klu., baš mi je žao što te je Viewegh razočarao. Meni su "Sjajne zeznute godine" njegova daleko najbolja knjiga.
 |
|||
|
|
|||
klu., baš mi je žao što te je Viewegh razočarao. Meni su "Sjajne zeznute godine" njegova daleko najbolja knjiga.
Ovako nekako i meni. Ali možda je dojam pojačan odličnom ekranizacijom tog romana (jedan od bisera češkog filma).Sanja prvotno napisa
A što se knjiga tiče... iako sam nakon "Freelandera" odlučila da više neću čitati Jergovićeve romane jer su me sve više razočaravali, ipak nisam mogla odoljeti i posudila sam u knjižnici roman "Otac". Dalo bi se tu svašta zaključivati, ali još neću, jer još nisam došla do kraja knjige. Osim da, između tone kompleksa, ima i vrlo zanimljivih zaključaka i zapažanja, a ako ništa drugo, barem ovaj put glavni lik nije auto
Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla?
Posljednje uređivanje od Sanja : 08.11.2011. at 15:49
Ajooooj, zašto si ovo napisala, sad ću ga morati pročitati iz znatiželjeU radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla?
Inače mi je hobi traženje faktografskih grešaka u književnim djelima, npr. u romanima Nade Gašić
Ajooooj, zašto si ovo napisala, sad ću ga morati pročitati iz znatiželje
Zbog kojeg dijela, prvog ili drugog?
Ovdje nije u pitanju faktografska pogreška, nego vremensko neslaganje radnje. (Dio radnje je tako složen da se drugi dio nije uopće mogao dogoditi.)Inače mi je hobi traženje faktografskih grešaka u književnim djelima, npr. u romanima Nade Gašić
A što se tiče traženja i pronalaženja faktografskih i svih ostalih pogrešaka, ta sam.
Zbog oba
Zbog kojeg dijela, prvog ili drugog?
Ovdje nije u pitanju faktografska pogreška, nego vremensko neslaganje radnje. (Dio radnje je tako složen da se drugi dio nije uopće mogao dogoditi.)
A što se tiče vremenskog neslaganja radnje, ako je mogao Tolstoj napraviti nekoliko sličnih propusta u "Ratu i miru", može onda i mali Miljenko
A što se tiče vremenskog neslaganja radnje, ako je mogao Tolstoj napraviti nekoliko sličnih propusta u "Ratu i miru", može onda i mali Miljenko
Ma znam, ima dosta takvih primjera u književnosti, ali na (manje-više svakoj) knjizi radi mala vojska ljudi i zaista mi je čudno da je to uspjelo proći.
Kaže jedna moja frendica da se nitko ne usudi dirati njegove tekstove, pa radije puste svašta u tisak, nego da mu se zamjere.
Dakle, samo zbog ovog tvog zadnjeg odlomka sam mazohistički u knjižnici uzela "Pse na jezeru" i sad se pitam što mi je to trebalo
Ali ipak sam uspjela saznati koja je to spomenuta forumska kolegica
Sad imam grižnju savjesti, mogla sam ti jednostavno poslati pp.Dakle, samo zbog ovog tvog zadnjeg odlomka sam mazohistički u knjižnici uzela "Pse na jezeru" i sad se pitam što mi je to trebalo
Dunjin djed je bio ustaški časnik koji je par dana prije oslobođenja Sarajeva pobjegao sa svojom tajnicom u Hrvatsku te u Sarajevu ostavio ženu s djetetom. Odmah po oslobođenju, desetak dana nakon njegovog bijega, u stan žene (muško dijete staro 18 mjeseci igra se kraj nje) ulaze partizani i pokušavaju saznati gdje joj je muž. Ona to zaista ne zna, a jedan od partizana joj u bijesu kundakom razbija zube i ona se jednim od tih njih uguši. Znači, u toj priči imamo muško dijete i mrtvu majku. Kasnije kad priča o toj obitelji, Jergović kaže da se kći (Dunjina majka) rodila šest mjeseci nakon što joj je otac napustio Sarajevo. Kako, kad je majka umrla desetak dana nakon njegovog odlaska? Idući se put opet vraća prvobitnoj radnji u kojoj je majka ubijena, otac nestao, a djecu (koju sad djecu, kad je u priči tada bio samo sin?!) uzima neka teta.
Eto.
Fakat sam ubrzala tempo, uopće nisam skužilaSad imam grižnju savjesti, mogla sam ti jednostavno poslati pp.
Dunjin djed je bio ustaški časnik koji je par dana prije oslobođenja Sarajeva pobjegao sa svojom tajnicom u Hrvatsku te u Sarajevu ostavio ženu s djetetom. Odmah po oslobođenju, desetak dana nakon njegovog bijega, u stan žene (muško dijete staro 18 mjeseci igra se kraj nje) ulaze partizani i pokušavaju saznati gdje joj je muž. Ona to zaista ne zna, a jedan od partizana joj u bijesu kundakom razbija zube i ona se jednim od tih njih uguši. Znači, u toj priči imamo muško dijete i mrtvu majku. Kasnije kad priča o toj obitelji, Jergović kaže da se kći (Dunjina majka) rodila šest mjeseci nakon što joj je otac napustio Sarajevo. Kako, kad je majka umrla desetak dana nakon njegovog odlaska? Idući se put opet vraća prvobitnoj radnji u kojoj je majka ubijena, otac nestao, a djecu (koju sad djecu, kad je u priči tada bio samo sin?!) uzima neka teta.
Eto.ali na tom mjestu mi je već bio pun kufer Jergovića, pa valjda zato
Što se čitanja tiče, imam još jedan biser, ovaj put prevodilački.
Dobila sam za rođendan najnovije izdanje Goetheovog "Fausta" u prijevodu Ante Stamaća. Prijevod je... hmmm, vrlo interesantan
Ta bit mi budi čemer ljut,
I sve me više mori;
Na nogama po prvi put
Ne stojim čvrsto, sori.
(baš tako piše - fonetski "sori"!)
Ali ima to i svoju dobru stranu - sad pažljivo čitam čak i teško probavljivi drugi dio ne bih li naišla na još neku ovakvu "bravuru". Inače, osim čudnog prijevoda, pogovor i popratne bilješke su za svaku pohvalu, vrlo su detaljni i iscrpni i nadopunjuju čitanje samog spjeva (izdanje: "Vrhovi svjetske književnosti", Školska knjiga).
Nisi propustila ništa epohalno.Fakat sam ubrzala tempo, uopće nisam skužila ali na tom mjestu mi je već bio pun kufer Jergovića, pa valjda zato
Ne čudi me što su bilješke i pogovor odlični, a što se tiče prijevoda, čitala sam intervju (hm... objavljen u "Mostu", ako se ne varam) u kojem je Stamać pričao o tome da studenti i mladi ljudi općenito sve manje poznaju Fausta i da se upravo zbog njegove popularizacije odlučio upustiti u novo prevođenje na suvremeni, životni hrvatski jezik. Znam da je na prvi pogled čudno čitati takav prijevod, ali klasici se najčešće zaista prevode na suvremeni jezik. Hrvatski jezik je mali (ima malo govornika i malo izdavaštvo), pa se kapitalna djela prevedu jednom, maksimalno dvaput i zbog toga smo navikli na starija izdanja i zastarjeli jezik, ali kod većih jezika, koji imaju brojnije prijevode, su vidljive takve stilske i jezične razlike među starim i novim prijevodima.Što se čitanja tiče, imam još jedan biser, ovaj put prevodilački.
Dobila sam za rođendan najnovije izdanje Goetheovog "Fausta" u prijevodu Ante Stamaća. Prijevod je... hmmm, vrlo interesantan
Ta bit mi budi čemer ljut,
I sve me više mori;
Na nogama po prvi put
Ne stojim čvrsto, sori.
(baš tako piše - fonetski "sori"!)
Ali ima to i svoju dobru stranu - sad pažljivo čitam čak i teško probavljivi drugi dio ne bih li naišla na još neku ovakvu "bravuru". Inače, osim čudnog prijevoda, pogovor i popratne bilješke su za svaku pohvalu, vrlo su detaljni i iscrpni i nadopunjuju čitanje samog spjeva (izdanje: "Vrhovi svjetske književnosti", Školska knjiga).
I da, strane riječi koje su ušle u korpus hrvatskog i koje se normalno koriste (uključujući deklinaciju, konjugaciju i sl.) pišu se fonetski (npr. intervju, dosje, tramvaj, bide...).
Posljednje uređivanje od Sanja : 01.01.2012. at 14:57
Mene silno zanima gdje u Jergovićevoj literaturi pronalazite iskompleksiranost i provincijalizam, ako netko od domaćih pisaca nije iskompleksiran onda je to definitivno Jergović. Njegova djela su prevedena na dvadesetak jezika, dobio je razna domaća i međunarodna priznanja, pa mi se čini da iskompleksiranost (jal) dolazi od njegovih kritičara. Ja bih za Jergovića rekla da je samo pitanje dana kada će njegova djela biti obvezna školska lektira.Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla?
Pa, u skoro svakom njegovom novijem djelu (u onim ranijima nisam to uočavala), a naročito u romanu "Otac".
Ali da ne bude da ga samo kritiziram, njegovo stvarno dobro djelo mi je zbirka priča "Inšallah Madona, inšallah" (iako mi je za čitanje trebao rječnik
Nekad sam ga rado čitala, sad ga zaobilazim, uglavnom zato što se ponavlja i jer iz njegovih djela progovara sitna svađalačka duša.
Što se tiče školske lektire, zašto ne - ima u lektiri i neprikladnijih naslova, samo bi mu bilo dobro izlektorirati knjige da bar padežni oblici - kći i kćer - budu ispravno napisani.
Pravila pisanja postova
