ajme.
a ja sam valjda (opet) jedina na ovom forumu koju ni
Korekcije, ni
Sloboda nisu dotakle.
(to mi se dogodilo i, s ovdje uglavnom obožavanim, McEwan-om)
odnosno, da se bolje izrazim, ne padam u nesvijest od oduševljenja kao svi ostali.
naprotiv, živcirale su me i smetale mnoge stvari u tim, bespotrebno, predimenzioniranim knjigama.
jedna od najvećih zamjerki mi je Franzenovo beskonačno psihologiziranje, tako tipično američko, da mi je već izlazilo na uši.
čak ni njegov stil, koji svi toliko hvale, nije me osvojio nekom posebnošću.
ukratko, pročitala sam ih do kraja jer imam taj neki hemung da knjige treba iščitati do zadnje stranice (jer možda baš negdje na kraju čuči ugodno iznenađenje i zahvala radosti čitanja
) bez obzira što mi je već tijekom čitanja postalo jasno da nisu ispunile moja očekivanja.
nekako mi je, za moj ukus, preamerički.
no, kako mi vrag nije dao mira, a možda i ponesena sveopćom fascinacijom, pročitala sam i
Kako biti sam, Franzenovu zbirku eseja.
e, to mi je malo popravilo opći dojam
Forka prvotno napisa
ajme.e jesi nas posrala
) . Al mitchella volim pa mu oprastam, oza nisam ni dovrsila, pa mi je svejedno, al ta kradljivica knjiga me strasno nazivcirala, i sto drugi vise vole i spominju tu knjigu, to me vise zivcira
