Čitam svašta, nastojim se samo rukovoditi vrsnošću (uvijek se sjetim savjeta jednog profesora, koji je naš poznati kroatist i kome se imena ne mogu sjetiti, da treba čitati samo dobru literaturu,jer za lošu nema vremena). Znam da zvuči pretenciozno, ali fakat nemam ni vremena ni živaca za slabu literaturu.

I tako, čitala sam Eugenidesa, "Nevina samoubojstva" (Virgin suicides), koji secira američko društvo '70-tih kroz jednu bizarnu i morbidnu opsesiju, pa onda Hornbyja, koji mi je bio silno zabavan i vrlo pitak, ali nipošto ne i plitak, u "All about a boy", trenutno čitam "Gospođu Bovary" (zaostatak iz lektire) i Hornbyjevu "Kako biti dobar", koja me s nije dojmila kao "All about a boy".

Probala sam "Čovjeka bez sudbine" od Kertesza, ali ne leži mi nikako, što zbog stravičnosti teme, što zbog stila, koji me jako podsjeća na stil "izgubljene generacije" (što ima smisla, ako malo promislim), a ja taj stil ne uspijevam probaviti.