Citiraj Jurana prvotno napisa Vidi poruku
Evo i ja ću nešto o Rushdieju. Sasvim mi je jasno zašto se ljudi zaljube u njegove knjige. Meni su Djeca ponoći jedna od najboljih knjiga koja sam pročitala, odnosno njena prva dva dijela. Onaj treći mi nije sasvim sjeo. Inače mi je tu knjigu preporučila poznanica koja je živjela u Indiji i rekla da je to najbolji prikaz života ondje.
Gledala san neki film u kojem Michael Douglas glumi pisca i sveučilišnog profesora koji predaje kreativno pisanje i on studentima govori da pisati znači donijeti odluke - da ne može sve što je u tebi ući u knjigu. I baš takav osjećaj ja imam za Rushdieja: sva njegova kreacija, duh, erudicija, strast, kipuća životnost je za mene previše (valjda to ima veze s Indijom) - ja bih to malo obuzdala. On ne želi i ne vjerujem da će se ikad naći urednik koji će inzistirati da ga malo podkreše.
Uživam čitajući, ali ta bujica riječi, emocija, svega - na kraju me počne gušiti.
Inače sam čitala Djecu ponoći, Bijes, Tlo pod njenim nogama.
Što je najsličnije Djeci ponoći od knjiga koje nisam pročitala, možeš li preporučiti?
oprosti, Jurana, tek sad vidim ovo
meni je baš ta bujica riječi, taj njegov divan jezik, jedan od najvećih razloga zašto ga toliko volim

možda najsličnije Djeci ponoći bi bile Shalimar the Clown i The Moor's Last Sigh