Pa, u skoro svakom njegovom novijem djelu (u onim ranijima nisam to uočavala), a naročito u romanu "Otac".
Ali da ne bude da ga samo kritiziram, njegovo stvarno dobro djelo mi je zbirka priča "Inšallah Madona, inšallah" (iako mi je za čitanje trebao rječnik), tamo je drukčiji nego u drugim svojim djelima.
Nekad sam ga rado čitala, sad ga zaobilazim, uglavnom zato što se ponavlja i jer iz njegovih djela progovara sitna svađalačka duša.
Što se tiče školske lektire, zašto ne - ima u lektiri i neprikladnijih naslova, samo bi mu bilo dobro izlektorirati knjige da bar padežni oblici - kći i kćer - budu ispravno napisani.