Ja nisam uspjela s Ozom, nikako mi nije sjeo. Produživala sam Priču o ljubavi i tmini, budući sa svih strana pršte preporuke, ali ubrzo sam skužila da ga uzimam po zadatku, bez istinskog gušta.
Za razliku od McEwana kojeg sustavno gutam, sad krećem s Okajanjem, nakon Subote koja mi je zasad najdraža (iako sam to tvrdila za Amsterdam) jer je za razliku od ostalog dosad pročitanog, najmanje (ako uopće) tjeskobna. Glavni lik i njegov život su mi se jako svidjeli, sve je tako...

Pridružujem se Tanjinim preporukama za Moon Palace, ali već sam pisala da sam veliki Austerov fan, pa to vrijedi za sve njegove knjige (osim za Nevidljivo koje sam već ovdje izogovarala).