Marina Lewycka: Kratka povijest traktora na ukrajinskom - knjiga se reklamira kao "urnebesno smiješna", što po mom mišljenju nije. No, bez obzira na to, svidjela mi se i mogla bih je preporučiti (samo ne treba očekivati knjigu uz koju ćete se glasno smijati).
Radi se o ostarjelom udovcu iz Ukrajine koji živi u Velikoj Britaniji i koji se zaljubljuje u tridesetšestogodišnju Ukrajinku koja u tom starcu vidi mogućnost dobivanja britanske vize i življenja što lagodnijeg života. Na početku romana još i ima duhovitih prizora, no vrlo brzo mlada žena zbog financijskih frustracija i neostvarenih ambicija počinje maltretirati i zlostavljati svog starog i nemoćnog muža, a njegove dvije kćeri pokušavaju ga izvući iz te neugodne situacije. Kako radnja napreduje, sestre, koje su se tijekom života udaljile, postaju sve bliskije, a na vidjelo izlaze i tužne obiteljske tajne, nesretne prilike u kojima je obitelj živjela u Ukrajini te težak put od Ukrajine preko njemačkih radnih logora do Britanije.
Na žalost, prijevod je izuzetno loš, a tekst je također prepun tipfelera i drugog šlamperaja.
Alan Bennett: Suverena čitateljica - odlična, duhovita, pametna satira o tome što se događa kad kraljica u poznim godinama počne čitati i otme se okovima strogog kraljevskog i državničkog protokola.
I izvrstan prijevod, moram napomenuti.
 |
|||
Sanja prvotno napisa
bar ovo u zagradi. Mene knjiga nije baš fascinirala, a spominjanje "ukrajinskog" u naslovu mi sugerira da je nacionalna komponenta izuzetno bitna u romanu, valjda to što su likovi porijeklom iz Ukrajine treba biti egzotično pa samim tim i privlačno zapadnom tržištu (ovdje zadržavam pravo na totalnu subjektivnost, i sama imam ukrajinske pretke 
). Sve skupa nije loše, ali knjiga mi nije bila ni duhovita ni "urnebesno smiješna" kako piše na ovitku. Najnoviju knjigu iste autorice (Berači jagoda) nisam ni pokušala čitati, ovo mi je bilo sasvim dovoljno.