Mazohistički sam se prihvatila Thomasa Bernharda. Pročitala sam knjigu "Hladnoća. Izolacija", koja je jeziva, ali ono što me zapravo fasciniralo je sličnost tematike i sadržaja i opisa onima iz Mannove "Čarobne gore". Samo, kod Manna nikad, baš nikad nisam naišla na taj osjećaj gađenja, raspadanja i međuljudskog prezira (ajde, donekle je atmosfera neugodnija u noveli "Tristan", ali ona i ne govori o tuberkulozi nego zapravo o nečem drugom).
Baš me potaklo na razmišljanje, nekoliko dana sam pokušavala u glavi izvesti neke paralele između te dvije knjige. Nisam baš daleko otišla jer mi fali podloge za sustavnu analizu teksta, ali da je knjiga vrlo dobra, u to nema sumnje. I nije nimalo ugodna, ali lako i brzo se čita.