Trenutno sam na Andrićevim "Beogradskim pričama", zbirci koja sadrži neke njegove slabo poznate novele, uglavnom im je svima poveznica Beograd za vrijeme 2. svjetskog rata. Paše mi se povremeno odmoriti od suvremenih autora i stilova i vratiti se odmjerenom i lagano distanciranom pripovijedanju koje donosi vrhunsku književnost, to mi je baš onako za uživanje.

A kako mi je roman draža forma od pripovijedaka, čitam usput i "Istinu o slučaju Harry Quebert" J. Dickera. Čitala sam vrlo pohvalne kritike o tom romanu, ja pak vidim dosta rupa u priči i karakterizaciji likova, ali knjiga je interesantna, ne mogu poreći, i vrlo je zanimljivo koncipirana. Nije remek-djelo, ali je dovoljno atraktivno napisana da me drži prikovanu uz fotelju do kasno navečer. Osobito mi je zanimljiva činjenica da je francuski autor (ok, frankofoni Švicarac) napisao u potpunosti američki roman. Ima pretjerivanja na nekim mjestima, nije da nema, ali svejedno je vrlo uvjerljiv u prikazu američkog života u različitim vremenskim periodima.