi nije sjela iako je objektivno dobro pisana.
Jel citao netko?
Posljednje uređivanje od Anci : 06.08.2015. at 00:01
Dovrsila Krivotvoritelje novca od Gidea, bas mi je legao, totalno mi se takvo nesto citalo, modernisticko, rujno, idejno, dojadili mi svi cinizmi, ili kako bi neki rekli, dosta mi je polovnjaka :D
Ne znam kako mi je promakao u srednjoj skoli, bas je onako za to rujno doba.
Sad sam uzela Tajnog agenta od J Conrada, prekapam po svekrovim knjigama u vikendici![]()
Čitam Cohen: Ljubavničina osveta. Negdje sam na pola. I ljuti me ta glavna junakinja, o, kako li me ljuti! Al' bih ju prodrmala i rekla da to nije način na koji se postupa.
No, neću pričati detalje. Možda još netko pročita pa da usporedimo dojmove
http://www.apm.hr/ljubavnicina-osveta/PR/143656
Gide je genijalan
Čitala sam ga u srednjoj školi, ali pola toga nisam shvaćala, bolje mi je sjeo tek kasnije.
Preporučujem "Vatikanske podrume", tek nakon te knjige sam shvatila neke dijelove u Marinkovićevom "Kiklopu".
I "Pastoralna simfonija" je izvrsna, za svaku preporuku.
Da, da, tamnoplave sa zlatnim slovima...
Meni su u ono vrijeme nekako najodbojnije bile one "političke", tipa Povratak iz SSSRa i Povratak iz Čada...
Ah, dođe mi da ih malo "poprašim", nisam to dugo čitala...
No, trenutno se mučim s nečim o čemu ću vam javiti ako ikad dođem do kraja, pa ne stignem ništa drugo![]()
Budem si uzela te vatikanske podrume, obozavala sam kiklopa u srednjoj, mozda ga onda ponovno procitam.
I mene ste zainteresirale za Vatikanske podrume![]()
Moje preporuke: Svjetlo koje ne vidimo, Translatlantik, Circle.
Nasmija me betty s bipolarnim. Ima još jedna odlična knjiga baš na tu temu, od Tatjane Gromače ("Božanska dječica"), ali tu nije prikazano tako "romantizirano" kao u Bračnim zapletima i relativno izdaleka (odnos muž-žena, raskidivo, zamjenjivo), nego iz bližeg odnosa majke i kćeri (pretpostavljam da je slično kod "Ništa se ne opire noći", tu još nisam čitala).
Nije baš slično, osim što se radi o bipolarnom i što kći piše o majci.
"Božanska dječica" ide od pojedinačnog k općem, psihička bolest pojedinca služi kao manifestacija bolesnog društva, i cijela "priča" (priča pod navodnicima jer prave narativne linije zapravo nema) ide u tom smjeru. "Ništa se ne opire noći" je pak osobna i obiteljska kronika, i baš zato što je tako detaljna i konkretna, meni je bila izuzetno mučna za čitanje. Do te mjere da sam se tijekom čitanja pitala otkud tolika potreba kćeri da do detalja secira i analizira baš sve što se dešavalo u obitelji (a bipolarni poremećaj tu je samo jedan od detalja, zapravo, cijela obitelj je na svoj način bolesna). Na kraju sam zaključila da shvaćam zašto je autorica napisala takvu knjigu, ali nisam uspjela shvatiti zašto sam je ja "morala" čitati![]()
Hm.... "prepali" su me na sličan način i čitatelji koji su mi proslijedili knjigu... tako da sam sad duplo u dvojbi čitati ili ne... "Božansku dječicu" sam lako pročitala. Vjerojatno ću krenuti, pa odustati ako me bude previše uznemiravala, ne bi bila prva knjiga, znala sam već odustajati od odličnih knjiga ako bi me previše uznemirile, nisam od onih koji moraju doć' do kraja svakoj. Hvala!
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.08.2015. at 16:56
Apsolutno potpisujem! Iz istog razloga su mi se strasno bile svidjele Franzenove Korekcije. Ima negdje na pocetku cijela stranica tijeka misli onog Alfreda ili kako se vec zove otac obitelji, odvalila sam na taj dio, procitala sam ga nekoliko puta zaredom.
Imas jos kakvu preporuku?![]()
Od pročitanog ovo ljeto, preporučam:
"Rob" - Isaac Bashevis Singer,
"Pod vulkanom" - Malcom Lowry,
"Odesa" - Isak Babelj,
"Gonić zmajeva" - Khaled Hosseini
red povijesti, red religije, red dobro obrađenih ljudskih psiha,
a sve lako čitljivo.
Julian Barnes "Nema razloga za strah" - nešto između autobiografije, fikcije i knjige eseja. U njegovom stilu, krasno pisano.
Eh da, i jedna preporuka. Daniel Kehlmann, "F" - izvrstan roman, kroz spretno složenu priču dotiče se dosta dubokih tema (od obiteljskih odnosa do slobodne volje, samokontrole, osobnih ambicija, odnosa talenta i prosječnosti...). Inače jako volim Kehlmannova djela, tako da sam i za ovaj znala da me neće razočarati - i dobro sam pogodila![]()
Nakon gotovo dvomjesečnog samomučenja uspjela sam do kraja iščitati Knjigu sjećanja, Petera Nadasa.
Koliko god je ova knjiga slavljena kao remek-djelo i proglašavana veličanstvenom, literarno iznimnom, a Nadas prozivan novim Musilom, Mannom, Proustom, nekako ne mogu podijeliti to sveopće oduševljenje. S tom golemom knjižurinom od više od 700 gusto tiskanih stranica dugo sam se borila tvrdoglavom upornošću, tražeći to nešto iznimno u njoj.
No, ne da mi nije "sjela", nego ju nikako nisam uspjela "probaviti".
Težak stil pisanja, komplicirani, meni osobno vrlo naporni i isforsirani, odnosi likova, neverending rečenice (čitam puno za vrijeme vožnje do posla i natrag, pa primjerice započnem rečenicu kad krenem od kuće, a završim ju kad dođem do posla...), da ne spominjem tvrdi uvez i težinu knjige koja me i u doslovnom i u prenesenom smislu umorila, sve to me posve iscrpilo...
Možda je nisam čitala u pravo vrijeme (imala sam u isto vrijeme dosta drugih važnih stvari koje su mi se motale po glavi), možda knjiga nije moj "stil", a možda sam, pak, jednostavno ostarila pa mi je teško slijediti misao u tako dugim rečenicama, tek, unatoč sjajnim kritikama i vrlo pozitivnim prikazima,ne bih ju preporučila za čitanje najboljoj prijateljici...
Baš me zanimaju vaši dojmovi, ukoliko je netko čitao... tanja_b možda?
Od Nadasa sam odustala još onda kad sam u rukama držala "Kraj jednog obiteljskog romana", i bilo mi je jasno da nemam živaca ni strpljenja za takav stil pisanja.
Kad sam vidjela "Knjigu sjećanja" na policama, mogla sam se samo slatko nasmijati impozantnoj debljini, nisam je ni primila u ruke![]()
Kehlmann - pročitala Mjerenje svijeta, nabasala slučajno u knjižnici ovog proljeća. "F" nisam čitala, ali baš bih mogla - hvala na ideji.
* * *
Baš sam se vratila s ljetovanja, a tamo sam imala 10 dana vremena za čitanje bez opterećenja, pa sam lijepo obrstila Karin Slaughter, sve što sam našla (na Postanak sam nabasala u kvartovskom Konzumu, a onda potražila i ostale: Triptih, Zaslijepljena, Slomljena, Krhotine... ne znam jesu li to sve, ali ove sam čitala), nakon toga sam se dohvatila Stiega Larssona - trilogiju Millenium.
Još sam pročitala Jodie Picoult: Čuvarica sestre svoje i Deseti krug - obje mogu preporučiti
Evo malo o tim knjigama:
http://www.algoritam.hr/?id=124973&k...d#.VdsCvCXtlBc
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proiz...9#.VdsDISXtlBc