Evo ja ću.
Potpisati tangerinu za Otmjenost ježa.
Ali mene je više od junakinja nervirala činjenica da je u ovim godinama, u 21. stoljeću ponovo čitam Proljeća Ivana Galeba. Kakav crni roman-esej u ovo vrijeme?!
Vrhunac mi je razmišljanje samouke kućepaziteljice o položaju mladih znanstvenika na sveučilištu.
A u principu, bez tih njenih promišljanja, knjiga bi imala 45 stranica
Palomu mogu lakše svariti, jer se i ja ponekad osjećam kao ona, nikako da uhvatim pola sata da mislim u miru.