Pa da, kad uzmeš u obzir da ju je pisao 10 godina, dakle, imao je vremena za brušenje, još i više upada ta izgubljenost one čvrstine, genijalnosti, napetosti, mašte, čiste umjetnosti s početka...ne znam.. knjiga mi je među najdražima usprkos tome, ali svaki put kad bih joj se vraćala u raznim razdobljima života nekako bi mi taj kraj bio nategnut... Da me pitate u čemu je kvaka, ne znam da li bih znala odgovoriti... I usprkos tome mom osobnom osjećaju, jako volim tu knjigu, i mogla bih je opet pročitati...
Ja imam par knjiga kojima se uvijek vraćam, uglavnom to i jesu Rusi...


). Odlučila sam ju nastaviti čitati dok mi je svijest još prisutna
Za sada mi je zanimljiva i dobro napisana.
)

Jedna je od rijetkih koja me uspjela rasplakati.
( zapravo jesam, ali neku autoboigrafiju, krivim redoslijedom sam išla
- osim mozda radi slikovitih opisa krajolika.
