Nisi propustila ništa epohalno.tanja_b prvotno napisa
Fakat sam ubrzala tempo, uopće nisam skužila ali na tom mjestu mi je već bio pun kufer Jergovića, pa valjda zato
Ne čudi me što su bilješke i pogovor odlični, a što se tiče prijevoda, čitala sam intervju (hm... objavljen u "Mostu", ako se ne varam) u kojem je Stamać pričao o tome da studenti i mladi ljudi općenito sve manje poznaju Fausta i da se upravo zbog njegove popularizacije odlučio upustiti u novo prevođenje na suvremeni, životni hrvatski jezik. Znam da je na prvi pogled čudno čitati takav prijevod, ali klasici se najčešće zaista prevode na suvremeni jezik. Hrvatski jezik je mali (ima malo govornika i malo izdavaštvo), pa se kapitalna djela prevedu jednom, maksimalno dvaput i zbog toga smo navikli na starija izdanja i zastarjeli jezik, ali kod većih jezika, koji imaju brojnije prijevode, su vidljive takve stilske i jezične razlike među starim i novim prijevodima.Što se čitanja tiče, imam još jedan biser, ovaj put prevodilački.
Dobila sam za rođendan najnovije izdanje Goetheovog "Fausta" u prijevodu Ante Stamaća. Prijevod je... hmmm, vrlo interesantan
Ta bit mi budi čemer ljut,
I sve me više mori;
Na nogama po prvi put
Ne stojim čvrsto, sori.
(baš tako piše - fonetski "sori"!)
Ali ima to i svoju dobru stranu - sad pažljivo čitam čak i teško probavljivi drugi dio ne bih li naišla na još neku ovakvu "bravuru". Inače, osim čudnog prijevoda, pogovor i popratne bilješke su za svaku pohvalu, vrlo su detaljni i iscrpni i nadopunjuju čitanje samog spjeva (izdanje: "Vrhovi svjetske književnosti", Školska knjiga).
I da, strane riječi koje su ušle u korpus hrvatskog i koje se normalno koriste (uključujući deklinaciju, konjugaciju i sl.) pišu se fonetski (npr. intervju, dosje, tramvaj, bide...).
 |
|||
