Još jedan švedski roman: Torgny Lindgren, Hladetina.
Iza naoko bizarne osnovne radnje (dvojica osobenjaka putuju sjevernom Švedskom na motoru i isprobavaju hladetinu u svakom selu u koje zađu, a sela su poharana tuberkulozom od koje stanovništvo masovno umire), stoji složena kompozicija (zamalo sam odustala od čitanja, srećom, nisam) i stalno balansiranje između stvarnosti i fikcije, ispričano na osebujan način. Neka mjesta u knjizi su me deprimirala, dok sam se na nekim drugim mjestima naglas smijala.
Ako još netko bude čitao, baš bi me zanimali dojmovi!