pročitala sunčevu oluju i jučer počela čitati dobru djevojku http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/
 |
|||
|
|
|||
pročitala sunčevu oluju i jučer počela čitati dobru djevojku http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/
Procitala sam Muzej nevinosti od Orhana Pamuka.
Sve me pomalo strah reci, ali eto usudjujem se, jer ce mi mozda netko ukazati u cemu je vrijednost ovog dijela koju ja nisam znala prepoznati.
Meni je ovo bila beskrajno dosadna knjiga i prica u koju se nikako nisam mogla uzivjeti. Ubijali su me beskonacno dugi opisi detalja i sporost odvijanja radnje. Unatoc tome ustrajala sam do kraja, iako sam mislila odustati vec nakoh prvih stotinjak stranica (istina je doduse da sam zadnjih stotinjak stranica citala preskakajuci dijelova, pa i pojedine stranice). Sve u nadi da ce mi se otvoriti neki smisao, dubina price, vrijednost samog literarnog djela... Ali, nista...
Jesu li i ostale Pamukove knjige pisane slicnim stilom? Ako nisu, dala bih mu jos jednu sansu, jer bih iskreno zeljela popraviti svoj prvi dojam o tom nobelovcu.
Ima nas joošAurora* prvotno napisa
. S tim da ja nisam tip da idem do kraja, ja to prekinem. I Jergović mi je u nekom trenu ušao u rubriku koju ja zovem "filigranski autori" - to su ti opisi tipa počne rečenica pa traje opis po stranicu i pol. To moraš volit, po meni - ako nisi taj tip, don't beat yourself up s nekom knjigom. Recimo, meni nije sjela Finska gramatika previšie, al je bila kratka i po svemu nečem bi trebala baš bit knjiga koja će mi se svidit, ali ipak nije. Ako nisam u tom fazonu ja odustajem, život je prekratak za neke stvari, ima puno više fisha u tom oceanu knjiga da bi se čovjek mučio, a nije ni svaki trenutak za svaku knjigu, ako već nije svaki čovjek za svaku knjigu.
Meni je Pamuk na no-no listi, i nije jedini Nobelovac, druga je Elfride Jelinek, tu sam čitala neke perverzije u nekom austrijskom selu, zaboravila sam više kako se knjiga zove i bila sam bijesna na sebe što sam u tom samomučenju ustrajala, a čemu
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.06.2016. at 14:49
Pamuk je, jednostavno... Pamuk. Stil pricanja je svugdje slican, pa ako te to odbija, onda vjerojatno nije za tebe.
Meni je, uz svu tu sporost i mnostvo i najsitnijih detalja, jednostavno divan, pa nadjem strpljenja za njega. Priznajem da moram biti u "Pamuk-fazi", nisam uvijek jednako raspolozena za njegove knjige, no u globalu, volim ga.
Medjutim, nemoj misliti da te ne razumijem: upravo citam jednu knjigu koja mi je strasno, strasno spora - iako je tema i period zanimljiv, jednostavno su mi i radnja i dijalozi prespori, a time sam i ja sve sporija da ju zavrsim. Autor nije Pamuk, autorica je daleko od njega - Jennifer Chiaverini, Mrs. Lincoln's Dressmaker - no period i tema su me zainteresirali, ali sporost radnje me odbija...
evo kako smo taj roman opisivale prije par godina, našla sam citat:
Tko je čitao Pamukove romane, može očekivati jednako dobro pripovijedanje koje je važnije od same radnje. Kao i u drugim romanima, imamo glavnoga lika, ujedno i pripovjedača, koji dolazi iz bogatije turske obitelji, ali ne prilagođava se društvenim očekivanjima, odnosno, vrlo je emotivan, osebujan i pomalo poguban za sebe.. Tipično za Pamuka su i ženski likovi koji su, bar meni, uvijek nekako mistificirani i iznenađuju svojim postupcima.
Ono što mi se nije dopalo, to je upravo taj cmoljavi glavni lik kojem treba previše vremena za konkretno uzeti život u svoje ruke. Doista me u nekim trenutcima iznervirao.
Luka Bekavac: Policijski sat
Posljednja u trilogiji, najmanje mi se svidjela, iako mi ni ova nije loša.
Nemam pojma šta sam još htjela napisati, kao da me je zarazio zaborav iz knjige.
Da li je netko čitao Stonera?
Ovo: http://www.telegram.hr/kultura/oboza...na-hrvatskome/
Na rezervaciji mi je u knjižnici, nadam se da će uskoro stići!
Jako dobra knjiga! Bas me potresla, ali onako ispod povrsine. Mislila sam o tom glavnom liku jos jako dugo nakon sto sam je procitala. Svatko tko ima posla s akademskim zivotom ce svasta tu prepoznati.
Ostala sam dužna osvrt na 2666. Ima nekoliko dana da sam je završila, ali nekako nisam znala što bih mislila. Dvaput sam bila na rubu odustajanja, na drugoj i četvrtoj knjizi, a opet me je nešto zadržalo. Ostale 3 knjige su light.
Ono što mi je smetalo, osim mučnih zapisa o nasilju, i višak je riječi. U jednom času sam se pitala misli li on nama ispričati životnu priču baš svakog i najsporednijeg lika. Podsjetilo me na reality televiziju u kojoj se previše priča i zasitilo me to. Tako da ja nemam dojam da je on zbrzao kraj, koliko da urednici nisu imali hrabrosti rezati tekst umrlog pisca. Dobro je Angie rekla: nije vjerovao u manje je više.
Od mene ne ide preporuka, ali ne zbog stila jer o ukusima se ne raspravlja, nego zbog nasilja.
P.S.
Ako bi se četvrti dio mogao nazvati Muškarci koji mrze žene, treći bi mogao biti Twin Peaks ili, točnije, Fire Walk with Me, (što je naziv filma o Twin Peaksu) a takva referenca ima i u samoj knjizi.
Sad čitam autobiografske knjige Marcela Pagnola. Pročitala sam U slavu mog oca, a sad sam na Dvorcu moje majke. Divne su: duhovite, slikovitih opisa, dobro dočarane atmosfere, smještene u Provansu, ma milina. Pročitat ću i preostale dvije.
I ja jako volim Marcela Pagnolačitala sam ga još u srednjoškolsko doba, ali i godinama kasnije nije mi se nimalo izgubio čitalački užitak. Također preporučujem i izvrsne ekranizacije (r. Yves Robert).
A od pročitanog u proteklih tjedan dana:
Najprije, famozni Stoner - slično kao i Forki par stranica ranije, nekako mi je ta knjiga izazvala oprečne osjećaje. Prije svega, zbilja je majstorski napisana (a tu mislim na prikaz jednog života i jedne epohe u 200-njak stranica, sažetim, gotovo škrtim stilom, a sve je pritom rečeno - svaka čast na stilu!).
Ali tijekom čitanja rastao mi je osjećaj gorčine, koji se prema kraju knjige sve više intenzivirao. Taj njegov flegma-stoički stil, sve to stoji, ali nisam mogla ne pomisliti "ajde probaj danas s takvim stavom i načinom postati i ostati sveučilišni profesor", a u obiteljskim odnosima me upravo bacao u bijes. Ipak, nisam mogla ne osjetiti dozu divljenja na kraju, usprkos svemu. Knjigu vrijedi pročitati, a vjerujem i da će je svatko tumačiti na drukčiji način. Drago mi je da sam ga pročitala, ali da me prilično uzdrmao - jest (možda nisam trebala cijeli roman progutati u 3 dana).
Nakon toga, nešto sasvim drugačije - Erlend Loe, "Doppler".
Za tu knjigu ne bih nikad ni znala da nije bloga Knjiškog moljca koji ga je nahvalio. Nakon što sam dvije večeri umirala od smijeha čitajući ga (i čitajući naglas pojedine dijelove MM-u i sinu, tako da su sad i oni upoznati s Dopplerom, losom, Dusseldorfom, Tobleronom od 4 kg i jednim desničarom), definitivno ću ga preporučiti svakome tko želi opuštajuću, a ipak ne trivijalnu literaturu. Roman je teško prepričati, jer radnja i nije toliko bitna - ono što najviše fascinira su unutarnji monolozi glavnog lika, njegovo rezoniranje, a najviše njegova "mizantropija" koja zapravo privlači ljude, umjesto da ih odbija. Nedavno je objavljen i nastavak, jedva čekam da ga nabavim.
Pročitala dvije knjige, i obje su mi genijalne.Nakon toga, nešto sasvim drugačije - Erlend Loe, "Doppler".
Za tu knjigu ne bih nikad ni znala da nije bloga Knjiškog moljca koji ga je nahvalio. Nakon što sam dvije večeri umirala od smijeha čitajući ga (i čitajući naglas pojedine dijelove MM-u i sinu, tako da su sad i oni upoznati s Dopplerom, losom, Dusseldorfom, Tobleronom od 4 kg i jednim desničarom
Prva je bila Ulaz za djecu i vojnike, Ivice Ivaniševića - nije roman, već zbirka razmišljanja, aforizama, eseja tako da se pročita začas. Velika preporuka.
Druga je bio Doppler, prema Tanjinoj preporuci. I ja sam se naglas smijala i sad ga je mm dobio za obaveznu lektiru. Izvrsna knjiga, nevjerojatno da je tako nepoznata odnosno neprepoznata kod nas.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 13.11.2016. at 09:50
Skužila sam da se ne sjećam baš Marquezove knjige Sto godina samoće, pa sam je ponovno uzela za čitanje. Guštam
Mmmm, ja se te sjećam baš dobro, ali sam čitala bigz-ovo izdanje negdje u studentskim danima, isto kao i Orwell-ovu 1984. Mogla bih potražiti hrvatsko.Skužila sam da se ne sjećam baš Marquezove knjige Sto godina samoće, pa sam je ponovno uzela za čitanje. Guštam
Btw. dovukao je moj brat Fausta (neko prastaro izdanje iz kućne biblioteke pokojne tete) pa sam si to namijenila prolistati i vidjeti kako mi se sviđa. Nisam to čitala.
Tako sam ja sinoć po treći put pročitala A. Nothomb, Ni Evina ni Adamova. Čisto jer nisam imala ništa drugo pri ruci, ali očito je mogu ponavljati svakih par godina bez da mi bude manje zabavnaSkužila sam da se ne sjećam baš Marquezove knjige Sto godina samoće, pa sam je ponovno uzela za čitanje. Guštam
Ja nisam čitala Muzej nevinosti, ali sam nedavno napisala ovoAli, Zovem se crvena mi je bila fenomenalna.Ja sam pročitala Crnu knjigu Orhana Pamuka.
Mučila sam se s njom, ali sam je bila čvrsto odlučila pročitati do kraja.
I sad, iskreno, nemam pojma što bih rekla.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 29.06.2016. at 10:18
Napokon se dočepala Francuske suite.
Meni su od Pamuka najdrazi Snijeg (prva koju sam citala) i Zovem se crvena... inace volim spore knjige u kojima se sve pomalo odvija.
Hvala puno svima na komentiranju Pamuka. Korisni su mi. Probat cu jos i sa Zovem se crvena. U najgorem slucaju odustat cu, ako mi bas stvarno ne bude islo.
Eto npr., meni Zovem se crvena nije legla
A mislim da tebi npr. Tiha kuca ne bi legla jer ima puno unutarnjeg dijaloga...
Prekrasna mi je bila A Strangeness in my Mind. Nije da ima manje detalja, ali su oni vrlo, vrlo zanimljivi (povijesni, politicki, religiozni - zivot malog covjeka iz Anatolije koji dolazi u Istanbul sa ocem i postaje ulicni prodavac boze - pa kroz njegov svakodnevni zivot, brak, posao doznajemo detalje o odnosu selo vs. grad, religiji, politickim previranjima, itd. kroz tri generacije. Meni je bila i vrlo aktuelna. Probaj... nadam se da ti nece dosaditi.
Zovem se crvena je meni drukčija od svih njegovih drugih knjiga, ako te tješi
Zavrsila atlas oblaka. Zbilja ambiciozna i virtuozno napisana knjiga, mitchellov stil (odnosno stilovi) je impresivan, bas sam uzivala.
Meni je ovo jedna od 5 najboljih knjiga ikada. Jesi procitala jos nesto od Mitchella? Tisucu jeseni Jacoba de Zoeta mi je isto predivna knjiga.
Na prethodnim stranicama postavljeno je pitanje motivacije lika za postupak u knjizi. Isto pitanje me mucilo vezano za zenski lik do zavrsnih poglavlja Stonera, Johna Williamsa.
Kad mi se to pitanje razrjesilo, knjigu sam svrstala medju omiljene, one koje bih zeljela ponovo procitati.
Knjiga govori o ni po cemu osobitom profesoru i njegovom zivotu u kojem nema puno ljubavi, ali ima raznih nevolja s kojima se junak suocava stoicki, rijetko se odupiruci nepravdi. Na mene je knjiga ostavila snazan dojam, a iako sam cesto cmoljila citajuci ju, na neki me nacin ispunila optimizmom. Zivot nas cesto pocasti turobnim trenutcima, a hrabrost je uprkos svemu zadrzati mir i pronaci utjehu u svakodnevici. :zen:
Nu Peterlin citala sam ja Stonera.
Nakon te knjige sam imala knjiski mamurluk, koliko je bila dobra. Ono kad si bio toliko zaokupljen nekim stivom da je poslije sve dosadno i nista ne mozes citati.
To si planiram nositi na godišnji. Poslije mi kreće gužva na poslu, pa mi baš tako odgovara. Sestrična mi ju je opisala u takvim superlativima da sam ju poželjela i nabaviti, ne samo posuditi, ali još se premišljam.
I ja sam ju pozeljela imati na polici kad sam ju procitala
Sad ste toliko nahvalili Stonera da ga možda i ja kupim, s obzirom da će mi rezervacija u knjižnici isteći, a posuđen je u većini meni dostupnih ostalih knjižnica. A baš sam si ga zacrtala za godišnjiI ja sam ju pozeljela imati na polici kad sam ju procitala
Prošle godine sam tako nabavila Kehlmannov "F", i nisam požalila - roman je izvrstan i baš mi je drago da imam vlastiti primjerak.
Inače, još jedna interesantna knjiga za preporuku: Katerina Tučkova: Boginje sa Žitkove
O "ženama-proročicama" iz Bijelih Karpata, seoskoj zabiti, generacijskom prokletstvu i nošenju u različitim režimima. Glavni lik mi je malo neuvjerljiv u nekim postupcima, ali u cjelini knjiga je jako dobra. Naročito dijelovi različitih dosjea (policijskih, medicinskih) koji knjizi daju dokumentarni štih.
Napravila popis prema zadnje dvije stranice topica, i evo već ulovila nešto!
Vidimo se tamo gore me osvojila već na drugoj stranici, a po tematici me podsjeća na Zaruke su dugo trajale i već sam sretna!
Inače, čitam knjigu Zapisci s uzglavlja, japanske autorice iz 10. stoljeća Sei Shonagon, prema preporuci prijateljice.
Ta me knjiga također osvojila. Nije roman, više kao blog dvorske dame od prije 1000 godina.
Ako vam dođe pod ruke, obavezno uzmite. Može se dugo čitati, nema radnju koju treba pratiti, pa može stajati kraj uzglavlja vrlo dugo.
Osim nekih događanja u svome životu, opisa života na dvoru, odjeće, običaja, tradicije, puno piše što joj se sviđa, što je veseli, što je rastužuje.
“U proljeće, najljepša je zora. Dok svjetlost mili brežuljcima njihovi su obrisi obojeni blijedim rumenilom i po njima se vuče pramenje grimiznog oblaka.
Ljeti, to su noći. Ne samo za mjesečine, već i za tame kad noću krijesnice svjetlucaju, pa i kad kiši, o kako je lijepo!
S jeseni večeri, kad iskričavo sunce utone gotovo do ruba brežuljaka i vrane se vraćaju svojim gnijezdima, po tri, četiri ili po dvije; još ljupkiji je niz divljih gusaka, poput šara na dalekom nebu. U srce vas dira šum vjetra i zuj kukaca.
Zimi, rana jutra. Doista je divno kad snijeg napada noću, a prekrasno je i kad se zemlja zabijeli od mraza; ili, čak i kad nema snijega ni mraza, kad je samo jaka studen a poslužitelji hitaju od sobe do sobe raspirujući vatru i noseći ugljen, kako to dobro pristaje ugođaju tog godišnjeg doba! Ali kad se približi podne i hladnoća popusti, nitko više ne pazi da li žeravnici gore i domalo ne ostaje ništa do hrpe bijelog pepela.”
Citala sam livadu crnog labuda, ta mi je isto bila odlicna iako skroz drukcija, manje ambiciozna ali intimnija, iskrena. Imam kuci tisucu jeseni na engleskom, ali razmisljam da je ipak posudim na hrv.
To bi bilo dobro, jen. Hrvatski prijevod je izvrstan, a jezik je u toj knjizi dosta važan, nijanse mogu presuditi da krivo shvatiš.
Citala sam Tisucu jeseni na engleskom proslog ljeta, sad sam uzela a hrvatskom da je procitam jos jednom. Divna je. Mitchell puno zna o japanskoj kulturi i povijesti, mislim da mu je i zena Japanka.
Nakon laumi:
I oponaša stil japanske književnosti: zar vam onaj gore opis koji je prepisala anchi pp ne sliči na njegove uvodne opise u poglavljima?
Posljednje uređivanje od Jurana : 30.06.2016. at 10:11
Evo ću linkati vlastiti post da potkrijepim tvrdnju
http://forum.roda.hr/threads/59613-%...=1#post2726284
Ali bit će korisno jen jer je iznad toga rasprava o Tisuću jeseni
To sam i mislila, ja znam englesko dosta dobro, ali mi je ipak ovakve stvari draze citati na hrvatskom, em mi je lakse, em kod pisca ovako bogatog jezika sigurno necu znati sve rijeci, a ne da mi se pogledavati u rjecnik. A mm vecinom kupuje knjige na engleskom kad je to jezik pisca, kuzim ja i to, ali onda jbg pisudjujem na hrv, ako mi je knjiga dobra, onda je nekad procitam ponovno u originalu.
Jurana, hvala!
Procitala A God in Ruins, bas sam po dojmom. Tecno, citljivo, zanimljivo, a ide u dubinu i sirinu i dotice se raznih zovotno filozofskih tema.
http://www.kateatkinson.co.uk/book_detail.php?b=2
Ja sam konacno posudila Atlas oblaka, ta knjiga nikako da dodje na red. Tisucu jeseni i Livada su mi bile genijalne.
Procitala sam nedavno Dr. Glas, malo cudna prica
Iako je dobro pisana, mene nije uvukao u pricu.
Citam prvi strip nakon osnovne skole i iznenadjena sam, jako mi se svidja.
Ne znam jesam pisala, no procitala sam Ravnicu Jhumpe Lahiri, jako lijepa i tuzna knjiga. O izgubljenim ljubavima, pogresnim zivotnim putevima i odlukama nakon kojih nema povratka.
Inace, Lahiri mi je jako dobar pisac.
Posljednje uređivanje od Anci : 30.06.2016. at 18:08
Minijaturistica - Jessie Burton
Predivna knjiga, taman po mom ukusu...
Samo par crtica- Amsterdam, 17 st., brak po dogovoru, muž uspješni trgovac, svadbeni poklon u vidu kućice za lutke, vjerna replika njihove stvarne kuće... I jedna neobična žena koja izrađuje minijature za tu kućicu ali na jedan uznemirujući način kojim predviđa budućnost stanovnika prave kuce...
Anci ipak sam promijenila mišljenje o Greenu i onoj drugoj knjizi, nije to za cure jos, po mojoj procijeni...
E da, pogledala sam film Greška u našim zvijezdama i ispunio je moja očekivanja, vjerno prati knjigu i skroz je uspio prenijeti atmosferu, likove i priču ❤️
Ova Minijaturistica bi mogla biti literatura za mene....
Fala na ideji.
Willem Frederik Hermans: Damoklova mračna komora
Bizarni, pomalo psihodelični, ali zabavni roman iz razdoblja Nizozemske u 2. svjetskom ratu. Pokret otpora, lažni dokumenti, prerušavanja, konspiracija, a na kraju svega - dvojnik, za kojeg ostaje nerazriješeno postoji li zaista, ili samo u nečijoj glavi. U početku je pomalo zamršeno pratiti sva ta imena, lažna imena, lokacije i zbivanja, ali kako se većina događaja kasnije još jednom prepričava u raznim svjedočenjima i spisima, čitatelju je olakšano stvoriti sliku što se zapravo dogodilo. Vrlo inteligentno napisan i intrigantan roman.
Peterlin bas me zanima kako ces je dozivjeti
Javi dojmove!
Kad zgotovim minijaturisticu bacam se na murakamijevog sputnika ..
Ja sam pročitala nedavno ovdje hvaljeno Prtenjačino Brdo, dobra mi je knjiga, ali nekako sam očekivala više
a sad čitam od Barbare Matejčić - Kako ste? Knjiga nije fikcija, dokumentaristički su prikazi života 6 osoba koji po različitim kriterijama spadaju u statistike "na margini društva". Sviđa mi se kako je napisano, to je stil koji autorica njeguje i kao novinarka, toplo i zainteresirano, bez patroniziranja i patetike, unatoč teškim sudbinama, nekako daje dozu optimizma, baš mi je draga knjiga, preporučam.
Inače, spletom okolnosti već godinama čitam skoro isključivo na engleskom, i kao nije mi to problem, ali kad mi dođe u ruke knjiga na hrvatskom iznenadim se kako to brzo i lako ide. Mislim da ću bacit ignore na hrpu knjiga na engleskom koje me čekaju u polici, i obnovit iskaznicu u knjižnici.
[QUOTE=tangerina;2897057]Ja sam pročitala nedavno ovdje hvaljeno Prtenjačino Brdo, dobra mi je knjiga, ali nekako sam očekivala više
Neloše je u svakom slučaju, ali predvidivo. Baš nekako urednički.
Posljednje uređivanje od palčica : 04.07.2016. at 15:07
[QUOTE=palčica;2897114]Isti dojam , ali nije to do knjige nego sam s3 ja nabrusila, pa ono što sam dobila nije bilo u skladu s onim što sam si u glavi posložila prije čitanja. Nije me razočaralo, ali ni oduševilo.
Pročitah Povezivanja, francuske spisateljice Emmanuelle Pagano. Mozaik odnosa iz muško-ženskih perspektiva, zanimljiv pristup temi.... nije za ljubitelje fabule.
Čitam Boginje sa Žitkove. Za sada je zanimljiva i dobra.
"Govori se da su na granici Moravske i Slovačke, u Bijelim Karpatima, sve do pedesetih godina 20. stoljeća živjele žene s natprirodnim moćima. Kateřina Tučková pripovijeda priču o jednoj od njih. Boginje sa Žítkove roman je u kojem se majstorski isprepleću činjenice i fikcija, a čitatelj je svakom sljedećom stranicom sve više uvučen u tajnu o kojoj se pripovijeda.”
http://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=3041
Posljednje uređivanje od palčica : 04.07.2016. at 15:05
http://hena-com.hr/knjige/cijena/sinovi-i-ranjene-duse
Počela čitati i zasad mi se baš sviđa.
Isto kod mene vezano za Brdo, valjda su mi očekibanja bila previsoka
Završila Minijaturisticu -oduševljena do kraja!
Završila Moj slatki sputnik, nisam oduševljena, malo sam,hm, ostala nekako konfuzna...
Dosla do pola Nebo od kupina - na tome ce i ostati, ne moze moj um to sazvakati...
Moj slatki sputnik sam čitala prije više od 10 godina, moram priznati da više nemam pojma o čemu se uopće radi...sjećam se jedino da mi se tada svidjela. U međuvremenu mi se svidjelo sve Murakamijevo.
Ja sam jedino sputnika čitala od Murakamija, isto prije 10ak godina, i isto se ne sjećam ničega osim da mi se svidjela
a pamtim jako dobro kako sam uživala dok sam je čitala, bilo je ljeto, bila sam na selu kod bake, i jedva sam čekala poslije ručka se zavuć u sobu di je duboka hladovina, i na miru čitat
baka je bila uvjerena da učim za fax
Pravila pisanja postova
