Odličan roman London NW (Zadie Smith). Malo sam se bojala toga što su ga okarakterizirali kao eksperimentalan, ali nije mi bio težak za čitanje, čitala sam ja i puno luđih I nije mi isforsirano, zapravo nisam ni primjećivala način, samo sadržaj.
Otpočetka mi je dobro sjeo, i, iako nisu svi dijelovi jednako uspjeli, nisam je puštala do kraja. Mislim da je stvar u načinu pisanja jer, kad mi paše nečiji stil, onda mi jednostavno klizi i malo šta me može onda odbiti. Valjda je to baš nešto subjektivno, ne bih se čudila da se nekome uopće ne sviđa.
Nema duhovitosti iz Bijelih zuba, ali je zrelije. Sama autorica kaže da je kad je pisala Bijele zube (a imala je 23 godine) bila sveznalica, a sad da više ne zna puno toga. Mogu to razumjeti.