Eh da, kad sam kliknula pošalji sjetila sam se da nisam napisala Sanju Lovrenčić, a Martinove strune su mi možda i najbolje što sam čitala od novije hrvatske književnosti (ali znala sam da će ju tanja dodati).
Htjela bih nekako dodati i Edu Popovića ali zapravo ne znam što, nije neko čudo od pisca, ali mi je svejedno drag.
Nisu ni sve knjige koje sam gore napisala vrhovi književnosti (a recimo Ferića uopće ne volim), ali mislim da su sve vrijedne čitanja.
Hotel Zagorje sigurno nije vrhunska književnost, ali je - po mom mišljenju - vrlo iskrena i potresna knjiga.
Što se tiče prijevoda nisam baš pozvana da o tome pišem, ali ne zaboravljam kako su u Murakamijevom Kafki na žalu na engleskom dečka čavku prekrstili u vranu. To im ne budem oprostila.