Kao što sam pisala, dva mjeseca nisam ništa pročitala pa sam zaključila da moram uzeti nešto čitati što neću moći ispustiti iz ruku. Tako mi je pala na pamet
Smilla i njen osjećaj za snijeg.
I stvarno je bilo tako, progutala sam je. Nosila sam je sa sobom da mogu čitati u busu

Krasna atmosfera, zanimljiva heroina (literarna majka Lisbeth Salander

), vješt zaplet i čak prihvatljiv rasplet (a inače su mi raspleti najtanja mjesta krimića/trilera).
Isto mi je ostao neki osjećaj da nešto fali na kraju, ali još ne znam je li mi to bilo žao što je gotova ili mi stvarno nešto nedostaje u priči.