Mislim da je na popisu za 7 razred, ali spada pod izborne lektire, tako ako prof. ne izabere tu lektiru, onda se ne čita. Žalosno, ali je tako.Beti3 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Mislim da je na popisu za 7 razred, ali spada pod izborne lektire, tako ako prof. ne izabere tu lektiru, onda se ne čita. Žalosno, ali je tako.
Posudila sam u knjiznici roman "Sipa", neke francuskek autorice, mislim da ga je Zdenka spominjala u pozitivnom kontekstu, ali nakon pete stranice odjednom vise nisam mogla podnijeti ideju da bi ta zena mogla tu sipu (zapravo lignju) čerečiti do kraja romana pa sam odustala. Jednostavno mi nije legla.
Al zato "Otmjenost ježa", wooow, kakav roman! Divna knjiga. Fantasticno dobro napisana, inteligentna, miljama daleko do romana zavjera koji vrebaju na svakom ćošku... Legla mi je ko dolce di latte na keks od kave.
Meni je isto "Otmjenost ježa" odlično sjela, posebna knjiga.
Upravo pročitala: Ariel Magnus, Kinez na biciklu.
Knjiga počinje s bizarnim zapletom (doduše, rasplet je još bizarniji), na početku je urnebesno smiješna, ali od sredine sam se počela pomalo gubiti, nisam više mogla pratiti sve autorove asocijacije i aluzije. Svejedno, roman je dobar, duhovit i otkačen, samo zahtijeva možda malo viši stupanj koncentracije nego što se na početku čini.
Pročitala Carlos Ruis Zafon : Sjena vjetra
-predivna, svaka preporuka
http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kriti....php?ppar=1024
Pročitala sam prvog HP-a. Zapravo nema velikih odmaka od ekranizacije...
Drugog nisam mogla, mislim da sam film pogledala previše puta, pa mi nije bio nit malo zanimljiv...
Treći mi je trenutno na repertoaru i sad mi je štivo malo zanimljivije... Vidi se da se Rowlingova razvija uz Harryja.
Moj D obožava HP, ali prvu je knjigu poslušao preko audio-knjige. Sljedeću sam inzistirala da pročita još ljetos, do danas nije... ipak, bit će vrimena za HP, sad su važnije lektire... Sve filmove je pogledao. Više puta, zapravo
Lauren Kate, "Fallen".
Mozak na pasu stivo koje se, usprkos 440 stranica, moze procitati u 2 dana. Nista posebno, ali nije bas toliko ni dosadno. Fantasy tematika.
Moglo bi se dopasti ljubiteljicama "Twilight" sage (iako je T, IMHO, intenzivniji).
Frank Westerman: Ararat
Neki se možda sjećaju (Mima) da sam hvalila njegovu knjigu "Inženjeri duša", u kojoj je opisivao sovjetsku književnost, upravljanje vodenim tokovima i zaljev Kara-Bogaz u Kaspijskom moru, uz vrlo ozbiljan i stručan, a opet čitljiv pristup. U "Araratu" je opet u pitanju geografsko polazište, planina visoka 5164 m na granici Armenije i Turske, ali tema knjige nije planinarenje, već odnos čovjeka prema vjeri koju je stekao u djetinjstvu i izgubio kroz život. Interesantno i lucidno pisano. Kome su se svidjeli "Inženjeri duša", svidjet će se i ova knjiga.
I nastavljam sa njegovom "Anđelova igra", koja mi se čini još bolja.
Taman kad mislim da je zakuhao do kraja, iznenadi me nečim novim
Ratko Cvetnić "Kratki izlet"
Uživam. Zapisi iz domovinskog rata, ali toliko inteligentni, ironični, duhoviti, duboki... Obožavam knjige koje me natjeraju da se smijem naglas.
I njegov "Polusan" me isto tako oduševio.
Orhan Pamuk "Muzej nevinosti"
Tko je čitao Pamukove romane, može očekivati jednako dobro pripovijedanje koje je važnije od same radnje. Kao i u drugim romanima, imamo glavnoga lika, ujedno i pripovjedača, koji dolazi iz bogatije turske obitelji, ali ne prilagođava se društvenim očekivanjima, odnosno, vrlo je emotivan, osebujan i pomalo poguban za sebe.. Tipično za Pamuka su i ženski likovi koji su, bar meni, uvijek nekako mistificirani i iznenađuju svojim postupcima.
Ono što mi se nije dopalo, to je upravo taj cmoljavi glavni lik kojem treba previše vremena za konkretno uzeti život u svoje ruke. Doista me u nekim trenutcima iznervirao.
Delimo misljenje o Pamukovoj knjizi...narocito za poslednji pasus. Svejedno , nisam je ispustala iz ruke nadajuci se upravo suprotnom.....
I ja potpisujem za Muzej nevinosti
ostalo mi je još nekih pedesetak stranica i još se uvijek nadam nekom hepi endu nalik na španjolske sapunice...
upravo sam dovršila Muzej nevinosti.. nije Pamuk bez veze dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali nakon svakog njegovog pročitanog romana, trebam malo vremena da bih opet posegnula za njegovim romanima...
Tako da sutra u knjižnici tražim nešto drugo
Dovršavam "Nomatkinju" od Ayaan Hirsi Ali. Knjiga je politički pamflet protkan elementima beletristike. Uzdrmala me je na više razina: na razini osvještavanja problema radikalnog islama (ojačanog novcem i vrlo snažnim institucijama usmjerenima na prozelitizam, smještenima u Saudijskoj Arabiji) i uočavanja istog u našoj neposrednoj blizini (vehabijski pokret u BiH, diktiran upravo tim institucijama i novcem), na razini strašnoga uvida u patnju koja postoji i stvara se pred nama, i, konačno, na razini potrebe da se krene i počne djelovati.
A sama Ayaan...ono što me je uistinu očaralo jest njezina sposobnost da i nakon svog zla kojeg je proživjela ne ostane ogorčena na ljude koji su joj to zlo činili. To je ono što je uistinu veličanstveno; sposobnost oprosta.
Obje knjige su izvrsno pisane, jasnim i čistim stilom, s vrlo uvjerljivom porukom.
Zafon-Sjena vjetra-
-Anđelova igra-
Jako dobro. Moram priznati da sam se totalno navukla na taj njegov spoj trilera,a u drugoj knjizi još i mixa horora/fantasya. Ne mogu dočekati da izađu još dvije knjige koje je obećao,a koje će biti povezane sa već postojećima. Druga me knjiga na mahove neodoljivo podsjećala na stari film "Anđelovo srce" u kojem glumi Robert de Niro (referira mi na Anreasa Corellia) iako je autor kraj posve drugačije razriješio,po mom mišljenju ga ostavio i podosta nedorečenim. Jako bi voljela vidjeti ove dvije knjige ekranizirane,ako bi se netko prihvatio stvarno kvalitetne režije.
Andrew Keen: Kult amatera.
Odlična knjiga koju bi trebali pročitati svi koji se koriste danas sveprisutnim internetom, a naročito wikipedijom, google-om i društvenim mrežama.
Pablo Tusset "Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu"
Vrlo zabavno!
I meni je fora taj roman!Super mi je ovaj glavni lik i njegove fore, a posebno mi je drago mjesto onaj kafe u kojem je često..
Inače, sad sam pročitala "Žena vremenskog putnika" Audrey Niffenegger i sviđa mi se sama ideja i način na koji je roman napisan, ali nisam nešto posebno oduševljena. Malo mi je gdjegdje izranja patetika i nekako čitaš roman samo da bi ''vidio što će biti dalje'', ne znam, nema neke dubine, već samo zanimljivu radnju. I Henry je zanimljiv lik. Nisam pogledala film pa ne mogu usporediti.
Dobila sa zakašnjenjem od Svetog Nikole (č: mm) novog Adriana Molea: The Prostate Years! Yupiiiiiii
Dobila sa zakašnjenjem od Svetog Nikole (č: mm) novog Adriana Molea: The Prostate Years! Yupiiiiiii
Već sam ja prije nekog vremena pisala o toj knjizi, ne znam više je li na novom topicu ili na starom.
Za 19,90 kn kupila sam Jo Nesbo:Crvendać. Sasvim dobar krimić. Ima i II sv rata u Norveškoj i Rusiji. Preporučujem.
Adrian Mole.. moj idol ... nadam se da se da ga godine nisu dohvatile kao i sve ostale... pretpostavljam da ima više problema od ikog :DDobila sa zakašnjenjem od Svetog Nikole (č: mm) novog Adriana Molea: The Prostate Years! Yupiiiiiii
I...
čekamo komentar na Adriana Molea
Malo sam više trčakarala po vani posljednja dva dana, pa nije zgotovljena knjiga, ali da - muči ga sve i svašta, ima djecu, nezadovoljnu ženu koju, normalno, ne razumije, živi zid do staraca, a i Pandora je u priči... So far, so good
A činjenica da neki ljudi ne postaju nimalo pametniji s godinama me oduševljava!
Paolo Giordano-Samoća primarnih brojeva-
Početak knjige je na mene ostavio sličan dojam, a onda me malo po malo knjiga osvajala
Kad dođem do kraja i ostane mi osjećaj žaljenja jer je knjiga pročitana i nema više, onda eto moram reć da preporučam.
P.C.Cast-Kuća noći Lovljena-
A prije 2-3 tjedna od iste autorice još i -Obilježena-
-Izdana-
-Izabrana-
-Neukroćena-
Sada vrebam šestu knjigu.
Posljednje uređivanje od spring : 13.12.2010. at 12:32 Razlog: greška
Michael Viewegh: Sudionici turistickog putovanja, zabavno iako su mi njegovi drugi romani Sjajne zeznute godine i Odgoj djevojaka u Ceskoj ostali u sjecaju kao duhovitiji( doduse davno sam to citala)
Amos Oz: Pantera u podrumu, dobar mi je roman iako sam ocekivala nesto drugacije
Sad citam Kako se prave muska djeca-Ludvik Vaculik, pocetak mi je naporan, dvije paralelne radnje, meni je konfuzno skroz
Preporučujem ti knjigu njegove žene, Lenke Prochazkove, "Pehistica" - opisuje isti period njihova života, ali iz ženske perspektive, i meni je puno ljepša knjiga
isto
Čitam DOba Šive od Manil Surija. Za sad me se jako dojmila. Vidjet ćemo do kraja.
Šeste knjige još nema kod nas u knjižnici,a za Božić navodno izlazi prijevod sedme.
Potpisujem!Preporučujem ti knjigu njegove žene, Lenke Prochazkove, "Pehistica" - opisuje isti period njihova života, ali iz ženske perspektive, i meni je puno ljepša knjiga
Jane Eyre-ja obožavam to neko mračno-gotičko ozračje ove knjige,a za Zafona se slažem -odličan je!Cjelokupni dojam: nije mi loša, ali sam od klasika više očekivala.
U međuvremenu sam pročitala i Carlos Ruis Zafon - "Sjena vjetra" i jako mi se svidio način na koji Zafon piše.
Jučer pročitala: Vasilij Grossman: Sve teče...
Jako dobar i potresno stvaran prikaz sovjetske Rusije, pisano iz vizije 1954. (nakon Staljinove smrti), bez osuđivanja i kritiziranja, ali s upravo analitički preciznim prikazom strahota staljinističkog režima. Jako dojmljiva, ali i teška literatura.
Ovih dana čitam i knjigu Bena Goldacrea: Loša znanost. Izvrsna knjiga, lucidna, argumentirana, duhovita. Svakako preporučujem
Emma Thompson - Dadilja Mc Phee I VELIKI PRASAK - dječja, zabavna, napeta, duhovita
Eva Rice - Izgubljena vještina čuvanja tajni - topla, lagana, nježna, idealna za ove zimske dane uz šalicu čaja
Podigla sam si par knjiga za preko praznika; uz "My Cousin Rachel", koju imam vec neko vrijeme ali nikako da dovrsim jer mi stalno ulijece nesto sto me vise zanima, citat cu U. Eco: "Ime ruze" - procitala sam ju vec nekoliko puta, ali nikad dosad na talijanskom, pa eto malo za promjenu, i, za mozak na pasu, L. Weisberger: "Everyone Worth Knowing".
- Eckhart Tolle: Nova Zemlja - zapravo sam je samo prelistala, kao i mnoge nahvaljene ostavila me ravnodušnom, možda zbog prevelikih očekivanja.
- Mary Novosel: Ide ko putar - nije išla ko putar, a posebno me smetao višak navodnika oko hrpe normalnih riječi, mislim, ako se piše govornim jezikom, onda se uobičajeni termini iz tog jezika ne stavljaju u navodnike.
- C.J.Sansom: Raskol - to je jedna od onih za 20 kuna, s kioska. Prilično sam zadovoljna , iako mi je bila malo suviše predvidljiva i sva nekako već viđeno. Nemam sklonosti ka melankoničnom naklapanju glavnog lika, koji istina ima razloge za melankoliju, i kojeg bih svejedno rado susrela u nekom sljedećem romanu. Najzanimljivije mi je što je knjiga sva u atmosferi zastranjenja u "državi koju smo zajedno stvarali" i tjera na preispitivanje ideje odanosti, odnosno odanosti ideji, nasuprot zdravoj logici, ljudskosti i suosjećajnosti - meni je to najvažnije obilježje ove knjige.
- George R.R. Martin: Grozničavi san - volim Martina i dugo sam se veselila toj knjizi, koja je izvrsno napisana, ali nisam mogla pratiti sve te prašnjave vampire i njihova zlodjela. Draži su mi oni nasapunani i mirisni, iako se pitam koji bi bili vjerojatniji.
- Luis Miguel Rocha: Posljednji papa (La muerte del Papa) - o ubojstvu Ivana Pavla I., s odmakom, pomalo ironična, skroz ok, meni je možda najbolje sjela od prebrojnih knjiga o zavjerama.
- Alan Bradley: Slast na dnu pite - krimić koji se nadobivao nagrada i doista je dobro napisan, napet i neobičan. Ali pozadina mi ostaje neuvjerljiva, kao da nije dobro uglavljena: obitelj bez bliskosti, tri sestre i otac koji nije sav svoj od kad mu je nestala žena i od kad se vratio iz rata, što je oduvijek za najmlađu njegovu kćer, glavnu protagonisticu romana, pametnu, samostalnu i žalosno otuđenu jedanaestogodišnjakinju. Recimo to ovako: otkačeni crtić bi bolje prenio atmosferu tog romana nego igrani film. Svejedno, preporučujem.
Malo SF-a:
- Orson Scott Card: Govornik za mrtve - pročitala sam već negdje da mu roman ne doseže snagu pripovjetke. Ok, ali ne više od toga.
- China Mieville: Stanica Perdido - sf, fantazmagorično i groteskno, za mene too much, nisam dovršila.
- Lois McMaster Bujold: Ledene opekline - najnovija o Milesu. Po kvaliteti se ne približava Pripravniku za ratnika i Pamćenju, ali nakon dugo vremena opet sam se smijala čitajući.
Meni se Perdido nikako nije svidio, ali iduća "The Scar" jest -isti čudni svijet, ali ovaj puta roman s radnjom. ;D
A Bujold mi je na popisu, jako, jako volim Milesa.
Trenutno (ponovo) slušam navečer dok dojim:
Terry Pratchett: Weird sisters
Laurell K. Hamilton: A Kiss of Shadows
A preko dana
Erica Jong: Strah od letenja
T.Chevalier-Gospa i jednorog-
A.Pike-Krila-
M.Stiefvater-Drhtaj-
R.R.Martin-Grozničavi san-
Još jedan švedski roman: Torgny Lindgren, Hladetina.
Iza naoko bizarne osnovne radnje (dvojica osobenjaka putuju sjevernom Švedskom na motoru i isprobavaju hladetinu u svakom selu u koje zađu, a sela su poharana tuberkulozom od koje stanovništvo masovno umire), stoji složena kompozicija (zamalo sam odustala od čitanja, srećom, nisam) i stalno balansiranje između stvarnosti i fikcije, ispričano na osebujan način. Neka mjesta u knjizi su me deprimirala, dok sam se na nekim drugim mjestima naglas smijala.
Ako još netko bude čitao, baš bi me zanimali dojmovi!
Procitala sam Torquatu, jako mi se svidjela, osim sto mi je moozda mrvicu preduga. Pobogu, mogli su se i prije sresti! Ta forma, u obliku vanjskih i unutarnjih dijaloga mi je jako dobro legla.
Završavam nešto starije; "Rules of attraction" od Breta Eastona Ellisa. Knjiga je dobra, ali je doživljavam kao svojevrstan natavak "Lovca u žitu". Ista vrsta alijenizacije, nejasne i mutne pobune, bijesa pomješanog s općom rezignacijom. Čak je i vizura ista, pisano u prvom licu (različitih likova), ali je diskurs brutalniji, okrutniji, kao da je "Lovac..." doveden do ekstrema. Opća atmosfera beznađa i bezizglednosti je veoma dojmiljiva, a likovi su školjke, zatvorene i bez ikakve komunikacije među sobom (premda si utvaraju da postoji). Zanimljivo, ali nije za lagano luftanje mozga.
"Udruzenje ljubitelja knjiga i pite ljuskuse " Meri En Safer i Eni Barouz
predator- 14. slučaj P. Cornwell
Uživala sam čitajući knjigu Nives Opačić: Riječi s nahtkasna i kantunala (preko noćnog ormarića), izdavač Profil.
Kako piše na koricama "... sustavno razgrće hrvatske jezične magle i rješava naše jezične sumnje, sigurno će razveseliti ne samo one koji od pisanja i govorenje žive nego i sve one koji jednostavno ne žele biti neodgovorni i ravnodušni prema vlastitu jeziku."
Aleksandar Hemon: Projekt Lazarus
Odlična knjiga, pretužna. Fotografija mrtvog Lazarusa koji sjedi na stolici, i čarape s rupama na petama, na koricama, me svaki put bacala u bed kad bih zatvorila knjigu. Crno bijele fotografije unutar teksta samo pojačavaju taj dojam depresije, tuge, teškog života....
Čitamo usporednu priču o Lazarusovom ubojstvu, onome što je prethodilo i onome što se događalo nakon nje (ali bez odgovora zašto), a s druge strane putovanje pisca koji želi napisati priču o Lazarusu i odlazi u njegovo rodno mjesto, sto godina kasnije…
Simon Beckett: Kemija smrti
Odličan triler. U zabačenom engleskom seocetu gdje svi sve znaju, počnu se događati okrutna ubojstva. Za seoskog liječnika, došljaka iz grada, ispostavlja se da je svjetski priznati forenzičar. Jedna od onih knjiga koje ne možeš ispustiti dok ne dođeš do kraja.
Amos Oz: Moj Michael
Dosadno. Možda je greška što sam prvo pročitala Priče o ljubavi i tmini, koji je zaista maestralan roman. Jako puno unutarnjih dijaloga. Neke dijelove sam čak preskakala, nije mi se dalo čitati.
Pravila pisanja postova
