Obicno citam nekoliko knjiga paralelno, sada: strucna literatura o korporativnoj kulturi, Joseph Anton, memoir Salmon Rushdie, neki krimi od Martin Cole, Zauvijek mlad od Dr. Oz
Obicno citam nekoliko knjiga paralelno, sada: strucna literatura o korporativnoj kulturi, Joseph Anton, memoir Salmon Rushdie, neki krimi od Martin Cole, Zauvijek mlad od Dr. Oz
Misli sam prve pročitala. Je, genijalan je. Na faksu sam iz njegovih knjiga učila teoriju književnosti, tada nisam ni znala da piše i beletristiku. Oduševio me kao pisac.
Upravo sam završila s čitanjem "Umijeća utrkivanja po kiši" Gartha Steina.
Simpatičan roman koji se lako čita. Pisan je iz perspektive psa Enza koji želi u idućem životu postati čovjek te ima vrlo razvijenu svijest i razmišljanja. Enzo kroz roman prepričava svoj život tj. život svog vlasnika Dannyja koji je vozač utrka i koji prolazi kroz teške obiteljske drame. Enzo svoju filozofiju ilustrira primjerima iz utrka (nije dosadno i zamorno čak ni ako ne gajite posebnu strast prema formuli i sl. utrkama).
sad vidim da je snimljen prema zadnjoj noveli iz knjige- najboljoj, meni osobno, no lomi srce.
A ja kad sam je čitala, stalno sam imala osjećaj deja vu! Sad mi je jasno zaštopa gledala sam nekad taj film!
Čitam Franzenove eseje "Kako biti sam". Prvi (o Alzheimerovoj bolesti od koje mu je bolovao otac) mi je odličan, ostali ne baš.... Nekako je pun sebe![]()
Pročitala "Neka se veliki svijet vrti" (Colum McCann). Zanimljivo pisano, podsjeća me na spotove (znate ono, zum na neku stvar, poput limuna u ruci, potom total na društvo u dnevnom koje čeka piće s tim limunom, osoba koja nosi limune s leđa).
Trebalo mi je vremena da se ufuram, ali sam zadnjih 200 strana (ima 364) progutala. Stil nije jednostavan, počesto je i prekitnjast (za mene) i nisam apsolutno oduševljena knjigom, ali joj ne mogu poreći vrijednost. Preporuka, svakako.
Potpuno se slažem.
Upravo čitam Narod knjige, Geraldine Brooks.
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=5627
Jako dobra knjiga.
Frode Grytten - Medvjed koji tece
odlican triler noir, norveska skola
Čitala sam je svojedobno, ima dobru kompoziciju i zanimljivu polaznu temu (sarajevsku Hagadu). Ali sam roman me u cjelini nije fascinirao, nekako mi je tendenciozan (kad se previše napadno vidi "što je pisac htio reći").
Trenutno sam na Ferićevim tekstovima ("Apsurd je zarazna bolest"), jako su dobri, iako ponekad upiru prstom baš u ono što bi čovjek rado previdio ili prešutio. Započela sam i novu Alice Munro, i već prva priča me udarila šakom u želudac (i opet me fascinira kako ta žena od pripovijetke može učiniti remek-djelo veće od nekih romana).
Ian Rankin: Pitanje krvi
klasicno odlicno izdanje inspektora Rebusa
Gert Maak: U Europi - putovanje kroz dvadeseto stoljece
izvanredno, zanimljivo, napeto, pitko, cita se kao najbolja beletristika
zbog nje sam se isla guzvati na Interliber, i uspjela ju ubosti za pola cijene
Zeruya Shalev "Kasna obitelj"
Pisana u formi unutarnjeg monologa žene koja se odlučuje razvesti. Oborila me s nogu. Ne mogu dočekati da se dočepam ostalih njezinih knjiga.
Preko praznika, prigodno- Agatha Christie, "Hercule Poirot's Christmas" i John Grisham, "Skipping Christmas".
Prva bolja (mozda i radi toga sto sam citala na engleskom, bas me "ubacila" u govor i doba), druga pocinje odlicno, a zavrsava totalno komercijalnim krajem, razocaravajuce (u medjuvremenu sam se prisjetila i filma).
Nadalje, Philippa Gregory, "The Kingmaker's Daughter" - jako dobra, razdoblje psiholoske borbe za prijestolje izmedju brace York je samo po sebi fascinantno, a zenski likovi su bas dobro obradjeni.
Kronoloski, moze se citati paralelno sa "Bijelom kraljicom" jer pokriva isto razdoblje, ali iz perspektive Anne Neville, zene Richarda 3.
Onda jos Michael J. Fox, "Lucky Man" - njegova autobiografija, s posebnim naglaskom na Parkinsonovu bolest, zanimljivo.
Radoznalosti radi, provjerila sam profil iz knjiznice, u 2012 sam procitala 37 knjige, od toga je vecina novih knjiga, a neke starije knjige koje sam pozeljela ponovo procitati nisam ni brojala u popis. Manje nego prosle godine. I, za mene novost - prosle godine mi se vise puta dogodilo da knjigu vracam u knjiznicu neprocitanu jer mi je apsolutno nezanimljiva (te nisam popisivala). Starim, vrijeme je dragocjeno, i tako to..
Ukratko, za preporuku su mi:
Tariq Ali, "The Book of Saladin" i "In the Shade of Pomegranate Tree" (i nastavljam dalje s ostalim knjigama iz njegovog "Islamskog kvinteta")
Jonathan Lethem, "As She Climbed Across the Table"
Tim Parks, "Italian Neighbors" i "An Italian Education"
Leslie Caroll, "Play Dates" i "Spin Doctor"
Sophie Kinsella, "I've Got Your Number"
ponovno, Guy de Maupassant, Bel-Ami
i jos neke od Philippe Gregory ("The Lady of the Rivers", "The White Queen", "The Kingmaker's Daughter", - preporucujem ih citati kronoloski, no ako citate samo seriju "The Cousines' War", ovo je kronoloski red, s time da se treba ubaciti i "The Red Queen" - koja je, IMHO, losija od gore navedenih),
a za ljubitelje fantasy zanra: Marion Zimmer Bradley, Avalon saga, posebno The Mists of Avalon i Ancestor of Avalon.
Trenutno, po preporuci dviju forumasica, citam dvije stvari; Hilary Mantel, "Wolf Hall" (o Thomasu Cromwellu), a za apsolutno opustanje prije spavanja, Suzanne Collins, "The Hunger Games" sagu.![]()
Ja čitam Anu Karenjinu i uživam u svakoj riječi!
divna mi je Ana Karenjina!
ja sam završila hvaljenu Služba, družba, prošnja, ljubav, brak i pridružujem se pohvalama. nadam se da ću sad u knjižnici uspjeti uloviti i Previše sreće (iste autorice).
trenutno čitam svojeg omiljenog Lodgea, Terapija.
Ja sam u fazi da uz srednjoškolku kćer nadoknađujem lektiru.
Još prije nekoliko godina sam shvatila da sam u srednjoj školi bila jednostavno premlada da bi shvatila i voljela ono što je tada bilo obavezno za čitati.
Prošla sam nekoliko grčkih klasika, a npr. prije nekoliko tjedana prvi put s guškom pročitala jednog Krležu i ostala zaprepaštena svime onim što nisam vidjela tada kada sam trebala, a zapravo sam bila nedorasla i nisam mogla vidjeti.
Točno tako je i meni kad se uhvatim nekog klasika - Tolstoja sam čitala kao srednjoškolka, ali vidim da ga uopće nisam cijenila kako treba, a sa Krležom je ista stvar.
He he , super je ovo... Što se lektire tiče, ja sam na Miri Gavranu (i zgodno je, nije mi bilo mrsko) ali posebno sam uživala s mlađim sinom prije mjesec-dva dok je čitao Huckleberryja Finna - besmrtan humor Marka Twaina osvježio mi je dušu, a djetetu je trebalo dosta objašnjavanja jer nije imao pojma o povijesti Amerike, statusu Crnaca ondje u to vrijeme i sličnim detaljima koji su bitni za razumijevanje te knjige.
Ont. ništa nisam baš čitala za svoju dušu za vrijeme blagdana jer sam previše vremena provela u kuhinji, ali sam posudila krasnu knjigu Sveta mjesta svijeta (putevima hodočasnika - zastupljene su razne vjeroispovijesti) i to mi je baš bilo super, prava prekrasno opremljena slikovnica za odrasle: http://www.mozaik-knjiga.hr/knjige/s...ima-hodcasnika
meni je Huckleberry Finn bila i ostala jedna od najdražih knjiga.
od lektire nisam puno propustila (mislim da jedino nisam pročitala Majstora i Margaritu, što planiram nadoknaditi), voljela sam je čitati.
ali definitivno kao srednjoškolka nisam mogla istinski cijeniti sve iz lektire. od Krleže sam tada voljela jedino Glembajeve i Filipa Latinovicza.
isto čekam da najstarija krene u srednju školu pa ću neke stvari opet čitati.
Poznato mi je ovo. Svojedobno sam se u odrasloj dobi primila čitanja Gundulićevog "Osmana", na kojeg sam u srednjoj školi umirala od dosade.
S Tolstojem nisam imala takva iskustva, odmah smo si "kliknuli"
Prekjučer sam pročitala "Previše sreće" Alice Munro, i bilo mi je žao kad sam završila s knjigom. Odlična je, još mi je bolja od prve zbirke, i iako su priče većinom teške i psihološki zahtjevne, zbilja sam uživala u čitanju.
Također čitam i knjigu Irene Lukšić "Gradovi sela dvorci", i nije loša, bolja mi je od slične autoričine knjige "Blagovati na tragu klasika". I jedna i druga knjiga zapravo su pregled već objavljenih djela iz Disputove biblioteke "Na tragu klasika", s tim da je jedna fokusirana na recepte i kulinarsko-gastronomska iskustva, a druga se tiče putovanja. Ova o putovanjima mi je bolja - osim ulomaka iz književnih djela donosi i originalne tekstove prevodilaca, urednika i književnika, a i putovanja me nekako više zanimaju od kuhanja![]()
I ja sam s Tolstojem odmah kliknula, i redovito mu se vracam (iako preferiram Rat i mir u odnosu na Anu Karenjinu, ali npr. jako volim i Uskrsnuce).
Lektiru sam uvijek citala, uglavnom s velikim gustom, no moram priznati da sam Krlezu nerado, ono, cist iz obveze, bez gusta. :/
Sto je E. starija, to mi je draze gustati u toj literaturi za skolarce, priznajem da se veselim onome sto donese iz skole. Tu je, doduse, lektira prilicno slobodan pojam - skola ima biblioteku, i djeca uzimaju knjige po vlastitom izboru (svaki petak nova, u njenoj slucaju).
Kako E. ide na likovno-literarne radionice na engleskom jeziku (van skole), obicno posudi i kracu verziju na engleskom, a duzu na talijanskom (radi prijevoda, ja uskacem samo po potrebi, samostalna je prilicno kao citac). Uglavnom, sad vreba Alisu u Zemlji cudesa i iza ogledala, pa ce opet paralelno engleski-talijanski. Ja se, pak, unaprijed veselim, bas me vraca u djetinjstvo.![]()
Posljednje uređivanje od Elly : 08.01.2013. at 12:05
Eto a ja baš i nisam bila kliknula sa Tolstojem, kad sam bila mlada više sam voljela patetikui povišene osjećaje, pa je Dostojevski bio moj omiljeni klasik i njega sam čitala i iščitavala, a Tolstojev najdraži roman mi je bilo Uskrsnuće, a za njim Rat i mir, a Karenjina tek na kraju, bila mi je prilično dosadnjikava, a sad vidim koliko su ova poglavlja na početku briljantno napisana i kako je savršeno i duhovito opisao likove.
Nisi jedina - prije bih rekla da je to bio vrlo česti stav. Jednom sam čitala Camusov esej u kojem je spomenuo koliku ulogu je odigrao Dostojevski u razvoju svjetske književnosti 20. stoljeća i kako bi ona možda krenula drugim smjerom da su se autori više oslanjali na Tolstoja.
Uostalom, i naš vrlo cijenjeni prevodilac Zlatko Crnković je ne jednom izjavio da "Tolstoja cijeni, a Dostojevskog voli".
Ja sam rado čitala obojicu, ali Tolstoj je bio "moj", i dan-danas se vraćam nekim njegovim rečenicama koje me fasciniraju, a Dostojevski mi je idealan za čitanje u živčanom stanju (sjećam se, dok sam čekala rezultate prijemnog ispita na faksu, pročitala sam u jedno prijepodne pola "Braće Karamazovih").
Da malo pomaknem temu, ja sam pred novu godinu zavrsila s citanjem svih pet nastavaka Igre prijestolja. Iscrpi me to, ali i opcini!
Sad citam neke pripovjetke od HD Lawrenca. Bas volim tog pisca. A i ja se mislim uhvatit Dostojevskog, Idiota.
Evo još jedne odlične knjige:
Brodeckov izvještaj
Oduševljena sam originalnim pristupom već 1000× opisivanoj temi, kojoj autor pristupa iz drugog kuta, onog općenitijeg i univerzalnijeg. K tome se knjiga vrlo lako čita (iako tema nije laka), naprosto vuče čitatelja dalje i dalje. Budući da nekako predviđam da se o ovoj knjizi neće tako puno pisati i govoritipreporučujem je, evo, ovdje, pa možda nekome bude zanimljiva.
(i da, iako je riječ o sasvim novom izdanju, ima je u knjižnicama, bar u zagrebačkim)
Tanja, genijalno mi zvuči, svakako ću uzeti tu knjigu.
Ja ponovno počinjem s Lovcem u raži, nisam je dugo čitala, od srednje škole.
Neki dan sam na polici knjižnice naišla na Kalendar Maja, pa sad to čitam.
Tanja, pokušala sam pretražiti kataloge KGZ-a, ali mi uopće na daje naznaku da u fundusu imaju tu knjigu ili autora.
Kako, pa ja sam ga posudila u knjižnici.
Evo, ima ga i u web-katalogu: http://katalog.kgz.hr/pagesResults/b...edId=432001572
Nemam pojma, kopirala sam naslov iz tvog linka pa onda i autora i sve prazno![]()
Procitala prve dvije knjige iz sage "The Hunger Games", odlicne su mi, zaista ugodno iznenadjenje. Rezervirala sam trecu knjigu, nestrpljivo ju cekam.(OK, citam drugo u medjuvremenu, ali unaprijed joj se veselim :mgreen
![]()
@ anchi: film sam takodjer gledala (prije nego sto sam procitala prvu knjigu), i nemam dojam da je u filmu nesto mijenjano na racun knjige, bas. Takodjer, glumci mi se cine bas pogodjeni u odnosu na knjigu.
I ja procitala knjige i pogledala film, al nije mi nesto ni film ni knjige, makar sam se ocito navukla bila kad sam sve tri knjige procitala![]()
milasova8, pročitala sam prije par godina Drugu Bolenovu kći i baš mi se dopala
Nedavno i Bijelu kraljicu, ali mi nikako nije sjelaMožda što sam je baš razvukla
Sad je tek došla na red ˝Povijesničarka˝ E. Kostova, nisam mogla ranije doći do nje. Čini se OK
Murakami - Ljetopis ptice navijalice. Mislim da je bio pod utjecajem nečeg gadnog dok je ovo pisaoUmori me čovjek, ali obećala sam sebi da ću je završiti do kraja.
Ženski kupe
volim ženske priče i volim Indiju...knjiga mi je lijepo sjela
Pročitala nakon dvadeset godina ponovno Lovca u žitu (ili raži, kako hoćete). Oduševio me, sad mi je još sto puta bolji nego kad sam ga čitala u srednjoj. Zapravo mi je nevjerojatno koliko je aktualan i danas, više od pola stoljeća nakon što je napisan...
Ja čitala nedavno njegovu knjigu Kad padne mrak. Isto me izmorilo, ali vrijedi... http://www.dzepna.com/murakami_kad_padne_mrak.htm
Jučer sam u knjižnicu vratila jako dobru knjigu Emme Donoghue SOBA - još nisam došla k sebi i trebat će mi neko vrijeme da se malo resetiram i počnem čitati nešto drugo. Preporučujem onima koji nisu jako osjetljivi - knjiga drma do kostiju: http://ljevak.hr/knjige/knjiga-10123-soba
Baš mi je bila zanimljiva ta Soba. ja sam je posudila u trenutku kad mi je u životu bilo nešto teško i mislila sam: Daj da čitam o nekome kome je stvarno teško pa ću vidjeti koliko mi je zapravo dobro. I još o nečemu što nema nikakve veze s mojim životom - eskapizam čisti.
I onda mi se desilo da se osjećam kao da čitam knjigu o sebi i svom starijem sinu dok je bio jedinac. Nije ni slučajno - književnica je tako i zamislila:A to je i onaj različit osjećaj imanja jednog ili više djece koji sam već više puta pokušala opisati.Room was inspired by… having kids; the locked room is a metaphor for the claustrophobic, tender bond of parenthood.
Posljednje uređivanje od Jurana : 18.01.2013. at 12:35
Ja trenutno čitam Djevojku iz dvadesetih od Sophie Kinselle...
Upravo sam vratila u knjiznicu knjigu Philippe Gregory,"Wideacre". To je prva iz "Wideacre" trilogije, zao mi je da u knjiznici nema 2. i 3. dio (stavila sam na wish listu, mozda ih nabave.
Tema je prilicno uznemirujuca, no dost' dobro obradjena, pa eto, za Philippine ljubiteljice, nesto malo drugacije od njenih ostalih knjiga.
Posljednje uređivanje od Elly : 25.01.2013. at 20:30