Što čitate 2.

[Sanja]

I ja ih dijelim.

Great minds think alike.

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva - tu sam knjigu uzela po vašim nebrojenim sugestijama i nisam požalila. Izvrsno pisano, uživala sam u opisima nekadašnjeg kabulskog života, normalnog, toplog i egzotičnog. Prikaz uništenja tog života i ljudi koji se, barem neki od njih, pokušavaju oduprijeti unutrašnjem razaranju je potresan. Isto tako i iskreno priznanje tereta grijeha iz djetinjstva i toga kako ni od grijeha ni od djetinjstva ni od porijekla ne možemo pobjeći ma kamo otišli. Jedino što sam jako teško podnijela su prikazi nasilja nad djetetom.

I moj je dojam sličan. Opis Kabula prije revolucije mi je najuspjeliji dio knjige; kasnije mi je dio radnje predvidljiv, dio je čak i nevjerojatan, a dio koji se događa u Americi nekako preholivudski, no opisi grada, ljudi i njihovih života s početka knjige stvarno su prekrasni.


Kod mene zadnjih dana...

C. Ahern: P.S. I Love You - ovo bi trebao biti chick-lit, ali čak i za taj žanr (od kojeg se u startu ne očekuje previše) knjiga je preloša. Zapravo, ideja je sama po sebi dopadljiva, ali izvedba je nikakva. (Imam i film, ali nisam sigurna hoću li ga pogledati.)

Veljko Barbieri: Epitaf carskoga gurmana - duhovita i opora, orwellovsko-kafkijanska satira. Iako je bila aktualnija u vremenu i političkim prilikama kad je napisana, još uvijek se lijepo čita.

Prije jedno godinu dana odlučila sam još jednom pogledati filmove koje sam gledala prije petnaest, dvadeset i više godina (na žalost, nisam ih uspjela pogledati previše, ali ne odustajem), a sad sam donijela sličnu odluku u vezi knjiga, jer me zanima kako ću ih doživjeti s popriličnim vremenskim odmakom.

Jane Austin: Ponos i predrasude - prva u nizu "ponavljanja gradiva". Ostala sam zaprepaštena nad količinom teksta kojeg sam se gotovo doslovno sjećala. Možda ipak nisam toliko stara.