Dosla sam do pola drugoga dijela i otprilike istog zakljucka.
Dat cu knjizi sansu do kraja jer ipak ima dijelova koji su mi bili zanimljivi i duhoviti (npr. opis komentara na nogometnoj utakmici u Rimu i
cornetti alla crema 
) no cijeli taj meditativno-budisticki dio mi je prilicno prepotentan i dosadan, pronasla sam samu sebe kako preskacem stranice (sto inace ne radim). Ili nisam u zivotnoj fazi u kojemu se mogu sa likom poistovjetiti ili ga barem razumjeti i stoga se udubiti, no sva ta potraga za unutarnjom dubinom mi je u ovoj knjizi jednostavno - plitka.
Idem za vikend pogledati film, svejedno.
