Margaret Mazzantini "Napokon rođen" - pod dojmom sam, knjiga me dirnula, čitajući imala sam osjećaj da su to moje emocije, moja priča.
 |
|||
|
|
|||
Margaret Mazzantini "Napokon rođen" - pod dojmom sam, knjiga me dirnula, čitajući imala sam osjećaj da su to moje emocije, moja priča.
Očekivala sam polu-ljubić, polu-dramu, lakše štivo.iki prvotno napisa
A dobila sam potresnu priču, izuzetan stil pisanja, knjigu koja me je dotaknula, knjigu koja me čak malo i promjenila.
I bez obzira na sve što znam od prije, Sarajevo nikad neću vidjeti istim očima nakon ove knjige.
Margare Mazzantini: Napokon rođen
Preporiučila mi je prijateljica, pa sad kad sam pročitala idem vidjeti je li se spominjala ovdje.
Vidim da je iki čitala i dala preporuku, ali preporuka se nekako utopila među Franzenom, Nesboom i Larssonom.
Dakle, knjiga je potresna kao i npr. 1000 žarkih sunaca ili Nevjernica, ali s obzirom na bliskost događaja (i vremensku i prostornu) - još mi je i potresnija.
Njen stil pisanja mi je u početku bio pretenciozan, pjesnički, pomalo i patetičan - na karaju mogu reći da je samo takav mogao i biti.
Vjerojatno i ne možeš predočiti intenzivne osjećaje na drugačiji način (doživljaj rata, doživljaj neimanja a silne želje za vlastitim djetetom...).
Mada je u početku tok radnje išao predvidljivo, i mislila sam da je to - to, kraj me ipak iznenadio.
Preporučujem svim srcem.
Pravila pisanja postova
