Sanja prvotno napisa
Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla? ), a negdje u drugoj polovici spominje se i jedna naša forumska kolegica. "Lijepa je i plava", kaže Jergović.
Dakle, ovo je zaista Jergović u punom svjetlu. Njegov guslarski stil (kako je to svojedobno dobro karakterizirala jedna forumašica
) u potpunosti je došao do izražaja. Mislim da mi je puknuo film na mjestu gdje potanko opisuje kako su se razbijale čaše iz nekog servisa za vino, prva čaša, pa druga, pa treća... kod desete i jedanaeste sam poželjela knjigu šutnuti u drugi kraj stana.
Vremenska greška mi je promakla, vjerojatno zato što sam jako ubrzala tempo čitanja i možda sam preskočila neki bitan detalj.
