Anci sad si mi dala milsit s ovim Greenom
Vrata film moram pogledati!
Vrata knjiga me oduševila i rastužila...
 |
|||
|
|
|||
Anci sad si mi dala milsit s ovim Greenom
Vrata film moram pogledati!
Vrata knjiga me oduševila i rastužila...
Flopi, i moja je pročitala Gresku, poslije je i pogledala film, a naše cure su vršnjakinje, što ne?
Nemam osjećaj da ju je nešto traumatiziralo
I nije poslije posegnula za njegovim drugim knjigama
Anci, ja sam isto tako, oduševljenje Progonom, razočaranje Nerazdvojnim, nisam pročitala do kraja
vidis, mogla bih probati svojoj dati Gresku na engleskom, mada sumnjam da će pročitati, čitala je samo Gregove dnevnike i Toma Gatesa, il kako se već piše, na engleskom
Ja sam pročitala Pavličića, Tajno ime, onako, čitko
i Hotel Zagorje
Čitam Potpuno izvan sebe, ne znam sto reći, zanimljiva tema, a opet mi nešto fali
I uz to, Djevojke koje sjaje, kombinacija krimića i fantastike, mojoj frendici super, meni baš nije legla, ali tek sam počela
Planiram za godišnji knjigu koju imam na polici već skoro 15 godina
poklonio mi ju je najbolji prijatelj, kad sam u suzamaselila u Zagreb, Vježbanje života, da imam "miris" Rijeke uz sebe
Evo ti mojih postova par stranica prijeForka prvotno napisa
znaš da hoću, čim se vratim u Zgb
vidjela sam u pogovoru knjige da je snimljen i film s Helen Mirren u ulozi Emerenc
nadam se da je i film barem približno dobar kao knjiga, Mirren je odlična glumica, ulijeva povjerenje...
Ajme, je li prema romanu Vrata snimljen istoimeni film?
Toliko vjerujem preporukama s topica da nisam ni pročitala o čemu se radi
ovo se i meni često dogodi... upadnem u neku gužvu, i s poslom, i poslije posla...Volim otvoriti ovu temu pa sve nesto zapisivati...
Ja nista ne citam. Nista.
I tako vec tjednima. U cudnom sam tempu, znam, nije izgovor... Ne mogu se uopce koncentrirati na knjige. Samo na strucnea to moram.
toliko se "zgužvam", da, premda želim, čak i stignem nešto pročitati, ne mogu ništa pohvatati...
dođu tako neka razdoblja...
pa prođu
... što se Greške tiče, imam neki feeling kao da smo o tome već ovdje "divanili" (a možda sam to i s nekim usmeno
(ja nikad ne mogu pronaći stare postove, sorry)
meni su i Progon i Nerazdvojni bili odlični.
malo mi je nešto nedostajalo na kraju Nerazdvojnih, ali kao cjelina su mi izvrsni.
Fabria imam doma još od faksa. počela i nikad dočitala.
još stignem
Evo ti mojih postova par stranica prije
Draga, hvala ti na preporukama za film, jedva čekam pogledati ga.
A i s tvojim komentarom knjige se u potpunosti slažem.
Još sam pod dojmom...
Uh, ostat ćeš pod dojmom još dugo. Čini mi se da sam tebi najbliža što se čitalačkog ukusa tiče (osim ako voliš Murakamija)
A što se čitalačke krize tiče…obvezno mi se dogodi tijekom godine. Zapravo, nije to kriza, ali pauziranje svakako jest. Jednostavno dođe period kad se ne mogu koncentrirati na čitanje i to je potpuno u redu. Tada se obično posvetim nekim drugim stvarima koje budu zapostavljenije, ali svakako čitam gušta radi pa me takve stvari ne brinu.
Trenutno sam na izlasku iz pauziranja, Fasung sam morala vratiti, nisam ga mogla produžiti, jer je bio na rezervaciji pa ne znam što je s onanatorom bilo
Posljednje uređivanje od Optimist : 22.06.2016. at 15:16
Optimist, voli
Haha, obožavam Murakamija
On mi je isto toliko drag koliko mi je u nekim trenucima nedokučiv! Volim tu njegovu pomaknutost, što mogu
U to ime, evo i ovdje lijepim jedan lijepi citat iz njegove nedavno prozivane knjige "Kafka na žalu":
“Lost opportunities, lost possibilities, feelings we can never get back. That's part of what it means to be alive. But inside our heads - at least that's where I imagine it - there's a little room where we store those memories. A room like the stacks in this library. And to understand the workings of our own heart we have to keep on making new reference cards. We have to dust things off every once in awhile, let in fresh air, change the water in the flower vases. In other words, you'll live forever in your own private library.”
― Haruki Murakami, Kafka on the Shore
Hahaha, znala sam da nasa ljubav nije savrsena
Ali, dobro, obje volimo jos pomaknutijeg Almodovara (iako on spada pod drugi topic)
Nakon razdoblja intenzivnog stresa u kojem sam čitala laganije knjige, imam prijavu.
Djevojčica koja je previše voljela šibice, knjiga koja je svojedobno na ovom topiku izazvala pravu raspravu - zaboravila sam da je toga ikad bilo.
Podsjetila me i na raspravu o predloženim naslovima lektire jer i ova knjiga, kao Črna mati zemla, ima za temu vrlo potresne događaje pa se jedna forumašica pitala zašto bi to itko htio čitati.
Evo, 7 godina zakašnjeli odgovor
Uz to, čita se u dahu.
Hahaha, znala sam da nasa ljubav nije savrsena
Ali, dobro, obje volimo jos pomaknutijeg Almodovara (iako on spada pod drugi topic)
Savršenstvo je tako... ah... dosadno
Jurana draga, nikad nije kasno!Nakon razdoblja intenzivnog stresa u kojem sam čitala laganije knjige, imam prijavu.
Djevojčica koja je previše voljela šibice, knjiga koja je svojedobno na ovom topiku izazvala pravu raspravu - zaboravila sam da je toga ikad bilo.
Podsjetila me i na raspravu o predloženim naslovima lektire jer i ova knjiga, kao Črna mati zemla, ima za temu vrlo potresne događaje pa se jedna forumašica pitala zašto bi to itko htio čitati.
Evo, 7 godina zakašnjeli odgovor
Uz to, čita se u dahu.
Uzela u knjižnici Elif Shafak: Majstor i ja
Dobra je, kao i druge njene knjige, lako se čita pa je prikladna za ljeto ali meni je ipak najmilija njezina Palača buha i sve mjerim prema toj knjizi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.06.2016. at 20:34
Marguerite Duras: Vicekonzul
Dugo sam se nadala da će prevesti ovu knjigu jer pripada njenom indijskom ciklusu, a u nas su uglavnom prevođene knjige iz europskog ciklusa. I dočekala sam, sasvim nedavno je izašla.
Knjiga je kao i druge njezine pa neka ne čita kome se druge nisu svidjele. Ja je volim i nije mi naporna.
Nije me ni oduševila. Ali svejedno ću pročitati i Mornara s Gibraltara.
U ovoj se atmosfersko vrijeme sasvim poklopilo s onim u nas prošlog tjedna. Opisuje početak ljetnih monsuna u Calcutti, sparinu i sunce u izmaglici i svima je vruće i spava mi se, a tako sam se i ja osjećala čitajući je pa sam stalno zaboravljala jesam li u svom krevetu ili u Indiji.
Zvuči zanimljivo. Malo ću pregledati.Marguerite Duras: Vicekonzul
Dugo sam se nadala da će prevesti ovu knjigu jer pripada njenom indijskom ciklusu, a u nas su uglavnom prevođene knjige iz europskog ciklusa. I dočekala sam, sasvim nedavno je izašla.
Knjiga je kao i druge njezine pa neka ne čita kome se druge nisu svidjele. Ja je volim i nije mi naporna.
Nije me ni oduševila. Ali svejedno ću pročitati i Mornara s Gibraltara.
U ovoj se atmosfersko vrijeme sasvim poklopilo s onim u nas prošlog tjedna. Opisuje početak ljetnih monsuna u Calcutti, sparinu i sunce u izmaglici i svima je vruće i spava mi se, a tako sam se i ja osjećala čitajući je pa sam stalno zaboravljala jesam li u svom krevetu ili u Indiji.
Ja sam prek vikenda planinarila - Cheryl Strayed: Divljina
http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1938
I, kakvi su ti dojmovi?
Jako brzo sam ju pročitala, ali ja volim ovakve neknjiževne stvari (iako nisam baš sigurna kamo bi ta knjiga po žanru pripala... teško mi je to procijeniti, sigurno nije samo publicistika).
Evo tu sam našla ulomak: http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...-Divljina.html
Knjiga baca jako dobro svjetlo na američki način života, onako iz perspektive običnog čovjeka. Ima neku pionirsku komponentu i stvarno mi se dopao način na koji je žena hrabro (i bez previše premišljanja, ali ne i bez pripreme) otpješačila kilometre i kilometre planinske staze daleko od naselja, sa planinarskim domovima uz put.
Paralelno ide opis staze, prirode, prenoćišta, društva na putu (ili nedostatka istog), problema s pretijesnim gojzericama itd. jer nije baš jednostavno propješačiti ovo: https://en.wikipedia.org/wiki/Pacific_Crest_Trail
Na drugim tračnicama je psihološka studija dovođenja vlastitog života u red nakon majčine smrti i nekoliko izgubljenih godina. Pješačenje je za ovu ženu učinilo ono što nije uspjela psihoterapija, vratilo joj je zdravlje i vjeru u sebe. Treba za to imati petlje.
Znam o čemu je ta knjiga, pročitala sam je prije godinu-dvije, ali zanimao me tvoj dojam.
Naime, meni je glavna junakinja (pripovjedačica) poprilično išla na živce, kao i način na koji je ispripovijedala taj svoj put. Možda sam previše očekivala, ja sam se nadala opisima prirode, pješačenja, odnosu čovjeka s prirodom, a dobila sam njezine izljeve samosažaljenja u povelikim količinama (ok, tog je sve manje kako roman odmiče dalje, ali nije mu pomoglo
Navodno je po knjizi snimljen film, zanimalo bi me vidjeti ga, tj. zanimalo bi me kakvu perspektivu je režiser uzeo u pristupu cijeloj priči.
Od literature tog tipa, draže su mi velebitsko-hodačke knjige Ede Popovića
Eto na... nakon Peterlininog opisa i linka sam skoro kupila knjigu on-line. Nakon ovog dole cu pricekat da je nadjem u knjiznici
Jedina knjiga slicne tematike u kojoj me pisac bas ni najmanje nije izivcirao je Put od Nejca Zaplotnika
Svi drugi mi bar malo dignu tlak... makar i ja jako volim takve knjige!
Potražit ću knjige Ede Popovića.Znam o čemu je ta knjiga, pročitala sam je prije godinu-dvije, ali zanimao me tvoj dojam.
Naime, meni je glavna junakinja (pripovjedačica) poprilično išla na živce, kao i način na koji je ispripovijedala taj svoj put. Možda sam previše očekivala, ja sam se nadala opisima prirode, pješačenja, odnosu čovjeka s prirodom, a dobila sam njezine izljeve samosažaljenja u povelikim količinama (ok, tog je sve manje kako roman odmiče dalje, ali nije mu pomoglo
Navodno je po knjizi snimljen film, zanimalo bi me vidjeti ga, tj. zanimalo bi me kakvu perspektivu je režiser uzeo u pristupu cijeloj priči.
Od literature tog tipa, draže su mi velebitsko-hodačke knjige Ede Popovića
Inače, što se tiče Divljine, mene je ovo dotaklo negdje i previše osobno - podsjetilo na moj boravak preko bare (bila sam 6 mjeseci na američkom kontinentu prije više od 20 godina, vratila sam se one noći kad je krenuo Bljesak... Tamo mi nije bio cilj gledati prirodu oko sebe, nego upravo ovo što opisuje autorica - naći sebi mjesto, a moje je mjesto na kraju ipak ispalo ovdje. I svjesna sam da sam puno propustila dok sam bila tamo, ali ima trenutaka kad čovjek više gleda unutar sebe, a manje okolo). Zato sam i rekla da ne znam kako bih svrstala knjigu, jer to definitivno nije putopis.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.06.2016. at 12:07
Nejc Zaplotnik je divan, toliko iskren i bez imalo patetike. I meni je jako draga ta knjiga.Jedina knjiga slicne tematike u kojoj me pisac bas ni najmanje nije izivcirao je Put od Nejca Zaplotnika
Film "U divljini" isto tako nit smrdi nit miriše, uvijek se kod ovakvih knjiga pitam zašto baš od svih tisuća ljudi koji prodju tu rutu (ili camino npr) baš ovi željni ekspresije napišu knjigu o tome. A opet me vuče da je pročitam, kad mi padne šaka.
U pravu si, nije putopis, nego autobiografska proza koja zapravo i nema pravila osim da bude introspektivna.
Gledala sam Divljinu i pozeljela procitati knjigu, na popisu mi je. A vezano uz Pacific Crest Trail, pratim blog jednog decka iz Hrvatske koji trenutno pjesaci na PCT-u. Lose pise, ali me jako zanima pa pratim.
Trenutno citam Amerikanu, odlicna mi je. I volim stil pisanja Chimamande Ngozi Adichije. Ovo mi je treca njena knjiga.
Ja sam svojedobno ovu citala:
http://www.goodreads.com/book/show/9...k_in_the_Woods
O planinarenju po Appalachian gorju dva totalno nepripremljena tipa. Knjiga mi je bila skroz dobra. Lagana i zabavna.
Ljetna literatura - Ante Tomić: Punoglavci.
Lagani, šarmantni, totalno "tomićevski" romančić koji pročitate u jedno poslijepodne.
Čitam na kraju knjige da je nastao na narudžbu
Naime, Podravka je naručila od Tomića roman, on je napisao, objavljen je najprije pod naslovom Vegeta blues uz Jutarnji, a potom kao zaseban roman s drugačijim naslovom - "Punoglavci".
A ja se još mislim otkud mu na hrpi svi ti goveđi gulaši, juhe iz kocke, Vegeta, Čokolino i sl., malo mi je toga bilo tu mač, inače simpa knjižica.
pročitala sunčevu oluju i jučer počela čitati dobru djevojku http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/
Pa od slave se ne živi, he he he.... Moram to pročitati iz čisto lokalpatriotskih razloga :vegetalady:Ljetna literatura - Ante Tomić: Punoglavci.
Lagani, šarmantni, totalno "tomićevski" romančić koji pročitate u jedno poslijepodne.
Čitam na kraju knjige da je nastao na narudžbu
Naime, Podravka je naručila od Tomića roman, on je napisao, objavljen je najprije pod naslovom Vegeta blues uz Jutarnji, a potom kao zaseban roman s drugačijim naslovom - "Punoglavci".
A ja se još mislim otkud mu na hrpi svi ti goveđi gulaši, juhe iz kocke, Vegeta, Čokolino i sl.
A ja se još mislim otkud mu na hrpi svi ti goveđi gulaši, juhe iz kocke, Vegeta, Čokolino i sl.
Posljednje uređivanje od tangerina : 28.06.2016. at 08:39
Procitala sam Muzej nevinosti od Orhana Pamuka.
Sve me pomalo strah reci, ali eto usudjujem se, jer ce mi mozda netko ukazati u cemu je vrijednost ovog dijela koju ja nisam znala prepoznati.
Meni je ovo bila beskrajno dosadna knjiga i prica u koju se nikako nisam mogla uzivjeti. Ubijali su me beskonacno dugi opisi detalja i sporost odvijanja radnje. Unatoc tome ustrajala sam do kraja, iako sam mislila odustati vec nakoh prvih stotinjak stranica (istina je doduse da sam zadnjih stotinjak stranica citala preskakajuci dijelova, pa i pojedine stranice). Sve u nadi da ce mi se otvoriti neki smisao, dubina price, vrijednost samog literarnog djela... Ali, nista...
Jesu li i ostale Pamukove knjige pisane slicnim stilom? Ako nisu, dala bih mu jos jednu sansu, jer bih iskreno zeljela popraviti svoj prvi dojam o tom nobelovcu.
Ima nas jooš
Meni je Pamuk na no-no listi, i nije jedini Nobelovac, druga je Elfride Jelinek, tu sam čitala neke perverzije u nekom austrijskom selu, zaboravila sam više kako se knjiga zove i bila sam bijesna na sebe što sam u tom samomučenju ustrajala, a čemu
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.06.2016. at 14:49
Da li je netko čitao Stonera?
Ovo: http://www.telegram.hr/kultura/oboza...na-hrvatskome/
Pamuk je, jednostavno... Pamuk. Stil pricanja je svugdje slican, pa ako te to odbija, onda vjerojatno nije za tebe.
Meni je, uz svu tu sporost i mnostvo i najsitnijih detalja, jednostavno divan, pa nadjem strpljenja za njega. Priznajem da moram biti u "Pamuk-fazi", nisam uvijek jednako raspolozena za njegove knjige, no u globalu, volim ga.
Medjutim, nemoj misliti da te ne razumijem: upravo citam jednu knjigu koja mi je strasno, strasno spora - iako je tema i period zanimljiv, jednostavno su mi i radnja i dijalozi prespori, a time sam i ja sve sporija da ju zavrsim. Autor nije Pamuk, autorica je daleko od njega - Jennifer Chiaverini, Mrs. Lincoln's Dressmaker - no period i tema su me zainteresirali, ali sporost radnje me odbija...
Na rezervaciji mi je u knjižnici, nadam se da će uskoro stići!
evo kako smo taj roman opisivale prije par godina, našla sam citat:
Tko je čitao Pamukove romane, može očekivati jednako dobro pripovijedanje koje je važnije od same radnje. Kao i u drugim romanima, imamo glavnoga lika, ujedno i pripovjedača, koji dolazi iz bogatije turske obitelji, ali ne prilagođava se društvenim očekivanjima, odnosno, vrlo je emotivan, osebujan i pomalo poguban za sebe.. Tipično za Pamuka su i ženski likovi koji su, bar meni, uvijek nekako mistificirani i iznenađuju svojim postupcima.
Ono što mi se nije dopalo, to je upravo taj cmoljavi glavni lik kojem treba previše vremena za konkretno uzeti život u svoje ruke. Doista me u nekim trenutcima iznervirao.
Luka Bekavac: Policijski sat
Posljednja u trilogiji, najmanje mi se svidjela, iako mi ni ova nije loša.
Nemam pojma šta sam još htjela napisati, kao da me je zarazio zaborav iz knjige.
Skužila sam da se ne sjećam baš Marquezove knjige Sto godina samoće, pa sam je ponovno uzela za čitanje. Guštam
Mmmm, ja se te sjećam baš dobro, ali sam čitala bigz-ovo izdanje negdje u studentskim danima, isto kao i Orwell-ovu 1984. Mogla bih potražiti hrvatsko.Skužila sam da se ne sjećam baš Marquezove knjige Sto godina samoće, pa sam je ponovno uzela za čitanje. Guštam
Btw. dovukao je moj brat Fausta (neko prastaro izdanje iz kućne biblioteke pokojne tete) pa sam si to namijenila prolistati i vidjeti kako mi se sviđa. Nisam to čitala.
Ja nisam čitala Muzej nevinosti, ali sam nedavno napisala ovoAli, Zovem se crvena mi je bila fenomenalna.Ja sam pročitala Crnu knjigu Orhana Pamuka.
Mučila sam se s njom, ali sam je bila čvrsto odlučila pročitati do kraja.
I sad, iskreno, nemam pojma što bih rekla.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 29.06.2016. at 10:18
Napokon se dočepala Francuske suite.
Meni su od Pamuka najdrazi Snijeg (prva koju sam citala) i Zovem se crvena... inace volim spore knjige u kojima se sve pomalo odvija.
Hvala puno svima na komentiranju Pamuka. Korisni su mi. Probat cu jos i sa Zovem se crvena. U najgorem slucaju odustat cu, ako mi bas stvarno ne bude islo.
Zovem se crvena je meni drukčija od svih njegovih drugih knjiga, ako te tješi
Eto npr., meni Zovem se crvena nije legla
A mislim da tebi npr. Tiha kuca ne bi legla jer ima puno unutarnjeg dijaloga...
Prekrasna mi je bila A Strangeness in my Mind. Nije da ima manje detalja, ali su oni vrlo, vrlo zanimljivi (povijesni, politicki, religiozni - zivot malog covjeka iz Anatolije koji dolazi u Istanbul sa ocem i postaje ulicni prodavac boze - pa kroz njegov svakodnevni zivot, brak, posao doznajemo detalje o odnosu selo vs. grad, religiji, politickim previranjima, itd. kroz tri generacije. Meni je bila i vrlo aktuelna. Probaj... nadam se da ti nece dosaditi.
Zavrsila atlas oblaka. Zbilja ambiciozna i virtuozno napisana knjiga, mitchellov stil (odnosno stilovi) je impresivan, bas sam uzivala.
Na prethodnim stranicama postavljeno je pitanje motivacije lika za postupak u knjizi. Isto pitanje me mucilo vezano za zenski lik do zavrsnih poglavlja Stonera, Johna Williamsa.
Kad mi se to pitanje razrjesilo, knjigu sam svrstala medju omiljene, one koje bih zeljela ponovo procitati.
Knjiga govori o ni po cemu osobitom profesoru i njegovom zivotu u kojem nema puno ljubavi, ali ima raznih nevolja s kojima se junak suocava stoicki, rijetko se odupiruci nepravdi. Na mene je knjiga ostavila snazan dojam, a iako sam cesto cmoljila citajuci ju, na neki me nacin ispunila optimizmom. Zivot nas cesto pocasti turobnim trenutcima, a hrabrost je uprkos svemu zadrzati mir i pronaci utjehu u svakodnevici. :zen:
Nu Peterlin citala sam ja Stonera.
Nakon te knjige sam imala knjiski mamurluk, koliko je bila dobra. Ono kad si bio toliko zaokupljen nekim stivom da je poslije sve dosadno i nista ne mozes citati.
To si planiram nositi na godišnji. Poslije mi kreće gužva na poslu, pa mi baš tako odgovara. Sestrična mi ju je opisala u takvim superlativima da sam ju poželjela i nabaviti, ne samo posuditi, ali još se premišljam.
I ja sam ju pozeljela imati na polici kad sam ju procitala
Pravila pisanja postova
