Evo malo domaćih autora.


Ankica Tomić: Naročito ljeti - riječ je o romanu koji je dobio VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, a u kojemu autorica opisuje svoje djetinjstvo od četvrte do osme (devete?) godine, dok je živjela na Braču. Njezino je odrastanje prilično mirno i idilično, u romanu nema neke posebno napete radnje, nego više nostalgična sjećanja na kasne sedamdesete. Budući da je autorica otprilike moje godište (+/- godina-dvije), iako smo odrastale u sasvim različitim obiteljima i sredinama, mnoge sam stvari vrlo živo prepoznala. (I dijelimo isti ukus za crtiće. )

Robert Perišić: Naš čovjek na terenu - vrlo duhovit, pametan i ciničan roman, nepogrešivo smješten u Hrvatsku od prije desetak godina (i danas još uvijek vrlo, vrlo aktualan). Riječ je o novinaru podrijetlom iz jednog manjeg dalmatinskog mjesta koji živi i radi u Zg te, ponukan grižnjom savjesti i osjećajem obaveze prema obitelji, svom bratiću namješta posao dopisnika iz Kuvajta...

Marinko Koščec: Netko Drugi - neobičan roman... Djelomično mi je bio odličan, a djelomično gotovo posve nerazumljiv. Stilski je savršeno izbrušen i imam dojam da ga je autor više pisao za svoju dušu, kao neku vrstu stilske vježbe, nego za čitatelje. U svakom slučaju, njegov "Wonderland", kojeg sam nedavno pročitala, bio mi je puno bolji.