I moja mama čita Elenu Ferrante i oduševljena je, na engleskom je čita, a ja dobivam kad dovršiJurana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
I moja mama čita Elenu Ferrante i oduševljena je, na engleskom je čita, a ja dobivam kad dovrši
Tang, jesi li razmišljala da bar dio tih knjiga na engleskom staviš na burzu?
haha morat ću, kad rasčistim sa gospođom Hrčak koja ih kupuje
Prijavljujem Tatarsku pustinju, Dino Buzzati i potvrdjujem ono sto smo Jadranka i ja vec zakljucile na drugoj, djecjoj temi - o tome kako u odredjenoj zivotnoj dobi ova knjiga dobije sasvim drugi element u odnosu na to kad je procitana kao OS-lektira. I bila mi je bas lijepa, krasne recenice.
Dalje prijavljujem Alex Connor, The Caravaggio Conspiracy - odlican krimic za lezaljku u hladu na plazi.
Sad nastavljam Orhana Pamuka i Snijeg - puno je "brza" od ostalih njegovih knjiga, zasad samo preporuke.
Tatarsku pustinju sam čitala davno, ali Buzzatija volim jako, mogla bih i ponoviti
Prijavak jedne male velike knjige koja me prilično ugodno iznenadila, William Maxwell: Doviđenja, vidimo se sutra.
Jako dobro, baš onako, na malo stranica, kroz retrospektivu jednog događaja i svega oko toga (da ne spojlam), razotkrivaju se sjajne finese.
Pročitajte svakako ako vam dođe pod ruku!
Pročitah Muharema Bazdulja - Mali prozor. Jedan od rijetkih noviteta kojeg sam uspjela ugrabiti u knjižnici. Shvatila sam da nema smisla ići s popisom, nikad ničega nema. Do jeseni ću i dalje očito spontano grabiti knjige.
Sin je Nure Bazdulj, autorice pretužnog, a opet i prožetog onim simpatičnim bosanskim humorom i autoironijom romanom "Kad je bio juli."
Nisam imala neka očekivanja, ali ga zaista nisam mogla ispustiti iz ruku. Dala bih mu od 5 recimo 4. Tema je ubojstvo sarajevskog novinara, u poslijeratnom vremenu ispunjenom tranzicijskim likovima kriminalaca, vjerskim ekstremista, poduzetnika... Poslije sam se sjetila da sam prije nekoliko godina čitala i nelošu njegovu Sjetvu soli.
Posljednje uređivanje od palčica : 13.08.2016. at 21:55
Milan Kundera: Praznik beznačajnosti
Posljednja Kunderina knjiga.
Reći ću samo da sam čitala puno njegovih puno boljih knjiga.
Ferrante mi je otkrice godine. Napuljski ciklus sam procitala u tjedan dana zimus. Trenutno citam Prije pada Noe Hawleya. Uzela sam je jer je autor i scenarist serije Fargo koja mi je super. Nije moj tip knjige, no brzo se cita i nije naporna.
Jako dobra knjiga! Bas me potresla, ali onako ispod povrsine. Mislila sam o tom glavnom liku jos jako dugo nakon sto sam je procitala. Svatko tko ima posla s akademskim zivotom ce svasta tu prepoznati.
Ostala sam dužna osvrt na 2666. Ima nekoliko dana da sam je završila, ali nekako nisam znala što bih mislila. Dvaput sam bila na rubu odustajanja, na drugoj i četvrtoj knjizi, a opet me je nešto zadržalo. Ostale 3 knjige su light.
Ono što mi je smetalo, osim mučnih zapisa o nasilju, i višak je riječi. U jednom času sam se pitala misli li on nama ispričati životnu priču baš svakog i najsporednijeg lika. Podsjetilo me na reality televiziju u kojoj se previše priča i zasitilo me to. Tako da ja nemam dojam da je on zbrzao kraj, koliko da urednici nisu imali hrabrosti rezati tekst umrlog pisca. Dobro je Angie rekla: nije vjerovao u manje je više.
Od mene ne ide preporuka, ali ne zbog stila jer o ukusima se ne raspravlja, nego zbog nasilja.
P.S.
Ako bi se četvrti dio mogao nazvati Muškarci koji mrze žene, treći bi mogao biti Twin Peaks ili, točnije, Fire Walk with Me, (što je naziv filma o Twin Peaksu) a takva referenca ima i u samoj knjizi.
Sad čitam autobiografske knjige Marcela Pagnola. Pročitala sam U slavu mog oca, a sad sam na Dvorcu moje majke. Divne su: duhovite, slikovitih opisa, dobro dočarane atmosfere, smještene u Provansu, ma milina. Pročitat ću i preostale dvije.
Nakon nekoliko pomisli da bih odustala - previse je tu toga sto me podsjeca na svijet u kojemu zivimo danas (ekstremizam, netolerancija, sve ovo sto se dogadja u zadnje vrijeme), ipak preporuke - na neka pitanja zasto je danas tako kako jest ipak dobivate odgovore (ono sto je pretuzno je to da nisu bas obecavajuci).
Posljednje uređivanje od Elly : 18.08.2016. at 12:34
Julian Barnes: Osjećaj kraja
Nakon ne baš obećavajućeg početka i zapravo cijele prve polovice knjige, na kraju se sve skupa razvilo u dosta zanimljivo djelce.
I ja jako volim Marcela Pagnolačitala sam ga još u srednjoškolsko doba, ali i godinama kasnije nije mi se nimalo izgubio čitalački užitak. Također preporučujem i izvrsne ekranizacije (r. Yves Robert).
A od pročitanog u proteklih tjedan dana:
Najprije, famozni Stoner - slično kao i Forki par stranica ranije, nekako mi je ta knjiga izazvala oprečne osjećaje. Prije svega, zbilja je majstorski napisana (a tu mislim na prikaz jednog života i jedne epohe u 200-njak stranica, sažetim, gotovo škrtim stilom, a sve je pritom rečeno - svaka čast na stilu!).
Ali tijekom čitanja rastao mi je osjećaj gorčine, koji se prema kraju knjige sve više intenzivirao. Taj njegov flegma-stoički stil, sve to stoji, ali nisam mogla ne pomisliti "ajde probaj danas s takvim stavom i načinom postati i ostati sveučilišni profesor", a u obiteljskim odnosima me upravo bacao u bijes. Ipak, nisam mogla ne osjetiti dozu divljenja na kraju, usprkos svemu. Knjigu vrijedi pročitati, a vjerujem i da će je svatko tumačiti na drukčiji način. Drago mi je da sam ga pročitala, ali da me prilično uzdrmao - jest (možda nisam trebala cijeli roman progutati u 3 dana).
Nakon toga, nešto sasvim drugačije - Erlend Loe, "Doppler".
Za tu knjigu ne bih nikad ni znala da nije bloga Knjiškog moljca koji ga je nahvalio. Nakon što sam dvije večeri umirala od smijeha čitajući ga (i čitajući naglas pojedine dijelove MM-u i sinu, tako da su sad i oni upoznati s Dopplerom, losom, Dusseldorfom, Tobleronom od 4 kg i jednim desničarom), definitivno ću ga preporučiti svakome tko želi opuštajuću, a ipak ne trivijalnu literaturu. Roman je teško prepričati, jer radnja i nije toliko bitna - ono što najviše fascinira su unutarnji monolozi glavnog lika, njegovo rezoniranje, a najviše njegova "mizantropija" koja zapravo privlači ljude, umjesto da ih odbija. Nedavno je objavljen i nastavak, jedva čekam da ga nabavim.
Jeste li znali da je snimljen film Muzej nevinosti? Nakon mučenja s čitanjem te knjige i nedoumice sto sam to u njoj propustila sada bih rado pogledala i film.
https://m.youtube.com/watch?v=u6IgkOeT8SQ
Posljednje uređivanje od Aurora* : 22.08.2016. at 09:59
Markus Zusak: Ja sam glasnik
Autor je napisao i, vjerujem, popularniju "Kradljivicu knjiga", koja stoji u mojoj kolekciji "na polici", ali mislim da ću je ubrzo pročitati.
"Ja sam glasnik" je, naime, jedna vrlo simpatična knjiga, vrlo pogodna za ljetno ležerno čitanje.
Jest da mi se u nekim dijelovima činila malo preveć američki pretencioznom, ali poradi prpošnog stila pisanja, opraštam i tu pretencioznost.
Napokon, knjiga uopće nije američka.
Hubert Klimko-Dobrzaniecki: Bornholm, Bornholm
Nije me fascinirala knjiga, slobodno je preskočite. Lako se čita, izmjenjivanje pripovjedne perspektive tome sigurno doprinosi, ali u cjelini - mlako, pomalo predvidivo i u nekim dijelovima nedovoljno motivirano.
Pridružujem se ljubiteljicama Marcela Pagnola, tek prije dvije godine sam pročitala Dvorac moje majke, dok U slavu mog oca i Vrijeme tajni imam već preko 20 godina, mama kupila čim je izašlo.
Divan je.
Ja sam ljetos napokon pročitala Črnu mati zemlu, o kojoj je ovdje već sve rečeno. Kristiana Novaka sam dvije godine gledala na posterima dvorane gdje je moj sin polagao za karate pojas, sad sam fascinirana time da je on i (bivši) natjecatelj u katama i tako dobar pisac.
Je li možda netko čitao njegove Obješene?
Uz to sam i sukladno preporuci s ovog topika pročitala Nadu Gašić Mirnu ulicu, drvored, svidjela mi se, posebno epizoda s mamom Elizabetom
I napokon i Norvešku šumu. Murakami
Obješeni su izašli svojedobno u vrlo maloj nakladi i sad je tu knjigu praktički nemoguće igdje nabaviti. Osim ako netko negdje ne objavi novo izdanje.
Ali zato mogu reći da je novi roman Kristiana Novaka u završnoj fazi i da bi trebao izaći do kraja ove godine
To nije film po knjizi, nego film o Muzeju nevinosti koji stvarno postoji u Istanbulu; to je esej-film, davali su ga nedavno u kinu u sklopu onih posebnih predstava.
Nisam jos gledala ali sam ga vidjela na rasporedu, i rado bih ga pogledala (to mi je njegova najbolja knjiga
Kako nije po knjizi? Iz trailera bi se moglo zakljuciti da je...To nije film po knjizi, nego film o Muzeju nevinosti koji stvarno postoji u Istanbulu; to je esej-film, davali su ga nedavno u kinu u sklopu onih posebnih predstava.
Nisam jos gledala ali sam ga vidjela na rasporedu, i rado bih ga pogledala (to mi je njegova najbolja knjiga
Ja sam saznala za film preko rasporeda za Vukovar film festival, gdje ce biti prikazan sutra, 25.8. A kada dodje u kina ici cu ga sigurno pogledati. Ili pricekati da se pojavi na nekom on-line portalu za gledanje filmova.
Po onome sto pise, nije prema knjizi, nego o knjizi i o Muzeju nevinosti kao muzeju, o Orhanu Pamuku, itd. Zapravo se zove Innocence of Memories, kao sto si i ti linkala. pogledaj ovdje
Dokumentarac je o Muzeju nevinosti u Istanbulu. Ali i vaše druge knjige su našle mesto u ovom filmu. Zašto ste uključili i druge priče?„Nevinost uspomena nije filmska verzija romana, već dokumentarac o mom radu i životu, politički film o Istanbulu i nekim delovima iz moje 'Crne knjige', 'Muzeja nevinosti', mojih eseja, memoara – Istanbul je takođe uključen. To je poetska kombinacija tri izvora, zato što je reditelj Grant Dži tako želeo da radi. Nije hteo da napravi samo filmsku verziju mog romana i ja sam time bio zadovoljan“, odgovario je Pamuk.
Hvala Elly! Sad mi je jasnije.
ja sam ju isto pročitala na go. imala sam dojam da se autor s nekim obračunava, nešto kao intimna psihoterapija- ali poprilično dosadna. srećom pročita se u 3 dana.
Pa Danac se obračunava s majkom, to je jasno od prve rečenice, a onaj Nijemac sa... ženom? Cijelim ženskim rodom? Ravnateljem škole?
Autor se valjda obračunava sa svime navedenim
Istina je da se pročita u 3 dana, pa nema toliko osjećaja izgubljenog vremena.
Sjajno!Obješeni su izašli svojedobno u vrlo maloj nakladi i sad je tu knjigu praktički nemoguće igdje nabaviti. Osim ako netko negdje ne objavi novo izdanje.
Ali zato mogu reći da je novi roman Kristiana Novaka u završnoj fazi i da bi trebao izaći do kraja ove godine
Pa Danac se obračunava s majkom, to je jasno od prve rečenice, a onaj Nijemac sa... ženom? Cijelim ženskim rodom? Ravnateljem škole?
Autor se valjda obračunava sa svime navedenim
Istina je da se pročita u 3 dana, pa nema toliko osjećaja izgubljenog vremena.
da da, na autora sam mislila.
Da ne zaboravim, osvrnut cu se prvo na Mornara. Boze, sto je meni to glupa knjiga
Bas onako bezveze dijalozi, totalno mi je nevjerodostojna. Uopce nisam mogla dozivjeti taj roman i uzivjeti se u njega.
Obo sam ljeto citala manje nego inace ljeti. No konacno sam imala mira procitati Atlas oblaka i odusevljena sam. Stilom pripovijedanja koji je majstorski, povezivanja... Ocarana!
Tanja mi je uljepsala vecer s najavom novog romana Kristiana Novaka. Neki autori, neki romani... Bas ti se usijeku.
ja sam izgubila ovo ljeto vrijeme s Larsom Kepplerom, njihovi krimići o inspektoru Jooni Linni
dosta zanimljivo počnu sredina je bzvz, al bude mi zao pustiti, a onda me kraj zaintrigira da uzmem iduću knjigu
i mada sam već zabravila pola zbivanja u knjigama znam da ću uzeti i 5. dio kad se prevede, da vidim što se dogodilo s Joonom
Kvotam i prvi dio citata jer sam potrošila pola sata dok sam našla tvoj osvrt na Jenifer Egan
I od mene velika preporuka za Vrijeme je opak igrač, čak sam je i na fejs stavila. Izvrsna knjiga, onakva kod koje nakon što pročitaš zadnju stranicu, opet okreneš prvu pa kreneš ponovno čituckati.
Nakon nje sam pročitala Povjesničarku, Elisabetz Kostova, nije me oduševila.
zadnje sam pročitala lovce za losose u jemenu http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1491 i gore je tiho http://www.fraktura.hr/knjige.aspx?knjiga=676
usprkos oslicnim kritikama za obje knjige, meni su bile ok, ali nista vise od toga
Moram ponoviti koliko mi je dobra Vrijeme je... Obično mi se knjiga najviše sviđa kad je tek pročitam pa kasnije sve manje, a dojam nakon ove je još jak.Kvotam i prvi dio citata jer sam potrošila pola sata dok sam našla tvoj osvrt na Jenifer Egan
I od mene velika preporuka za Vrijeme je opak igrač, čak sam je i na fejs stavila. Izvrsna knjiga, onakva kod koje nakon što pročitaš zadnju stranicu, opet okreneš prvu pa kreneš ponovno čituckati.
Nakon nje sam pročitala Povjesničarku, Elisabetz Kostova, nije me oduševila.
Pročitala sam s guštom i druge dvije Pagnolove: Vrijeme tajni i Vrijeme ljubavi, koje su me i nasmijale i dirnule.
Igor Štiks 'Elijahova stolica', odusevljena.
Isabella Bossi Fedrigotti, "Amore mio, uccidi Garibaldi" (ne znam je li prevedena na hrvatski) - ova - knjizevnici su glavni likovi pradjed i prabaka, austrijsko-talijanski plemici za vrijeme osnivanja Italije; knjiga se bazira na njihovoj korespondenciji za vrijeme rata i obiteljskim sjecanjima. Bila mi je vrlo zanimljiva.
Jane Green, "The Other Woman" - glavna junakinja uzasno nervira. Trebala je biti razbibriga za plazu, medjutim... onak, nit smrdi nit mirisi.
Trenutno imam u sapicama najnoviju iz Cormoran Strike serije, pa sam si uzela i prve dvije, i sad idem ispocetka i gustam: The Cuckoo's Calling, The Silkworm i Career of Evil (Robert Galbraith AKA J.K. Rowling
Da li je itko čitao: F. Scott Fitzgerald: Veliki Gatsby?
Murakami ga hvali:
... ali ja sam uistinu uvjeren da je Veliki Gatsby veliki roman. Bez obzira na to po koji ga put čitam, nikad mi ne dosadi. To je ona vrsta štiva kojim se čitatelj hrani dok ga čita. Svaki put kad čitam tu knjigu privuče me nešto novo i doživim neku novu reakciju. Dosta sam zapanjen i začuđen što je toliko mlad pisac, kojem je u vrijeme pisanja tog romana bilo jedva 29 god, mogao shvatiti - toliko duboko, toliko nepristrano i toliko ljudski toplo - stvarnost ljudskog života. Što više razmišljam o tome i što više puta čitam taj roman, sve mi je zagonetniji.
Citala Gatsbyja vise puta i obozavam ga. Takodjer i Blaga je noc i Price iz doba jazza istog pisca. Velika preporuka.
Aha, to mi spada u klasike.I inace Fitzgeralda volim. Druge njegove koje su je odlicna su Blaga je noc i Neobicna prica o Benjaminu Buttonu.
Gatsby je americki klasik, vise puta ekraniziran-samo navali, s njim ne mozes fulat odlican roman!
Potpis za Fitzgeralda, posebno Gatsbyja i Blaga je noć!
on topic, čitam Vinogradara od Noaha Gordona, nagovorila me knjižničarka ljetos dok ništa drugo nisam mogla naći. Simpatična knjiga, a tema uzgoa loze mi je isto draga
Ja sam pročitala Bračni zaplet od Eugenidesa
Krasan roman, jako jako sam uživala! Super mi je kako priča iz različitih perspektiva i dobro je posložio odmotavanje događaja. Opis manične depresije mi je bio baš impresivan, pogotovo prva epizoda Leonardove depresije, nekako mi se usjekla. I Madeleine koja je u djetinjstvu imala slikovnice sa svojom imenjakinjom koja se hrabro suočava sa raznim situacijama, pa u jednom trenutku poželi da ima serija tih slikovnica u kojima se Madeleine snalazi u brojnim odraslim situacijama
Nakon Murakamijevog trčanja bacam se na Atlas oblaka.
Murakami je nevjerojatan! Kad je pisao knjigu imao je 57. Do tad je istrčao 24 maratona, 1/god., al fascinira me s 6 dana/tj., 10 km/dan - bez obzira na vrijeme, obaveze, putovanja...
Noah Gordon me oduševio s Iscjeliteljem, ali Šaman i Rabin su mi bili na granici čitljivosti.Potpis za Fitzgeralda, posebno Gatsbyja i Blaga je noć!
on topic, čitam Vinogradara od Noaha Gordona, nagovorila me knjižničarka ljetos dok ništa drugo nisam mogla naći. Simpatična knjiga, a tema uzgoa loze mi je isto draga
Veselim se novoj temi, nadam se da ću je uskoro uloviti u knjižnici!
Kako je ovo roditeljski forum, valja spomenuti knjigu Ja, tata iz Irske - emocionalno putovanje jednog stranca koji postaje tata u Hrvatskoj, Paula O'Gradyja. Prije petnaestak godina došao je u Hrvatsku i ostao, sad živi u Istri.
Radnja knjige vrti se oko trudnoće, porođaja, prvih dana, tjedana i mjeseci njegova sina. Za mlade roditelje knjiga bi mogla biti interesantna zbog korisnih iskustava i zapažanja, što potvrđuje i predgovor (pohvalan) na ovom forumu priznatog Jespera Juula.
No to je tek osnova na koju autor dodaje esejistička zapažanja i refleksije o hrvatskom društvu i životu, o odnosima i odrastanju, u usporedbi s Irskom. Pritom vidi mnoge (pozitivne) stvari kod nas koje mi ne vidimo i ne cijenimo, nego uzimamo zdravo za gotovo, a nije svugdje tako. Vidi on i stvari koje ga smetaju, ali te vidimo i mi.
Nemam više malu djecu, ali mi se knjiga vrlo svidjela (eseji mi bolje leže nego romani).
Lagano štivo, zabavno i duhovito, a ipak ne plitko.
Čitam Ljetopis ptice navijalice, Murakami.
Sviđa mi se jako, iako, primjećujem da što sam starija, to mi je sve teže probaviti neke mučne opise i mučne situacije, zato sam i Črnu mati zemlu izbjegavala misleći kako je neću moći prežvakati.
slavujeva pjesma
http://www.bibliovca.com/recenzija/s...nah-recenzija/
sve me više pogađaju opisi rata u knjigama
Harry Mulisch: Otkrivanje nebesa
Dobar bokun knjige, 881 stranica i, po jednoj anketi među Nizozemcima, najbolji roman na tom jeziku.
To je knjiga kojoj je tema jako ozbiljna - po nekima čak tako sveobuhvatna da je izriču kao povijest 20. stoljeća, a i čovječanstvo danas pa i odnos prema religiji (religijama). Rekoh, tema je ozbiljna, ali knjiga je zabavna. Neki su dijelovi pametni i duhoviti, a neki su i trilerovski napeti. Meni su bili draži oni prvi, i općenito dio knjige u kojem se naizgled ne događa ništa posebno.
Glavni likovi su vrlo inteligentni i obrazovani pa su njihovi razgovori briljantni osvrti na umjetnost i znanost, izrečeni vrckavo i zaigrano. Da je ostalo samo na tome, ponovit ću, meni bi se i više sviđalo jer, kad počne angažiraniji dio knjige, gubi na uvjerljivosti. Imala sam dojam da više ne piše o ljudima, nego o simbolima, a i da je sve to više piščev obračun s vlastitim demonima. Kad sam nakon čitanja pročitala i autorovu biografiju, još mi se više to činilo.
Uživala sam u čitanju i brzo mi je išlo, ali nešto mi je na kraju falilo.
Možda je i do mene - primijetila sam u zadnje vrijeme da mi bolje odgovaraju knjige u kojima je manje filozofskog, odnosno, manje se izriče, a više priča.
Sad čitam Što nas se ubije, nastavak trilogije Millenium, koju sam izabrala da se odmorim, a i zbog znatiželje. Nemam velika očekivanja od knjige, koja zasad ispunjava
Ajme, Jurana, pa kako si držala tu knjigu od 900 stranica dok si ju čitala?
Mora da su ti ruke ojačale
Istina je da se ne da držati u jednoj ruci
A ja baš volim onako u krevetu na boku čituljiti.
Ali čitali samo mi ovdje na temi i teže literature: 2666, npr. od 1070 stranica. Meni je takva neka godina: samo u 4 knjige (Rat i mir, Češljugar, 2666 i Otkrivanje nebesa) skupilo se skoro 4 tisuće stranica
Ajme
Češljugara sam dobila za rođendan, nadam se da je dobar
Je.Ajme
Češljugara sam dobila za rođendan, nadam se da je dobar
Baš mi je dragoJe..
Zaboravila prijaviti jedno djelce koje sam pročitala - Tove Jansson: Knjiga o ljetu.
Činilo mi se po naslovu da će biti nešto zgodno, ono, ljetna literatura, ali moram priznati da sam, unatoč malom broju stranica, jedva došla do kraja.
Bilo mi je poprilično dosadnjikavo.
Tako da, na žalost, nisam imala lijepi ljetni grande finale.
Pravila pisanja postova
