Obvezno na listu dodaj (ako vec nisi) "Atonement" ("Okajanje").
Hm, ja sam trenutno ponovo u fazi Sue Townsend, pa ti, sto se smijesnih knjigaflopica prvotno napisa
tice, mogu preporuciti "Kraljica i ja", te Adriana Molea kronoloskim redom
Procitala sam ponovo "The Secret Diary of Adrian Mole Aged 13 ¾" i "The Growing Pains of Adrian Mole" - smijanje naglas, a posebno ih je dobro citati s vremenskim odmakom ((racunajuci da sam bila vrlo mlada kad sam ga procitala prvi puta)! - i upravo citam 3. knjigu, "The True Confessions of Adrian Albert Mole", i naravno, planiram nastaviti dalje sve do zadnje izdane.
Od ostalih knjiga, mozda manje smijesna nego Towsend, vise zivotna i realna, ali vrlo duhovita, "The Bad Mother's Handbook" od Kate Long (koja je u zadnje vrijeme moja omiljena britanska autorica, no kao zaista smijesnu mogu preporuciti samo prvu, u HR prevedenu "Prirucnik za lose majke"; ostale su joj teze, dublje, vise samoispitivajuce... No njen stil je i dalje vrlo britak, jako mi se svidja, i mogu ju i za ostale knjige (ako se ne ocekuje smijeh) toplo preporuciti!
Nadalje, John Grogan: "Marley i ja" - definitivno smijanje naglas!
I Kinselline shoppingoholicarske su komicne.
Inace, procitano nedavno:
Andrew Davidson: Gargoyle ("Vodoriga") - morala sam se prisiliti da pocnem citati knjigu, znajuci da se radi o zrtvi opeklina (a kako znam nesto o tome od meni bliske osobe, jako sam osjetljiva na njihove patnje), no jednom kad sam pocela citati, taj dio mi nije bio pretezak. Mislim da je opisan bas sa tocnom dozom humora i ironije i da se zbog toga lakse podnosi. Lijecenje u bolnici i tretmani kojima je podvrgnut su opisani bas klinicki, i stoga su mi bili fascinantni.
Taj povijesno-misticni dio, stajaznam... Na jedan nacin je puno dodao prici, no na drugi nacin mi je ipak neupecatljiv, jednostavno mi se nije usjekao u sjecanje (a knjigu sam procitala mozda prije nekih mjesec, mjesec i po dana).
Knjiga je za preporuku, svakako, ali nisam dozivjela taj WOW efekt.
Guy de Maupassant: Boule de Suif i druge price - odlicna knjizica s nekoliko kratkih prica. Kao i uvijek, studija nekoliko slojeva francuskog drustva, ostra, britka i prekrasno napisana. Preporuke!
Kate Long: The Daughter Game - vec sam spomenula da mi je Kate Long jedna od najboljih novijih britanskih autora, a u zadnje vrijeme vjerojatno i najdraza. I svakom novom knjigom koju od nje procitam, to mi ponovo potvrdi.
Nije me razocarala ni ovoga puta, iako, "The Daughter Game" je drukcija od njenih dosadasnjih knjiga, nekako je pomaknuta, radnja se stalno mijenja i puna je neocekivanih obrata, a kraj je zaista sve ono sto nisam ocekivala. Teza je od prijasnjih, definitivno. Radnja ukratko: izvrsna studija zene (profesorice u privatnoj skoli) u srednjim godinama i braku bez djece. Sto psiha sve moze napraviti... Uglavnom, odlicno napisano, tople preporuke!![]()






