Možda joj baš zbog toga nisam povjerovala. Više mi je bilo groteskno, nego tragično.
A Priču o ljubavi i tmini sam pročitala u par dana. Svaku večer išla na Terraneo i onda u 4 ujutro čitala Oza.A u 10 kupila djecu u bake.
I to me podsjetilo: surfajući o toj knjizi, našla sam neki blog (?) Miljenka Jergovića gdje Priču o ljubavi i tmini svrstava u knjige veće od života pa sam se zainteresirala koje su njemu veće i skužila da je njemu i meni zajedničko barem nekoliko naslova takvih knjiga.
Doživite li i vi kad neku knjigu kao veću od života?
Posljednje uređivanje od Jurana : 24.10.2012. at 09:51
Da, ponekad. Puno toga sam pročitala, ali takvih knjiga je vrlo malo.
Zadnja takva zaista velika knjiga koju sam pročitala je Grossmanov roman "Život i sudbina". Teška je i potresna, ali toliko jaka da mi je dojam ostao i mjesecima nakon čitanja.
I Priča o ljubavi i tmini mi je jedna od takvih knjiga, i za kategoriju bolja od ostalih Ozovih knjiga koje sam čitala (inače ima lijep stil i dobro piše, ali ova knjiga mu je zbilja nešto posebno).
Moram priznati da je moj izbor knjiga većih od života meinstrimaški: Sto godina samoće, Ljubav u doba kolere, Derviš i smrt, Travnička hronika, Ljubavnik (M. Duras), Lovac u žitu (bio onda, sad bih ga morala ponovo pročitati da vidim jesam li i dalje manja od njega), Priča o ljubavi i tmini, Vježbanje života... ove mi prve padaju na pamet.
Prije sam se lako dala impresionirati, svaka me oduševljavala; a sada sam se pociničila pa lako frkćem nosom![]()