Ma iznenadila me usporedba te dvije knjige jer su, zapravo, prilično različite.
U Livadi crnog labuda glavni lik je dječak već dobro zagazio u pubertet, u fokusu romana su odnosi s vršnjacima, prve mladenačke ljubavi (tipično pubertetski prikazane, u tom smislu ta me knjiga jako podsjećala na Adriana Molea, ali s jednom dimenzijom više), vršnjačko nasilje, odnosi u obitelji...
Dok je Pantera u podrumu pisana iz vizure dječaka koji je na pragu puberteta, ali još ga zanimaju tipično dječje igre, odnos s vršnjacima je samo naznačen (i pomalo klišeiziran), odrastanje u ratnim uvjetima, odnos prema apstraktnom "neprijatelju" nasuprot odnosa s konkretnim čovjekom, prihvaćanje različitosti...

Ali i jedna i druga knjiga su jako dobre, svaka na svoj način. Da ne cjepidlačim dalje S time da je meni Ozov stil pisanja draži, bliskiji, dok je Mitchell u Livadi crnog labuda možda bliži suvremenom čitatelju.