Ja isto samo Sputnika. I bas mi se jako svidio!
 |
|||
|
|
|||
Ja isto samo Sputnika. I bas mi se jako svidio!
Pročitala knjigu dobra djevojka i baš mi se svidjela (totalno neočekivan kraj) http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/
nakon nje zato što te volim http://citajknjigu.com/zato-sto-te-v...illaume-musso/ (zanimljiva, ali nekako prejednostavno pisana)
sad posudila ubojicu bez lica http://citajknjigu.com/ubojica-bez-l...nning-mankell/
i moju kišnu djevojčicu http://citajknjigu.com/moja-kisna-dj...nula-hrvatsku/
preko vikenda pročitala moju kišnu djevojčicu
super mi je knjiga
žao mi je što nema više stranica
Pročitala u dva dana epistolarni roman Ivice Ivaniševića i Marine Vujčić, "Otpusno pismo".
Dobra je knjiga, iako u prvom dijelu opasno prijeti da klizne u klišeizirani ljubić. Ali nisu autori tako naivni (pogotovo ne bih to očekivala od Ivaniševića), pa negdje od polovice slijede obrati koje zaista niste očekivali. Kraj me ugodno zaprepastio. Uglavnom, autori se cijelo vrijeme poigravaju stereotipima u muško-ženskim odnosima, i to rade na vrlo spretan način. Knjiga se lako čita, ma što čita, guta se. Preporučujem za ljeto
Usput čitam i Atlas oblaka koji mi je dosad nekako promaknuo. Nakon drugih Mitchellovih djela, sad već prepoznajem neke njegove tipične postupke (naročito korištene u Koštanim satovima), ali moram mu priznati, stvarno je majstor pripovijedanja.
Aharon Appelfeld, dvije knjige sam uzela.
Pročitala sam prvu, Ljubav odjednom
vrlo jednostavna, čitka i dirljiva, o čovjeku koji želi pisati ali ne nalazi riječi, dok zaljubivši se ne shvati da svoju priču mora lišiti svih ukrasa i sve svesti na najjednostavnije riječi i pisati o svom životu.
Sljedeća mi je sad Životna priča
gdje isto preispituje svoj život (a nije nezanimljiv, preživio je holokaust), puno se tema ponavlja iz ove prve knjige (djetinjstvo na Karpatima, odnos s djedom, odnos prema vjeri i sl.) ali je vrlo zanimljivo i ugodno štivo.
Jennifer Chiaverini: Mrs. Lincoln's Dressmaker - na pocetku mi je bila uzasno spora i jako dugo sam ju razvlacila, no izdrzala sam do kraja. Trivija zanimljiva, no nije bas toliko dobra da bih ju preporucila dalje.
David Ebershoff, The Danish Girl - nisam gledala film, no knjiga je zanimljiva i jako brzo se cita, preporuke za plazu.
Simon Wiesenthal: Max und Helen - preporuke.
Tražila sam od Tene Štivičić 3 zime, al nisam našla, pa sam uzela i pročitala: 7 dana u Zagrebu, Krijesnice i Nevidljive. Zaintrigirala me i svakako ću posuditi i 3 zime, kad nađem.
Sad sam uzela David Mitchella: Livada Crnog Labuda i Atlas oblaka, a posudila sam i film Atlas oblaka.
ja sam posudila, ali necu procitati odlucila samNera prvotno napisa
bojim se da bi mi pokvarilo (u smislu da znam cijelu radnju u detalje unaprijed) predstavu koju namjeravam pogledati
Pročitaj nakon predstave.
Moja preporuka je pročitati dramu prije gledanja predstave.
Predstava mi je bila ok,ali samo ok, a tekst drame me naprosto oduševio.
Neki glumci (točnije: jedna konkretna glumica) u predstavi su izrazito loši, da nisam prije pročitala dramu, krivo bih shvatila cijeli lik.
Sad mi je pao kamen sa srca. Pročitala sam dramu, ali nisam pogledala predstavu. I mene je tekst oduševio, mislim da sam to i spomenula.Moja preporuka je pročitati dramu prije gledanja predstave.
Predstava mi je bila ok,ali samo ok, a tekst drame me naprosto oduševio.
Neki glumci (točnije: jedna konkretna glumica
Predstavu svakako vrijedi pogledati, u cjelini je jako dobra (naročito Luca Anić u ulozi Lucije, a i Nina Violić je izvrsna, da istaknem samo njih dvije među ostalim dobrim glumačkim izvedbama). Samo što je tekst drame sam po sebi još bolji
Nevjernica pročitana (pokušavam vas dostići)
zaista snažna knjiga hrabre žene
super mi je što je ona sama, iako odgojena u islamu, "zapadnjačkog" mentaliteta i iz te je perspektive opisala islam
Čitam Tomićeve Punoglavce - odličan je baš za ovo ljetno vrijeme, lagani ljetni romančić o odrastanju, upravo se vidim na praznicima kod bake kako šalabajzam s tamošnjom ekipom, totalno sam se uživila (a Podravkinu marmeladu ni ne primjećujem
Ja sam prvo gledala prestavu, pa čitala dramu. Predstava me oduševila, ali dijelove doslovno nisam razumjela (a sjedila na super mjestu u partneru), ovi u ložama kažu da su još lošije prošli. Naime, govor se nastavlja dok još traje smijeh publike, neki glumci u nekim rečenicama nisu razgovjetni, trebalo mi je pola predstave da povežem (a to nema veze s tim da nisam čula) u kojem su odnosu dvije žene... tako da mi je čitanje drame nakon predstave dobro došlo. Kako god okrenete - ništa nećete izgubit čitanjem drame prije ili poslije - samo dobit.Moja preporuka je pročitati dramu prije gledanja predstave.
Predstava mi je bila ok,ali samo ok, a tekst drame me naprosto oduševio.
Neki glumci (točnije: jedna konkretna glumica
Anamar, hvala na preporukama, to je literatura koja mi se inače sviđa, ali kako je i na mene Svetlanina knjiga o (ruskom) rabljenom dobu ostavila dojam, to će mi bit na jesen, nakon što se malo "odmorim" od takvih knjiga. Tad planirami Huellebequea ili kako se piše - Pokoravanje - netko čitao?
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.07.2016. at 13:39
Mene je u predstavi jako iritiralo što se publika grohotom smije na mjestima koja uopće nisu smiješna. Ali to nema veze s tekstom drame, nego s... ne znam zapravo čime.
ok
nagovorena sam, procitat cu prije, nisam je jos vratila u knjiznicu
Ja sam baš pročitalaod Jurice Pavičića Žena s drugog kata, pa, ne mogu reći da mi se svidjelo, likovi su mi posve neuvjerljivi
Upravo sam dovršila "Atlas oblaka" koji mi je dosad nekako izmicao.
Dojmovi... ne znam, od fasciniranosti, pa do osjećaja "već viđeno", tj. "već pročitano". Trebala sam ovu knjigu pročitati prije "Koštanih satova", a ne nakon njih.
Imam dojam da je Mitchell bio pod jakim utjecajem Jareda Diamonda i njegove knjige "Guns, germs and steel" (kod nas prevedena kao "Sva naša oružja"). Neki dijelovi kao da su doslovno preuzeti iz te knjige (tu mislim na opise Maora i Moriora, otočje Chatham, kao i zaključke sa samog kraja romana). Baš gledam, Mitchell je Atlas oblaka napisao 2004., Diamondova knjiga objavljena je 2003., moguće je da ju je zaista čitao.
Kompozicijski, roman je vrlo zanimljiv, ali bolje mi je kako je isprepleo likove i događaje u "Koštanim satovima" - ovdje mi se povezanost pojedinih dijelova čini pomalo umjetnom, prisilnom.
Ali bez daljnjega mu odajem priznanje na baratanju različitim stilovima pisanja - ne pamtim kad sam čitala autora koji se u jednoj knjizi tako vješto kreće između različitih stoljeća, jezičnih stilova, žanrova... zbilja je majstor u tome. Ako ni zbog čeg drugog, zbog toga ga vrijedi pročitati.
Preporucila bih dvije iznimne knjige: dokumenaristicku prozu Cernobilska molitva, Svetlane Aleksijevic i zbrirku prica Iracki Krist, Hassana Blasima.
U Molitvi autorica kroz 'monologe' svjedoka nuklearne katastrofe na jedinstven nacin govori o ljudskoj prirodi i sovjetskom drustvu.
Iracki Krist uz elemente fantasticnog opisuje pakao zivota u drzavi koja vec generacijama ne pamti sto to znaci zivjeti u miru.
Pridruzujem se i preporukama za Tri zime.
Trenutno citam vrlo dobar domaci krimic Mima i vase kceri, drugi roman o Mimi, Zelimira Perisa.
"Černobilsku molitvu" S. Aleksievič vidjela sam u knjižarama još odmah kad je izašla, ali sam je odlučila ostaviti za jesensko-zimski period. Trebalo mi je dosta dugo da dođem k sebi nakon čitanja njezinog "Rabljenog doba", jako me uzdrmala ta knjiga, a ova je, pretpostavljam, još teža.
Nisam citala Rabljeno doba, ali da, Cernobilska molitva je doista potresna. Podjednako i Iracki Krist, ali je tu knjigu bilo lakse citati jer nisam znala sto je u njoj autobiografsko.
Skupljam si literaturu za ljeto.. Svidio mi se roman Misli od D. Lodga. Ima li još što slično od tog autora?
Posljednje uređivanje od Kanga : 20.07.2016. at 13:49
"Razmjena", i, nedavno preveden i objavljen roman "Svijet je mali" (koji je svojevrstan nastavak "Razmjene", s istim likovima, ali može se čitati i neovisno).
Lodge je odličan, uvijek me iznova oduševi
Razmjena
obavezno procitaj
Evo mene, nedosljedne samoj sebi
Pričitala Jonathana Franzena: Čistoća (Purity).
Već sam spominjala da mi planetarno obožavani Franzen nije baš nešto, odnosno da mi spada u taj "koš" novije američke literature koja mi nije naročito sjela. Kao što se ne oduševljavam previše ni američkim filmovima, serijama i, općenito, proizvodima toga, izrazito konzumerističkog, sustava.
Međutim, kad sam u knjižnici ugledala Čistoću, ruka mi je sama poletila...
Mislim, odvojiti vremena za nešto sam što a priori već dobrim dijelom odbacila kao, a to nešto pritom ima ni manje ni više nego 600 stranica, potez je ili očajnika, ili budale, ili pak velike kurijožice. Svrstajte me u kategoriju koju vam drago, na kraju svega, moram priznati da mi se ova Čistoća i svidjela.
Barem u dijelu koji se odnosi na vješto zapletenu fabulu, koja te do kraja drži, okej, ne baš u neizvijesnosti, jer kraj se naslućuje puno prije kraja, ali ono, u nekoj vrsti napetosti...
Radnja je složena vrlo zanimljivo, spretno skačući iz sadašnjosti u prošlost i obratno, likovi su zanimljivi, premda Franzen ima sklonost upadati u zamku klišeiziranosti koju si je sam stvorio, al' to mu ovdje opraštam.
Ipak, mislim da ono što je dalo posebni štih ovom romanu jest činjenica da se dio radnje događa u Berlinu, prije pada zida, i istočnoj Njemačkoj, pa tako ispada da je baš taj europski dio ono što je dalo konačni pečat i definiralo moje mišljenje o knjizi.
Sve u svemu, zadovoljna sam knjigom, iako nije jedna od onih koje kad pročitaš poželiš zauvijek imati na svojoj polici.
E, da, taj kraj, vrlo predvidljiv, onak malo slinavo_tipično_američki, mi je zapravo najlošiji dio knjige.
Evo mene, nedosljedne samoj sebi
Pričitala Jonathana Franzena: Čistoća (Purity).
Već sam spominjala da mi planetarno obožavani Franzen nije baš nešto, odnosno da mi spada u taj "koš" novije američke literature koja mi nije naročito sjela. Kao što se ne oduševljavam previše ni američkim filmovima, serijama i, općenito, proizvodima toga, izrazito konzumerističkog, sustava.
Međutim, kad sam u knjižnici ugledala Čistoću, ruka mi je sama poletila...
Mislim, odvojiti vremena za nešto sam što a priori već dobrim dijelom odbacila kao, a to nešto pritom ima ni manje ni više nego 600 stranica, potez je ili očajnika, ili budale, ili pak velike kurijožice. Svrstajte me u kategoriju koju vam drago, na kraju svega, moram priznati da mi se ova Čistoća i svidjela.
Barem u dijelu koji se odnosi na vješto zapletenu fabulu, koja te do kraja drži, okej, ne baš u neizvijesnosti, jer kraj se naslućuje puno prije kraja, ali ono, u nekoj vrsti napetosti...
Radnja je složena vrlo zanimljivo, spretno skačući iz sadašnjosti u prošlost i obratno, likovi su zanimljivi, premda Franzen ima sklonost upadati u zamku klišeiziranosti koju si je sam stvorio, al' to mu ovdje opraštam.
Ipak, mislim da ono što je dalo posebni štih ovom romanu jest činjenica da se dio radnje događa u Berlinu, prije pada zida, i istočnoj Njemačkoj, pa tako ispada da je baš taj europski dio ono što je dalo konačni pečat i definiralo moje mišljenje o knjizi.
Sve u svemu, zadovoljna sam knjigom, iako nije jedna od onih koje kad pročitaš poželiš zauvijek imati na svojoj polici.
E, da, taj kraj, vrlo predvidljiv, onak malo slinavo_tipično_američki, mi je zapravo najlošiji dio knjige.
i ja upravo citam Cistocu, jos 100tinjak stranica imam do kraja
meni je odlican!
Hvala tanja!
Jesam li možda propustila što od Eugenidesa? Pročitala sam Srednji spol, Bračni zaplet i Nevina samoubojstva (prve dvije su mi bile izvrsne, treća tako-tako).
citala sam Pokoravanje.
meni se taj autor i inace svidja, jer nije politicki korektan ali nije ni puki provokator.
u ovoj knjizi iznosi vrlo zanimljive teze koje imaju dodatnu tezinu uz aktualna zbivanja u EU.
Mislim da nema ničeg novog. I ja sam pročitala, i dojmovi su bili isti. Očekivala sam više od Nevinih samoubojstava, a manje od Zapleta.
Edit: odgovor na pitanje o Eugenidesu.
Posljednje uređivanje od Vlattka : 20.07.2016. at 14:21
Ulysses ce mi glave doci! Prva knjiga od koje mi je doslo odustati. Nikako ne mogu da udjem u pricu, patim se da pratim tok misli, tek 140 stranica a ostatak do 760-te me nimalo ne privlaci... Ne garantujem da necu odustati.
Inace, najfriskije procitala Djecu ponoci i Mavrov posljednji uzdah, A planine odjeknuse i U zemlji bijelog oblaka Sare Lark. Posljednja je velika, ali je za mozak na pasu, super za plaze. Djeca ponoci fenomenalna, meni u top 5.
Ali Joyce... mogu ja to, mogu ja to (mantram)...
Cure, opet trebam ljetnu preporuku za čitanje.
Lagano, ljetno, lepršavo i "bez pameti".
Sorry, većina navedenog nije u tom smjeru, ali bilo što teže ne podnosim ljeti.
Evo jedne: http://znanje.hr/proizvod/soba-puna-snova/ - imaš tu online prvo poglavlje, pa vidi kako će ti se dopasti (radnja je linearna, to se danas tako rijetko vidi da sam je baš po tome zapamtila, a moja kolegica koja nije fan teške literature je baš ovu s guštom pročitala).Cure, opet trebam ljetnu preporuku za čitanje.
Lagano, ljetno, lepršavo i "bez pameti".
Sorry, većina navedenog nije u tom smjeru, ali bilo što teže ne podnosim ljeti.
Evo još jedne serije - pristojno povijesno štivo koje nije naporno: http://znanje.hr/oznaka-proizvoda/elizabeth-chadwick/
Tu upada i Jan Guillou. Ako te zanimaju križarski ratovi, onda ova serija: https://znanje.hr/oznaka-proizvoda/s...-o-templarima/
AKo te više zanima novija povijest, onda ovo: https://znanje.hr/oznaka-proizvoda/s...liko-stoljece/ (sad vidim da ima i četvrta knjiga iz ove serije, a ja sam pročitala samo tri... To i sebi moram posuditi za ljeto).
Ako te zanima popularna znanost, možda ovo (to baš imam posuđeno iz knjižnice i početak mi se baš svidio): http://znanje.hr/proizvod/crijeva-sa-sarmom/
ja tražila crijeva, ali sve posuđeno
anemona to za praznu glavu, neki ljubić, krimić?
preciziraj žanr
Pamtim ovo...
Anemona, ako nisi čitala, ovo je zgodno
http://www.posvudusha.com/2014/12/12...vernog-vjetra/
ja sad čituckam
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/posljednja-prva-supruga/
taman za mozak na pašu
i preporuči i ti nešto takvo
Posljednje uređivanje od Willow : 22.07.2016. at 14:31
Ne znam kako sam se tek sad domogla romana Adio, kauboju Olje Savičević Ivančević. Izvrstan je. Roman o tome kako je biti drukčiji. Preporuka.
Sad čitam Purpurni hibiskus.
Adio kauboju mi je bilo totalno otkriće! Fenomenalno!
I tako ja pročitam ovo i mislim, joj, odlično, baš sam je na slijepo uhvatila u knjižnici, znam da su je cure preporučile, bila je na polici, pročitam druge, uzmem ovu, kad nije Adio, kauboju, već U sedlu je tijesno za dvojeAdio kauboju mi je bilo totalno otkriće! Fenomenalno!
Je li itko čitao?
Forka, dugujem ti dojmove za Nigdje, niotkuda…malo mi je ni tamo, ni vamo
Pročitala sam i Djevojčicu koja je pretjerano voljela šibice i nisam sigurna u dojmove. Posebna je, drugačija je, ali je i meni bila premorbidna.
Počela sam čitati Progon, tek sam pročitala 30-tak stranica i za sada mi se ne sviđa
Posljednje uređivanje od Optimist : 08.08.2016. at 10:48
Čitala sam ja, odlična je, idealna za ljetnu razbibrigu!I tako ja pročitam ovo i mislim, joj, odlično, baš sam je na slijepo uhvatila u knjižnici, znam da su je cure preporučile, bila je na polici, pročitam druge, uzmem ovu, kad nije Adio, kauboju, već U sedlu je tijesno za dvoje
Je li itko čitao?
Inače, neki dan sam dovršila novoprevedeni roman Kjella Westoa "Ovuda smo nekada hodali".
Čitala sam od istog autra roman "Privid 1938.", i već tad me fascinirala njegova spretnost u kombiniranju priče o likovima s povijesnom pozadinom. Očito mu je omiljena tema Finska nakon 1. svjetskog rata i kratkog građanskog rata 1918. koji je ostavio duboke podjele u društvu. O tome eksplicitno i piše u predgovoru "Privida..." (Westo je inače povjesničar po profesiji). Roman "Ovuda smo nekada hodali" obuhvaća veće vremensko razdoblje, od 1905. pa do 1938. (s kratkim osvrtom na 40-te i ratove koji su uslijedili), opisuje velik broj likova, a iznad svega, to je roman o gradu. O Helsinkiju, i njegovom razvoju iz gradića u velegrad.
Moram priznati da mi je mjestimice bilo teško pratiti imena likova (a još više imena toponima, nisu mi nordijski jezici tako bliski
Jedna od knjiga koje ću pamtiti, i sigurno mi je obogatila ljeto.
Ja sam pročitala Bijele zube, simpa mi je knjiga, duhovita i pametna. Zanimljivo je vidjeti neke stvari iz perspektive useljenika u Britaniju, a pogotovo druge generacije, i malo mi baca svjetlo na neke aktualne događaje.
Sad čitam Nadu Gašić Voda, paučina. Ko da sam u Zagrebu
ako ti se svidja, preporucam prvi njezin roman, Mirna ulica, drvored
Sad čitam Nadu Gašić Voda, paučina. Ko da sam u Zagrebu
steta da nije produktivnija, bas mi fale ovakvi autori
procitala sam Agnesinu ispovijed
dobra je, zanimljiva, potresna
ali meni nije briljatna, kako kaze Sunday Times na koricama
završila Murakamijevu O čemu govorim kad govorim o trčanju
uživala sam, posebno preporučujem trkačima
sad čitam Murakamijev Bezbojni Tsukuru Tazaki a zatim ću Svijet po Garpu Johna Irvinga
inače samovo ljeto prilično pročitala, tj. cijelu godinu kad razmislim
napravit ću baš popis da imam evidenciju
uhvatila sam neku rutinu svakodnevnu pa se to nakupi...
Meni je za to super goodreads
baš volim imat pročitano na okupu
i volim vidit šta drugi čitaju, imam tamo i neke naše forumašice
i ustvari bi mi baš odgovaralo da i ti napraviš profil
....
Posljednje uređivanje od flopica : 28.07.2016. at 08:04
hahhahaha!
što odmah ne veliš!
Zahvaljujući mojoj dragoj Alex (koja je ugrabila knjigu u knjižnici i prvo ju posudila meni
I sad, bila bih nepoštena kad bih rekla da su očekivanja nadmašila stvarni doživljaj, jer radi se o uistinu dobroj knjizi koju fakat vrijedi pročitati.
Sadržaj vam neću prepričavati, to možete pronaći bilo gdje.
Divno pisana knjiga, puna emocija raznih vrsta. Možda i previše. Jer, nakon što ju pročitate, one ne napuštaju.
I ne napušta me ni neka gorčina, nakon čitanja, neki osjećaj da mi je štošta u toj knjizi išlo na živce premda je vjerojatno sve baš tako moralo biti.
Živcirao me glavni lik, Stoner, koji na čudan način kroči kroz život, šamaraju ga sa svih strana, a on sve stoički podnosi, do kraja ostaje cool, u nekom svom điru, kao da lebdi negdje dvadeset centimetara iznad zemlje, ili još gore, kao da ga se sve to ne tiče.
Živcirala me njegova žena, totalno neprilagodljivo i samodopadno stvorenje, dovoljna samoj sebi.
Živcirao me njihov međusobni odnos, posve nestvaran i nerealan, i sve ono što je ostajalo neizgovoreno među njima.
Živcirala me njegova ljubav(nica) koja je, kad je bilo najnapetije, pokupila stvari i nestala.
Živcirao me onaj njegov kolega s faksa koji je neprestano provodio psihološki teror nad njim.
...
Kako vidite, puno me toga živciralo, a opet tvrdim da je knjiga dobra i da ju treba pročitati
Možda je u toj proturiječnosti i tajna njene zavodljivosti, ne znam.
Mislim, knjiga je zapravo ljubić, ali dobar ljubić, isprepleten teškim trenucima, temama i dilemama, od kojih na kraju ostaje neka tuga, okej, možda ne baš velika tuga, ali tugica sigurno...
Eto ga... a sad, Alex, ti si na potezu!
pročitala sam toliko hvaljenoga Stonera, Johna Williamsa.
I sad, bila bih nepoštena kad bih rekla da su očekivanja nadmašila stvarni doživljaj, jer radi se o uistinu dobroj knjizi koju fakat vrijedi pročitati.
Sadržaj vam neću prepričavati, to možete pronaći bilo gdje.
Divno pisana knjiga, puna emocija raznih vrsta. Možda i previše. Jer, nakon što ju pročitate, one ne napuštaju.
I ne napušta me ni neka gorčina, nakon čitanja, neki osjećaj da mi je štošta u toj knjizi išlo na živce premda je vjerojatno sve baš tako moralo biti.
Živcirao me glavni lik, Stoner, koji na čudan način kroči kroz život, šamaraju ga sa svih strana, a on sve stoički podnosi, do kraja ostaje cool, u nekom svom điru, kao da lebdi negdje dvadeset centimetara iznad zemlje, ili još gore, kao da ga se sve to ne tiče.
Živcirala me njegova žena, totalno neprilagodljivo i samodopadno stvorenje, dovoljna samoj sebi.
Živcirao me njihov međusobni odnos, posve nestvaran i nerealan, i sve ono što je ostajalo neizgovoreno među njima.
Živcirala me njegova ljubav(nica) koja je, kad je bilo najnapetije, pokupila stvari i nestala.
Živcirao me onaj njegov kolega s faksa koji je neprestano provodio psihološki teror nad njim.
...
Kako vidite, puno me toga živciralo, a opet tvrdim da je knjiga dobra i da ju treba pročitati
Možda je u toj proturiječnosti i tajna njene zavodljivosti, ne znam.
Mislim, knjiga je zapravo ljubić, ali dobar ljubić, isprepleten teškim trenucima, temama i dilemama, od kojih na kraju ostaje neka tuga, okej, možda ne baš velika tuga, ali tugica sigurno...
Eto ga... a sad, Alex, ti si na potezu!
ja ne znam tako lijepo pisati kao Forka, pa ću je citirati
zadaćnice, sastavi, to mi je uvijek bila patnja u školu
sva sreća da sam se školovala u vrijeme kad se baš nisu pisali eseji
ne bih ni osnovnu završila
citiram je u dijelu da je knjiga stvarno divno pisana
nisam je mogla pustiti dok sam je čitala
i dalje me drži
da li me živcirao?
pa je malo, ali manje nego energičnu Forku
možda mi je takav način funkcioniranja i prolaska kroz život bliži nego njoj
mene je najviše živcirao što se nije borio za kćer
ali svakako velika preporuka za knjigu
vjerujem da bi našla svoje mjesto u popisu 100 knjiga koje se moraju pročitati
Pravila pisanja postova
