Haha, napisala sam da je to putopisni Eat Pray Love bez religije.
Ali ja bez problema mogu odvojiti osobnost autorica od napisanoga. Meni je to jednostavno gušt čitati jer pripovijedanje ide glatko, ima autoironije i duhovitosti (više kod Gilbert), a zanimljiv mi je i taj faktički dio - čega sve ima na ovom svijetu. Što pritom mislim o protagonisticama ne kvari mi dojam.
Baš sam nakon Divljine uzela čitati hrpu putopisa - i Boris Veličan je išao na velike hodačke ture - od Petrograda do Pariza i od Zagreba do Sahare, pa zatim Boku i Šalkovića - i svi su mi oni kao osobe strani - ali knjige svejedno klize.

Također svi pokušavaju prodati neku ideologiju vezanu uz svoja putovanja, na što uopće ne nasjedam, ali me ni ne nervira.

Još nešto: meni ne ide na živce kad ljudi u knjigama rade gluposti. Vjerojatno to govori o meni nešto nelaskavo, ali ja se osjećam bolje sama sa sobom kad vidim kakav nered ljudi znaju napraviti od svog života.
Ipak neću staviti škartoc