Planira li još itko ponoviti gradivo iz Velikog Gatsbya prije filma?![]()
Planira li još itko ponoviti gradivo iz Velikog Gatsbya prije filma?![]()
Priča o ljubavi i tmini, predivna, jedna od najboljih knjiga koje sam ikad pročitala. Trebalo mi je malo više vremena da je pročitam ali je bilo uživanje u svakoj stranici.
Marulićeva Judita :smajlic koji se popeo na mont everest:
Previše sreće.
Prva, Dimenzije, ubila me u pojam.
Svimbi, meni je ta najbolja :skartoc:
Bas te onako pogodi, osjetis na pocetku sto se dogodilo.
Jos su mi ostale dvije, usporila sam nesto...
Pa da, i meni je super. Ali je totalna depra.
Prva knjiga koju čitam na e-čitaču je "Olga i Lina". Pala mi je napamet ta knjiga koju sam čitala kao srednjoškolka i...dodirnem ekran a knjiga na njemu u trenu.
Prvo, nije mi ostala u sjećanju takva kakva je. Olga ima jedva 15, a Lina 18 godina...Toliko su mlade, (sada bi pasala latinska izreka o vremenu i mijeni, ali neću bacati izreke...) danas su u tim godinama još djeca, a ne žene i zaručnice.
Drugo, čitati knjigu na ekranu mi nije gušt. Vjerojatno ću s vremenom promijeniti mišljenje, ali držati knjigu u ruci i listati mi je još uvijek draže.
Hugo Claus, Tuga Belgije.
Uzela sam knijgu u knjižnici jer 1) nikad nisam čitala ništa od belgijske književnosti, 2) sadržaj na koricama djelovao mi je obećavajuće - odrastanje dječaka u Belgiji u 2. svjetskom ratu. Knjiga zaista jest dobra, ali nije baš lagana za čitanje. Zadnjih 200 stranica sam se već mučila, nikako doći do kraja (inače je knjiga podeblja).
Preporučujem samo jako znatiželjnima, knjiga je nedvojbeno kvalitetna i drago mi je da sam je pročitala, ali bilo je prilično naporno.
A odrastanje u katoličkom internatu i dječje neznanje o osnovnim pojmovima podsjetilo me na aktualne polemike o zdravstvenom odgoju![]()
možda nije za velike, ali klinac je imal preporuku preko praznika pročitat Imaš fejs, knjiga je dobra
Ian McEwan, Amsterdan. Klasična McEwanovska, zanimljiva, čitka i britka :mcgreen:
Divim mu se neprestano kako dobro dočarava stanja uma u kojem se njegovi likovi nalaze.
Jesam.
Ono sto je najbolje, i njoj se svidja.
Proguglala sam da vidim ima li jos njegovih knjiga za djecu, ima jos jedna, Rose Blanche, kazu da je za dob od 9/10 godina+ (2. svj. rat - ne znam da li je moja jos za to spremna:/ ).
Posljednje uređivanje od Elly : 03.02.2013. at 20:42
Procitala sam i 3. knjigu sage "Hunger Games", "Mockinjay".
Iskreno, treca mi se manje svidjela od prve dvije (mozda ne bih imala taj dojam da sam ih sve 3 procitala odjednom, no imala sam pauzu izmedju prve dvije i trece knjige).
No uglavnom cijelu trilogiju preporucujem dalje, pogotovo ako je citate u komadu.![]()
Sad se vracam na nezavrsenu "Wolf Hall" od Hilary Mantel. Nazalost nastavka ("Bring Up the Bodies") nema, pa se dalje planiram prebaciti na G.R.R. Martina, sagu "A Song of Ice and Fire" - citala sam na netu da je inspirirana kucama York i Lancaster, pa mislim da bi me mogla zanimati.
od glen coopera - knjiga mrtvih dusa,
tek sam pocela, al kaze mm da je jednako dobra i napeta kao i prvi dio. biblioteka mrtvih
cure, jel se koja sjeća, a pisale smo o toj knjizi tu, kako se ove knjiga o skupini mladih turista koje je napala i na kraju pojela neka biljka puzavica? odlična mi je bila, a nikako se ne mogu sjetiti ni naslova ni autora knjige
Citam andeli u mojoj kosi I super je knjiga bas me je prodrmala,,
Carlos Ruiz Zafon: Zatočenik neba
Ako imate priliku pročitati Sjenu vjetra, Anđelovu igru i onda ovo - ali odmah jedno iza drugoga, jer se jako naslanja na prethodne i bilo bi lijepo podsjetiti se osoba i detalja koje samo nagovještava u Zatočeniku neba (a ja ih se ne mogu nikako sjetiti)Ina
Inače odlična, naravno
Meni je id Zafona jedna kniga bila više nego dovoljna. Nuej to za mene. Ono što mi se najviše dopalo su opisi Barcelone i prisjećanje na taj oredivan grad. Njegove priče nisu za mene.
Zafon dobro pise, no ne privlaci me vise. Procitala sam dvije, dosta su mi slicne i ne znam, ne vuce me vise da bih ga citala :/
Zadnje sto sam citala, po jednoj preporuci, je Paul Auster, Nevidljivo. Odlican je! Genijalno pise.
Sad citam Mjesecevu palacu, isto je jako dobra.
Ne znam jesam spomenula, brka mi se sveNicole Krauss. Super je.
Da, Auster je dobar, davno sam čitala Newyoršku trilogiju, sjećam se da mi je bio otkriće u to vrijeme
Nego, opet me dugo nije bilo na ovom topicu...
A pročitala sam puno toga u međuvremenu. Pokušat ću iz svoje tekice izvući najzanimljivije... Mnoge sam knjige uzela na preporuku odavde, i nisam požalila. Tnx, cure...
Dakle:
Orhan Pamuk: Zovem se crvena... Napokon...
Užasno sam se bojala početi čitati ovaj roman... Ne znam ni sama što sam bila zabrijala... ono, povijesna tematika, orijentalna tema, puno turcizama, baš me nekako sve odbijalo...
A pročitala sam zapravo predivnu knjigu... Knjigu o ljubavi i o umjetnosti, o tradiciji i o suvremenom, o istoku i zapadu... o iluminatorima i njihovom načinu crtanja... o načinu razmišljanja...
Kroz način pripovijedanja u kojemu svaki lik priča svoju priču i ima svoj „point of view“ ispreplela se u ovom romanu priča o ubojstvu s ljubavnom pričom, i taj neki rashomonovski pristup osvojio me odmah...
U podlozi svega priča je o svijetu kojem ne pripadam, koji mi je potpuno stran i nepoznat i koji ima tu neku čaroliju i samozatajnost i privlačnost...
Vrlo zanimljivo, ako još niste pročitali, svakako to učinite, bez straha!
Khaled Hosseini: Tisuću žarkih sunaca
Knjiga od koje vam se srce stisne i najradije biste izlili rijeku suza dok ju čitate... Divna, moćna knjiga. Ženska knjiga, knjiga o prijateljstvu, ratovima, borbama, strahu, sudbini, ljubavi... Mislim da je ovdje već dosta pisano o ovoj knjizi, pa neću više. Želim svima da je pročitaju...
(budem nastavila, sad žurim dalje...)
Onda:
Emma Donoghue: Soba
Mučna, teška priča koja zahtijeva dobar želudac... U početku mi je trebalo neko vrijeme dok nisam skužila o čemu se radi, a tada... užas, užas... ne vjerujem... Ne bih spominjala o čemu je konkretno riječ da ne otkrijem potencijalnim čitateljima temu, osim da me podsjetilo na slučaj Natasche Kampusch. Knjiga koja svakako djeluje još dugo nakon što pročitate posljednju stranicu...
Daniel Pennac: Iz magareće klupe
Ovo je bila užasno simpatična knjiga, zanimljivo pisana, s intelektualnim, vrckastim humorom. Autobiografska priča o vlastitom (traumatičnom) školovanju i kasnijem vlastitom (uspješnom)nastavničkom iskustvu. Baš šarmantno. Ok, možda me to što sam pomalo literarni frankofil udaljuje od objektivne prosudbe, stoga me baš zanima vaš doživljaj knjige...
I ja sam literarni frankofil, ali bez obzira na to, meni su Pennacove knjige vrlo inspirativne i drage. Ponekad si mislim kako bi ih trebalo uvesti kao obaveznu stručnu literaturu nastavnicima u školama...
Druga njegova knjiga na koju ovdje mislim zove se "Od korica do korica", i preporučujem je kome god stignem, stvarno je izvrsna - a govori o čitanju i (ne)razvijanju navike čitanja u dječjoj i mladenačkoj dobi.
tanja, to je ona gdje govori o užitku čitanja i "vremenu za čitanje"?
zaboravila sam naziv, a znam da si je ti preporučilatako da je to sigurno ta.
odlična je!
tanja_b, lijepo što si me podsjetila, morat ću posuditi i "Od korica do korica", čim stignem...
evo što sam još čitala:
Haruki Murakami: Lov na divlju ovcu
I opet moj neizbježni Murakami...
Hahaha, uvijek nov i nepredvidiv... ponekad mi fakat nije jasno odakle crpi te svoje „pomaknute“ ideje za priče... Što reći? Opet neuobičajen roman, prepun metaforike, nabijen simbolikom, bizaran do daske...
Opet ispreplitanje stvarnog i nestvarnog, realnog i nerealnog i, iznad svega, nadrealnog... Negdje sam bila pročitala da su njegove knjige nešto kao „književna samoposluga“, tipa, ono, ima u njima svega i svačega, a ti uzmeš ono kaj ti se sviđa... Ima nešto i u tome...
Enivej, volim tu njegovu mističnost, vječitu potragu za nečim što nedostaje, propitivanja slučajnosti u životu... pa i određenu zbrčkanost, ako hoćete...![]()
Viktor Žmegač: SMS eseji
Nisam navikla na velikoga Žmegača u ovako kratkim formama, pogotovo nisam očekivala da će knjigu nazvati 'SMS eseji', ali moram priznati da sam se ugodno iznenadila: svagdašnjica naša uhvaćena u kratkim zapisima, poput sms poruka...i kroz priče iz vlastite prošlosti pokušaj odgovora na pitanje što nam to nešto od onda može reći o ovome danas, oliti 'što bi rekao Baudelaire da se nađe ovdje, sada? Ima tu i filozofije i umjetnosti i dijalektike i tradicije i nadrealizma i pa čak i 'biti cool' ideologije i propitivanja o ljudskoj seksualnosti... a sve u kratkim, lako čitljivim esejima, vrlo praktičnima za čitanje dok se vozite tramvajem...![]()
Nick Hornby: "Juliet, Naked". Svidjela mi se (no meni se njegove knjige opcenito dost' svidjaju).![]()
Trenutno citam Tariq Ali, "The Stone Woman" (3. knjiga iz njegovog "Islamskog kvinteta") - zasad mi je odlicna.
Juliet, naked je slatka knjiga. Lako se čita, ok je napisala. Ništa spešl po meni, ali skoro sve njegove su takve
No, vrijedi pročitati tko voli Nicka Hornbyja.
Meni su bili malo.... demode. Od jezika do razmišljanja.
Uspjela sam pročitati sve McEwanovo što postoji u dvije knjižnice u kojima posuđujem.
Pa sam malo odmarala mozak krimićima, Minette Walters Fox Evil i Rober Wilson slijepac iz Seville.
Ova druga je puno dublja no što se čini na početku, ima teških dijelova, ali sve u svemu preporučam.
Čeka me Zatočenik neba, iako ste me malo obeshrabrile.
Tri šalice čaja; bestseler New York Timesa, Greg Mortenson i David Oliver Relin; naklada Ljevak, 2011. Sjajno!
Meni je problem kod Zafona, što je sve na isti kalup. jedna knjiga mi je bila dovoljna. Drugu sam već jedva pročitala i dalje ne bih.
Kada sam prijateljici iz Bcn spomenula, ona mi je preporučila nekog drugog pisca (više ne znam ime) ali taj nije kod nas preveden
To i ja planiram pročitat.
Od Zafona sam čitala Sjenu vjetra i baš mi je bila dobra, al tu sam stala.
Zadnje sam pročitala:
Optužena (od Slavenke Drakulić) koja je vrlo potresna, i čak sam je skoro ponovo krenula čitat, tek što sam je završila.
Male zvijezde Velikog medvjeda (od Magde Matošić), predivna i nježna uspomena na Split između dva svjetska rata. Ja veoma volim te priče o Splitu između dva rata jer mi je baka tada bila mlada i ona mi je toliko toga o tim godinama ispričala da se uvijek raspekmezim kad nešto tako čitam.
Za sve je kriv Toma Sojer (od Dvine Meler) - putopis po bijelom svijetu, i bio mi je baš ok, dok mi kolega s posla nije usput komentirao da mu nekako ne idu manekenke i pisanje, i onda mi je odjednom postao blesav. Baš sam povodljiva. Al nije među putopisima koje preporučam.
Sad čitam Na putu svile (od Jasena Boke) i to mi je puno zanimljivije.
I ja sam čitala tu knjigu, jako mi se dopala, čak me i oduševila na neki način, a onda sam pročitala i ovoNakon toga sam malo više kritički gledala na cijelu priču.
Tri šalice čaja sam vratila nepročitane jer je nisam stigla pročitati - čitam samo u krevetu pred spavanje, a zadnja 2 mjeseca sam jako pospana i tako ništa nisam pročitala. Možda onda bolje da je ni ne čitam, tanja?
Slijepac iz Seville je zanimljiv, ali gadan, nisam ga mogla prestati čitati, ali me proganjao i još me proganja. Ja ga ne bih mirne duše preporučilaČitala sam i njegovu Beznačajnu smrt u Lisabonu i na isti je način opterećujuća. Nemojte me pitati zašto sam je uopće uzimala. Slijepac iz Seville ima i neki nastavak. Nadam se da ova mazohistica u meni neće posegnuti za tim u knjižnici.
Ma knjiga je dobra. I zanimljivo je to kako piše o azijskim zemljama i tim ljudima, njihovim nastojanjima... sve je to vrlo interesantno. Samo što svaka medalja ima dvije stranepa se prilikom čitanja ne bi trebalo previše zanositi.
Sličan primjer: prošli tjedan sam pročitala knjigu Christophera Robbinsa, "Jabuke su iz Kazahstana". Vrlo zgodna knjiga. Ali dobro je primijetiti da je izdavač knjige Veleposlanstvo Republike Kazahstan, i da je u skladu s time knjiga maltene panegirik predsjedniku Nazarbajevu (dobar dio knjige posvećen je njemu i službenoj politici SSSR 80-tih godina, a ja bih npr. radije čitala o kazaškoj kulturi, prirodi, povijesti i tradicijama).
Posjetilo me na Marguerite Duras i knjige Brana na Pacifiku i Ljubavnik. Obje opisuju isto razdoblje njenog života - mladost, ali je prva njeno prvo djelo, a Ljubavnik je iz zrelog perioda. Sasvim drugačiji pogled na isto vrijeme i jednu ljubavnu vezu. Inače mi je Ljubavnik jedna od najdražih knjiga uopće, a još mi je draža postala kad sam pročitala i taj drugi pogled.
50 nijansi sive
Jeftino, nekvalitetno, jadno štivo. Ne znam čemu tolika slava i hvalaNišta gluplje i ljigavije odavno nisam pročitala. Patetični ljubić s malo mlaćenja
Ne'š ti...
Pittacus Lore: Lorske baštine
Ni u kom slučaju ne preporučujem, osim ako vam je dosta vještica, čarobnjaka i vampira, a baš želite isprobati - svemirce.
Koji hoće pokoriti zemlju (zločesti) i koji pokušavaju braniti sebe, pa i zemlju (dobri).
I ako imate djecu pubertetske dobi i trebate biti u toku.