Pročitala sam Berače jagoda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/7578/beraci-jagoda
Pitko i OK, na trenutke mi je bilo prepitko, ali poslije me zabavilo.
 |
|||
|
|
|||
Pročitala sam Berače jagoda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/7578/beraci-jagoda
Pitko i OK, na trenutke mi je bilo prepitko, ali poslije me zabavilo.
što se tiče Ewana:
ja sam slično mislila kao Forka nakon Na plaži Chesil, ostala sam s nekim upitnicima nakon čitanja. Ali nakon Okajanja sam drugačije mislila: išao je dublje, postigao više. Instinkt mi govori da mi se ne bi toliko svidjele druge njegove knjige, nego da me baš nešto u mjestu i vremenu Okajanja očarava.
Nisam ponudila ništa racionalno, nikakve argumente, samo same dojmove
I dobar mi je članak iz Zareza.
Posljednje uređivanje od Jurana : 26.04.2016. at 14:08
Jurana prvotno napisa
što se tiče Ewana:
ja sam slično mislila kao Forka nakon Na plaži Chesil, ostala sam s nekim upitnicima nakon čitanja. Ali nakon Okajanja sam drugačije mislila: išao je dublje, postigao više. Instinkt mi govori da mi se ne bi toliko svidjele druge njegove knjige, nego da me baš nešto u mjestu i vremenu Okajanja očarava.
Nisam ponudila ništa racionalno, nikakve argumente, samo same dojmove
I dobar mi je članak iz Zareza.
Sad ćeš me natjerati da, nakon dva razočarenja, uzmem i to Okajanje
Ja sam isto nakon Plaze Chesil ostala razocarana (iako me se knjiga dojmila), dok me Okajanje odusevila. Opcenito, volim njegove romane. Jedino mi Amsterdam ima malo blesavi kraj, onako, razocaravajuci. Kao da knjigu nije zavrsio McEwan nego netko drugi, manje vjest.Sad ćeš me natjerati da, nakon dva razočarenja, uzmem i to Okajanje
Forka, daj mu jos koju sansu.
Eh, da, pročitah u međuvremenu "Na more" Petre Soukupove.
Pokupila sam, čini mi se, ovdje preporuku (tanja_b pretpostavljam? , volim tvoje preporuke)
Uglavnom, odličan roman.
Lako čitljiv, zanimljivo pisan, nimalo površan.
Tema je naoko jednostavna, ali u svojoj srži vrlo slojevita.
Ostavlja ukupni dojam koji odiše nekom tugom i deprom, premda je na mjestima sve skupa dosta komično.
Autorica je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti, ako sam dobro upamtila, dramaturgiju, pa je i stil pisanja pomalo dramaturški, a jako mi je guba što je apsolutno sve pisano u prezentu.
To daje dodatni šarm cijeloj knjizi.
Svakako pročitati!
Drago mi je da ti se svidjela Soukupova
silos me nije baš oduševio iako mi je super ideja
http://www.apm.hr/silos/PR/143439
sad čitam sakupljača očiju i baš mi je zanimljiv
http://www.vbz.hr/knjiga/fitzek-seba...akupljac-ociju
iza slijedi minijaturistica
http://citajknjigu.com/minijaturistica-jessie-burton/ i
elizabeth je nestala
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/elizabeth-je-nestala/
Antonia Fraser: "Love and Louis XIV" - zanimljivi trivija-podaci
Daphne Kalotay: "Russian Winter" - IMHO, jako dobro opisan poslijeratni period u Rusiji iz perspektive umjetnika uopce i, detaljnije, balerina. U minuciozne detalje je opisan svakodnevni rat u teatrima Boljsoj i Kirov, dotice se i prebjega na zapad... Meni osobno je bila vrlo zanimljiva.
Dovršavam Wolf hall, Hillary Mantel. Izvrsna knjiga. Odmah ću prijeći na nastavak - Privedite tijela.
Povijesni roman o prvim brakovima Henrika VIII, ali pisan toliko britkim jezikom i fenomenalnim stilom da ga se ne može ispustiti iz ruke.
Ja cekam da izadje treci dio, The Mirror and the Light
Čitam Češljugara:
http://www.superknjizara.hr/?page=kn..._knjiga=118701
Sviđa mi se.
Na prethodnim stranicama postavljeno je pitanje motivacije lika za postupak u knjizi. Isto pitanje me mucilo vezano za zenski lik do zavrsnih poglavlja Stonera, Johna Williamsa.
Kad mi se to pitanje razrjesilo, knjigu sam svrstala medju omiljene, one koje bih zeljela ponovo procitati.
Knjiga govori o ni po cemu osobitom profesoru i njegovom zivotu u kojem nema puno ljubavi, ali ima raznih nevolja s kojima se junak suocava stoicki, rijetko se odupiruci nepravdi. Na mene je knjiga ostavila snazan dojam, a iako sam cesto cmoljila citajuci ju, na neki me nacin ispunila optimizmom. Zivot nas cesto pocasti turobnim trenutcima, a hrabrost je uprkos svemu zadrzati mir i pronaci utjehu u svakodnevici. :zen:
Meni je Amsterdam vrlo predvidiv i zapravo bezvezan, a McEwanu me najviše privukla prva njegova knjiga koja mi je došla u ruke, a to je bila Trajna ljubav. Okajanje mi je kad sve uzmem u obzir, najdraže.
Sad mi je na redu Privedite tijela, a nakon nje ću pokušati ugrabiti Stonera.
Dala sam si dva-tri dana nakon završenih Koštanih satova da mi se slegnu dojmovi jer nisam bila sigurna šta napisati.
Meni je knjiga bila draga i zanimljiva za čitanje i jasno mi je da sam prema Mitchellu pristrana. Ali nekako... bilo je u ovom romanu materijala za - brat-bratu - bar 3 romana. Po tome me je podsjetio na Rushdieja, kao da bi i njemu dobro došao strog urednik koji bi mu rekao: reži malo, dečko, ne mora baš sve ući u knjigu
Dok sam čitala o knjizi da si pomognem definirati što je u njoj da mi nije najbolja moguća, našla sam mišljenja da Mitchell jako želi zabaviti čitatelja i da ponekad žrtvuje sadržaj i ljudskost maniri i nekako sam bliža ovom drugom stajalištu jer znam da on može i izbrusiti svoj stil - sjetimo se samo Jacoba de Zoeta. Također mu može priča biti ispred forme - to nam dokazuje Crni Labud.
Sve u svemu, iako mu se može naći mana, kažu za njega da je jedan od suvremenih pisaca s najviše obožavatelja, a, eto, mogu mu se i ja u fan klub upisati, jer upravo čitam njegov posljednji roman, još neprevedeni Slade House
Ovaj je horor. Zabavan je.
Posljednje uređivanje od Jurana : 29.04.2016. at 11:37
Volim McEwana, neka mi je draža, neka bezveznija, ali rado ga čitam. The best su mi bile Okajanje, Na plaži Chesil i ona jedna o danu života nekog neurokirurga, mislim da se zove Subota.
Pročitala Svetlanu Aleksievič, "Rabljeno doba - kraj crvenog čovjeka", mislim da je za to dobila Nobela:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/9444/rab...rvenog-covjeka
Knjiga je za mene bila potresna, iako jako zanimljiva. Ima 400 strana, a progutala sam je u tjedan dana, nisam se mogla odvojit od nje. Teška je, ali opet te vuče za čitat, napisana je u nekom dokumentarističko-ispovjednom stilu - par stranica priča nekog čovjeka, pa par stranica priče drugog. Slova velika, mislim da je u RH tiskana tako... za "rabljene", kojima već trebaju cvike za blizinu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.05.2016. at 10:43
Sophie Flack, "Bunheads". Tople preporuke, pogotovo za sve zainteresirane za balet. Za par godina cu je preporuciti mojoj za citanje (od neke 15 godine moze, mislim, sad bih jos neke dijelove cenzurirala
Autorica je profesionalno plesala u New York City Ballet kompaniji, knjiga nije autobiografska iako je temeljena na zivotnom iskustvu.
Sophie Kinsella, Shopaholic to the Rescue - zabavna, za jedno popodne.
Mary Daheim, King's Ransom - PRESKOCITE!!!
Namjera mi je bila procitati malo vise o ovom povijesnom razdoblju (Oliver Cromwell), naisla na ljubic da ne moze biti gori... PRESKOCITE!
Sad me, hdB, ceka novi Orhan Pamuk.
Procitala Doru Bruder od Patricka Modiana. Knjiga je pisana u polu-dokumentaristickom novinarskom stilu i opisuje stvarnu potragu autora za Dorom Bruder. A Dora Bruder je 15-godisnja zidovska parizanka koja je 1941 pobjegla iz internata, nakon cega su njeni roditelji dali oglas u novine da je traze. Pisac je na taj oglas slucajno naisao 1988, i iducih 8 godina traga za njom. Iz policijskih zapisnika, izjava ljudi koji su tada zivjeli, setnji po Parizu, prica svog oca, i sjecanja na poslije ratni Pariz svoje mladosti, on pokusava rekonstruirati sudbinu Dore Bruder. Usput se dotice i sudbine nekih drugih "usputnih" Zidova. Knjiga nije toliko pisana u Modianovom lirskom tonu (tim pjesnickim jezikom) kao druge njegove knjige koje sam citala, nego vise u nekom novinarskom, s puno iznosenja cinjenica. A ipak je sva lirska i sjetna i potresna... a misao na kraju je predivna, neka utjeha u svom tom bezumlju...
Ja bi da prevedu sve od Modiana.
Prvih 50-ak stranica su me odusevile, svakodnevno jedva cekam sat-dva vremena da sam na miru pa da citam, bas gustam. Zabavno je i dirljivo... pravi Pamuk.Sad me, hdB, ceka novi Orhan Pamuk.
Nije onako sjetno kao Muzej nevinosti (ta mi je bila odlicna). Ova se zove A Strangeness in my Mind - najtoplije preporucujem.
Aaaa... Pamuka odavno nisam citala, a jako ga volim... Bas bi ga mogla potrazit.Prvih 50-ak stranica su me odusevile, svakodnevno jedva cekam sat-dva vremena da sam na miru pa da citam, bas gustam. Zabavno je i dirljivo... pravi Pamuk.
Nije onako sjetno kao Muzej nevinosti (ta mi je bila odlicna). Ova se zove A Strangeness in my Mind - najtoplije preporucujem.
citam minijaturisticu
oooodliiiicnaaa
Pročitala i ja "Na more", pridružujem se hvalospjevima, ne možeš ispustit iz ruku
Kći, Jane Shemilt
zanimljivo mi je, dobro pisano
http://citajknjigu.com/kci-jane-shemilt/
nadopuna
ovo sam napisala na pola knjige
nakon što sam cijelu pročitala mjenjam iskaz i povlačim preporuku
radi lošeg kraja
barem meni
inače mi se često dogodi da me knjiga neka oduševi na početku
i onda kraj sve zezne
ali pročitala sa još jedan krimić
"Dobra djevojka"
http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/
pročitala je do kraja
meni se jako dopala
priča o nestanku jedne djevojke
svoje viđenje paralelno pričaju njena majka, detektiv koji radi na slučaju i otmičar
i priča ide u dva vremena, prije i poslije
a kraj mi je, ovaj put, bio odličan
moja preporuka ljubiteljima krimića
sada čitam "Vidimo se tamo gore"
uzela sam je onako na blef, prije nego je tanjab napisala preporuku
za početak je zanimljivo, ali pročitala sa tek 50 stranica
Joj, da, Pamuk baš lijepo piše. Jako sam se bojala početi ga čitati, mislila sam da će biti "težak", a kad ono, divota
Ja sam pročitala još jednog Bekima Sejranovića: Sandale.
Idem od kraja prema početku
(Još me čekaju Ljepši kraj i Nigdje, niotkuda, no o tom potom.)
Sandale su krasna i šarmantna knjižica, i lepršava i ozbiljna istovremeno.
Jednostavno morate zavoljeti toga Bekima kroz njegove knjige, tip je totalno svoj
Sjetila sam se u knjižnici da si spominjala Bekima…imali su Nigdje, niotkuda i Fasung pa sam ih uzela.Ja sam pročitala još jednog Bekima Sejranovića: Sandale.
Idem od kraja prema početku
(Još me čekaju Ljepši kraj i Nigdje, niotkuda, no o tom potom.)
Sandale su krasna i šarmantna knjižica, i lepršava i ozbiljna istovremeno.
Jednostavno morate zavoljeti toga Bekima kroz njegove knjige, tip je totalno svoj
Dojmovi?
Još ništa
Vidiš da idem od zadnje knjige prema prvoj
"Nigdje, niotkuda" mi je još prije nekoliko godina darovala sestrična za rođendan, i to je jedna od onih "knjiga s police", još uvijek čeka na red...
Sad čitam "Ljepši kraj"...
Almodovar
Slažem se za novu Pamukovu - odlična, kao i sve njegovo.
Sad sam na nesto manje od pola knjige - citam ju bas polako, natenane, s gustom - i skuzim da naglas govorim sama sebi kako mi je krasna knjiga
Posljednje uređivanje od Elly : 06.05.2016. at 11:31
Zavrsila danas, odusevila me knjiga (Orhan Pamuk, A Strangeness in my Mind). Kroz pricu vas likovi vode po Istanbulu (kao i uvijek ali ovoga puta jos detaljnije), ako ste bili prepoznat cete i jos bolje upoznati taj prekrasan grad. Svaka nova recenica nosi niz zanimljivih detalja koji se "usput" provlace kroz pricu o obicnim, sitnim ljudima. Neke povijesne stvari postaju puno jasnije. Svakidasnjica zene i odnos prema zenama i sam njihov stav i nacin ponasanja (cak niti sa strane religije, nego svakodnevnog zivota), skroz od pedesetih godina pa do 2012 - vrlo, vrlo zanimljivo. A sve uz tako prekrasan rjecnik... Najtoplije preporuke.Sad sam na nesto manje od pola knjige - citam ju bas polako, natenane, s gustom - i skuzim da naglas govorim sama sebi kako mi je krasna knjiga
Posljednje uređivanje od Elly : 10.05.2016. at 20:40
Dok sam čitala Lijevu ruku tame Ursule K. Le Guin, mislila sam kako sam je uzela u krivo vrijeme jer sam bila pod stresom i vrlo sam isprekidano čitala pa sam mislila da mi neće nešto sjesti - a desilo se suprotno, uspjela me je osvojiti.
Knjiga je klasik SF-a, ali, kao i Ishigurina knjiga koju sam spominjala, nije o robotima i raketama, nego o odnosima među ljudima, osobito o odnosima među spolovima, ljubavi, prijateljstvu i odanosti.
U ne baš dug roman uspjela je ubaciti i misli o politici, domoljublju, religijama i par puta sam zastajala da ponovo pročitam neke dijelove jer su me oduševili.
1969., kad je napisana, predstavljala je revoluciju u žanru znanstvene fantastike jer je donijela feministički tekst u područje dotad rezervirano za konzervativne muškarce, najčešće inženjere
Tako je knjiga koja je trebala biti SF ispala više filozofski roman, materijal za razmišljanje.
Posljednje uređivanje od Jurana : 12.05.2016. at 18:54
Joj, ja sam svojevremeno mislila da je Ursula crnkinja, samo na temelju davno pročitanih njenih prriča u Siriusu, prije 1980. (još sam išla u srednju školu i nije bilo ni spomena internetu, ni mobitelima ni telefaksu, pa su informacije i knjige svejedno dolazile do nas).Dok sam čitala Lijevu ruku tame Ursule K. Le Guin, mislila sam kako sam je uzela u krivo vrijeme jer sam bila pod stresom i vrlo sam isprekidano čitala pa sam mislila da mi neće nešto sjesti - a desilo se suprotno, uspjela me je osvojiti.
Knjiga je klasik SF-a, ali, kao i Ishigurina knjiga koju sam spominjala, nije o robotima i raketama, nego o odnosima među ljudima, osobito o odnosima među spolovima, ljubavi, prijateljstvu i odanosti.
U ne baš dug roman uspjela je ubaciti i misli o politici, domoljublju, religijama i par puta sam zastajala da ponovo pročitam neke dijelove jer su me oduševili.
1969., kad je napisana, predstavljala je revoluciju u žanru znanstvene fantastike jer je donijela feministički tekst u područje dotad rezervirano za konzervativne muškarce, najčešće inženjere
Tako je knjiga koja je trebala biti SF ispala više filozofski roman, materijal za razmišljanje.
Evo nešto malo drugačije: prije nekoliko dana izašla je iz tiska nova knjiga dvojca Černicki-Forenbaher, "Starim cestama preko Velebita"
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11179/st...preko-velebita
Kome se sviđa njihova prva knjiga ("Starim cestama do mora"), preporučujem i ovu. Danas sam je kupila uz popust u onom šatoru na Trgu (Dani hrvatskih nakladnika), pisana je jednako dobro kao i prva, a još mi je veći užitak prepoznavati puteve kojima sam nekad već prošla.
Dobro su je tempirali, pred ljeto...
Joj, super, prošla sam svim tim Velebitskim cestama, baš ti hvala za info o knjizi
I veliš, može se kupiti na Trgu? Koliki je popust?
Sa 180 kn sniženo na 139. Šator je tamo još danas.Joj, super, prošla sam svim tim Velebitskim cestama, baš ti hvala za info o knjizi
I veliš, može se kupiti na Trgu? Koliki je popust?
Posljednje uređivanje od tanja_b : 06.05.2016. at 08:26
ako stignete, otidjite
nadje se dobrih popusta i knjiga
kolegica je u srijedu kupila Kasnu obitelj od Shalev, za 25 kuna
jucer je vec nije bilo
ako kupujete za djecu, ima svasta i pripremite puno love
e, al' danas je bilo, i to za 20 kunakolegica je u srijedu kupila Kasnu obitelj od Shalev, za 25 kuna
jucer je vec nije bilo
Joj, jutros sam, doduše na brzinu, projurila šatorom, žurilo mi se jako, ali nisam ju skužila. Sjećaš li se, po prilici, gdje si ju našla?
Na štandu Nove stvarnosti, ako ulaziš s istočne strane, onda onaj red skroz lijevo. Preko puta Algoritmovog štanda.
tanja koju su ti ono nedavno spominjala knjigu od Ljudmile Ulicke?
"Kazus Kukockoga", izdanje Demetra 2010. (one ružne velike neugledne tamnozelene knjige). Izvrstan roman, samo upozoravam na jezično ne baš kvalitetan prijevod. Ali da se izdržati.
Ne znam zašto je taj roman nekako kod nas prošao nezapaženo (možda zbog izdavača?), inače ga i sama autorica smatra svojim kapitalnim djelom, i zaista je izvrstan roman koji pokriva toliko različitih tema i motiva da ih je teško sve nabrojati.
uzela za more. Rekla bih ganz nova knjiga u "Medveščaku"- baš ću pogledati koja je godinja izdanja, ali po stanju knjigem, rekla bih da nije bila u puno ruku
hmm da, u mojoj knjižnici očito uopće nemaju tu knjigu. Nisam se mogla sjetiti naslova, pa sam tražila knjižničarku da pogleda što sve imaju od Ulicke, nadajući se da ću prepoznati naslov
ali očito je uopće nema.
ja sma već dugo na krimićima, a posebno volim skandinavske, tako da se već više od pola godine zabavljam literaturom Jo Nesboa. Trenutno čitam Leoparda...
Fahrenheit 451 - kupila na Interliberu pod nekim popustom, iznenađuje me koliko je relevantno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Fahrenheit_451_(roman)
To sam ja uvalila sinu kao slobodnu lektiru. Odustala od Mostova u okrugu Madison, tražila nekakav prihvatljiv SF i onda sam se sjetila ovoga.
Na faxu mi je taj roman bio odlican. Ima od toga cijela punoljetnost.ponavljam gradivo
Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja
sad mi je odličan (za razliku od prvog čitanja u davnim mladenačkim danima kad mi je bio uglavnom dosadan i nerazumljiv)
završila sinoć lažljivce
baš su mi bili dosadni
počela čitati tu sam pred tobom
Pierre Lemaitre: Vidimo se tamo gore
Ovaj roman sam dvaput uzimala u ruke i vraćala na policu u knjižnici, nekako mi ga se nije čitalo, a onda sam ga ipak posudila jer nije bilo ničeg drugog. Pa sam već mislila da ću ga vratiti nepročitanog. Pa sam ga ipak počela čitati, a na kraju ga nisam mogla ispustiti iz ruku.
Počinje kao ratni roman (s vrlo uvjerljivim opisima zadnjih dana 1. svj. rata, tik pred potpisivanje primirja), nastavlja se kao sumoran opis prve poratne godine, prema kraju prelazi u napeti triler, a donosi i sasvim solidnu kritiku nekih društvenih pojava (domoljubna patetika, ratni profiteri, podmićivanje, nesposobni činovnici).
Lemaitre ipak svjesno šokira čitatelja, naročito otezanjem s otkrivanjem prirode ozljede jednog od glavnih likova. Kad je napokon otkrijete, moglo bi vam pozliti od pročitanog (i ne, ne želim zamišljati kako bi taj lik izgledao da se netko slučajno sjeti ekranizirati ovaj roman!). Malo-pomalo, naviknete se na njega, kao što se i njegov ratni drug navikao. Dalje od ovoga neću, da ne pokvarim doživljaj.
Uglavnom, preporučujem
Zoran Ferić: Djeca Patrasa
Srećom da je ovo ostala zadnja Ferićeva knjiga koju sam pročitala.
Jer da sam ju čitala prije, vjerojatno ne bih posegnula za kasnijim njegovim uradcima, koji su prilično solidni.
Bojim se da je Optimist bila u pravu: ovo je definitivno Ferićev "najtanji" (pritom ne mislim na broj stranica) roman.
Ne samo da me naljutio, nego mi se i ogadio. Ne znam što mu je to trebalo
Da, Forka, to je to, isti dojam. Gađenje.
Imala sam čitalačku pauzu, bila sam totalno zaokupljena nečim drugim (uređenje balkona
Moj hiperfokus još traje, ali je projekt pri kraju pa mi treba nešto s dobro, ali s manje stranica
Posljednje uređivanje od Optimist : 14.05.2016. at 12:55
Pravila pisanja postova
