Pročitala sam ovih dana novoprevedenu Alice Munro, "Javne tajne", odlična je kao i uvijek, knjiga za polagano uživanje.

Paralelno, pročitala sam i "Najljuća jela tatarske kuhinje" A. Bronsky, ali nije me knjiga oduševila. Podsjetila me na svojedobno popularnu "Kratku povijest traktora na ukrajinskom", koja mi je bila potpuno bezveze, a spominjanje ukrajinskog u naslovu služilo je valjda privlačenju čitatelja (kao, egzotično zvuči!). E, u ovoj knjizi istu funkciju ima riječ "tatarski". Osim što glavna junakinja (pripovjedačica) svako malo na početku naglašava kako je ona tatarskog porijekla (to se tijekom romana nekako izgubi), sve skupa s Tatarima nema veze, više sa Sovjetskim savezom i društvenim uređenjem samim po sebi. Ali i inače mi se dosta toga u toj knjizi čini pretjeranim i isforsiranim, a neke epizode sasvim suvišne, kao slijepi rukavci radnje koji ne vode nikamo.

Sad čitam roman P. de Witta, "Braća Sisters", isprva sam bila malo podozriva prema literaturi takvog tipa (Divlji Zapad u punom smislu te riječi!), ali kako odmičem dalje, knjiga mi je sve bolja. A ujedno predstavlja i mali odmak od tematike kakvu inače čitam, što ponekad dobro dođe.