I ja sam tatu zamislila totalno vjerno slici, ali mama mu je puno ljepša nego što sam se i usudila zamisliti. Najviše me iznenadio sam mali Amos, kojeg sam zamišljala šiljastog, kržljavog i rahitičnog, a zapravo je bio presladak dečkić...
I ja sam tatu zamislila totalno vjerno slici, ali mama mu je puno ljepša nego što sam se i usudila zamisliti. Najviše me iznenadio sam mali Amos, kojeg sam zamišljala šiljastog, kržljavog i rahitičnog, a zapravo je bio presladak dečkić...
Ne mogu zaboraviti kako sam zaboravila Djecu ponoći.
I Kunderinu Šalu (ali nijednu drugu).
Slobodu sam tek nedavno pročitala, za nekoliko mjeseci ću znati je li VOŽ.
I meni su i Zaposjedanje i Majstor i Margarita bili veliki užitak u čitanju.
A što se tiče Priče o ljubavi i tmini (slijedi spoiler), najbolniji mi je taj zaborav u koji je njegova majka pala, odnosno u koji su je oni gurnuli - to što je više nikad nisu spomenuli i što je otac sve njene stvari bacio - to mi i sada lomi srce. Preselili se, otac se preoženio, dobio još djece, a onaj njihov život otprije - kao da nije ni postojao. Nije ni čudo da je čovjek doživio krizu identiteta i da je morao napisati knjigu s osobnom i obiteljskom poviješću koja seže do davnine.
Baš sam se sažalila nad tom njegovom majkom i njenim očajem. Pa zamislite da i vas tako, nakon (nedajbože) smrti, potpuno zapuste djeca (aj muž još nekako). Kad vas se ne sjećaju, to je kao da niste ni živjeli. Drago mi je da je na kraju napisao ovu knjigu i sačuvao majku od zaborava.
Eto, ispao lancun.
ovo su i moja razmišljanja.
Oz kaže da on i tata nikad, ni jedan jedini put, nisu razgovarali o mami nakon što je umrla. mogu zamisliti kako je to Amosu bilo bolno.
stoga uopće ne čudi činjenica da su se on i tata toliko udaljili i da je Oz poželio prekinuti sve veze sa svojim prijašnjim životom.
ni sa svojom ženom nikad nije razgovarao o majci.baš mi je tužan i potresan taj krug šutnje u njegovoj obitelji. ova mu je knjiga bila jedina terapija, čini mi se.
definitivno snažna i potresna knjiga.
Meni je ta šutnja jako poznata i baš to je jedan od načina kako se ljudi brane od navale emocija koje ne mogu probaviti. Ne kažem da je dobra, ali prepoznatljiva mi je.
I ne samo to. U toj knjizi sam prepoznala puno toga iz vlastitih razmišljanja i poimanja svijeta.
Na prijevod naslova nemam primjedbiinače, za ljubitelje engleskog izdanja, na tribini s Amosom Ozom u proljeće 2011. je rečeno da su iz engleskog izdanja izbačeni neki dijelovi (esejističkog karaktera), mislim da je riječ o 4. poglavlju i još nekim ulomcima.
Ja sam bila vrlo zadovoljna i s hrvatskim prijevodom (direktnim prijevodom s hebrejskog, a ne prijevodom prijevoda prijevoda).
i meni je poznat ovaj krug šutnje
shvaćam d aje teško progovoriti o nekim stvarima. u mojoj se obitelji dogodilo nešto slično, sjećam se kako me pogodilo kad sam saznala. posebno pogađa činjenica da netko o tome šuti i tko zna kako se osjeća kad ne može pričati :/
tanja, rat i mir nisam čitala. planiram svakako
obožavam debele knjige
naslov mi je predivan na engleskom. ali, nemam zamjerki na hrvatski naziv. meni je tmnina predivna riječ, bolje nego prazna tama :D