Što čitate 2.

[Elly]

Ne sumnjam da znaš, ali moram malo navijat pro domo sua. Philippu Gregory nisam (još) čitala.

Meni su neusporedivi. Harris je napet, odlicni detalji, dusu dalo za prenijeti ga na film (jedino bih se bojala da ne bi bio dostojno prenesen).
Gregory - mislim, ocito je da povijesnu materiju ima u malom prstu, ali nacin pisanja nikako nije na Harrisovoj razini. Vise onako, laganini zensko stivo, za na plazu.

[Marna]

Upravo pročitala "Ysabel" Guya Gavriela Kaya. Moram priznati da su mu druge/prijašnje knjige puno bolje.
Preporučujem vam ovo događanje: http://liburnicon.org/guy-gavriel-ka...burniconu-2011

Naravno, ako volite fantasy ...

[Sanja]

I ja ih dijelim.

Great minds think alike.

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva - tu sam knjigu uzela po vašim nebrojenim sugestijama i nisam požalila. Izvrsno pisano, uživala sam u opisima nekadašnjeg kabulskog života, normalnog, toplog i egzotičnog. Prikaz uništenja tog života i ljudi koji se, barem neki od njih, pokušavaju oduprijeti unutrašnjem razaranju je potresan. Isto tako i iskreno priznanje tereta grijeha iz djetinjstva i toga kako ni od grijeha ni od djetinjstva ni od porijekla ne možemo pobjeći ma kamo otišli. Jedino što sam jako teško podnijela su prikazi nasilja nad djetetom.

I moj je dojam sličan. Opis Kabula prije revolucije mi je najuspjeliji dio knjige; kasnije mi je dio radnje predvidljiv, dio je čak i nevjerojatan, a dio koji se događa u Americi nekako preholivudski, no opisi grada, ljudi i njihovih života s početka knjige stvarno su prekrasni.


Kod mene zadnjih dana...

C. Ahern: P.S. I Love You - ovo bi trebao biti chick-lit, ali čak i za taj žanr (od kojeg se u startu ne očekuje previše) knjiga je preloša. Zapravo, ideja je sama po sebi dopadljiva, ali izvedba je nikakva. (Imam i film, ali nisam sigurna hoću li ga pogledati.)

Veljko Barbieri: Epitaf carskoga gurmana - duhovita i opora, orwellovsko-kafkijanska satira. Iako je bila aktualnija u vremenu i političkim prilikama kad je napisana, još uvijek se lijepo čita.

Prije jedno godinu dana odlučila sam još jednom pogledati filmove koje sam gledala prije petnaest, dvadeset i više godina (na žalost, nisam ih uspjela pogledati previše, ali ne odustajem), a sad sam donijela sličnu odluku u vezi knjiga, jer me zanima kako ću ih doživjeti s popriličnim vremenskim odmakom.

Jane Austin: Ponos i predrasude - prva u nizu "ponavljanja gradiva". Ostala sam zaprepaštena nad količinom teksta kojeg sam se gotovo doslovno sjećala. Možda ipak nisam toliko stara.