- Eckhart Tolle: Nova Zemlja - zapravo sam je samo prelistala, kao i mnoge nahvaljene ostavila me ravnodušnom, možda zbog prevelikih očekivanja.
- Mary Novosel: Ide ko putar - nije išla ko putar, a posebno me smetao višak navodnika oko hrpe normalnih riječi, mislim, ako se piše govornim jezikom, onda se uobičajeni termini iz tog jezika ne stavljaju u navodnike.
- C.J.Sansom: Raskol - to je jedna od onih za 20 kuna, s kioska. Prilično sam zadovoljna , iako mi je bila malo suviše predvidljiva i sva nekako već viđeno. Nemam sklonosti ka melankoničnom naklapanju glavnog lika, koji istina ima razloge za melankoliju, i kojeg bih svejedno rado susrela u nekom sljedećem romanu. Najzanimljivije mi je što je knjiga sva u atmosferi zastranjenja u "državi koju smo zajedno stvarali" i tjera na preispitivanje ideje odanosti, odnosno odanosti ideji, nasuprot zdravoj logici, ljudskosti i suosjećajnosti - meni je to najvažnije obilježje ove knjige.
- George R.R. Martin: Grozničavi san - volim Martina i dugo sam se veselila toj knjizi, koja je izvrsno napisana, ali nisam mogla pratiti sve te prašnjave vampire i njihova zlodjela. Draži su mi oni nasapunani i mirisni, iako se pitam koji bi bili vjerojatniji.
- Luis Miguel Rocha: Posljednji papa (La muerte del Papa) - o ubojstvu Ivana Pavla I., s odmakom, pomalo ironična, skroz ok, meni je možda najbolje sjela od prebrojnih knjiga o zavjerama.
- Alan Bradley: Slast na dnu pite - krimić koji se nadobivao nagrada i doista je dobro napisan, napet i neobičan. Ali pozadina mi ostaje neuvjerljiva, kao da nije dobro uglavljena: obitelj bez bliskosti, tri sestre i otac koji nije sav svoj od kad mu je nestala žena i od kad se vratio iz rata, što je oduvijek za najmlađu njegovu kćer, glavnu protagonisticu romana, pametnu, samostalnu i žalosno otuđenu jedanaestogodišnjakinju. Recimo to ovako: otkačeni crtić bi bolje prenio atmosferu tog romana nego igrani film. Svejedno, preporučujem.