Zadnje sam procitala Parsonsovu Man and Wife i Nista se ne opire noci Delphine de Vignan. Parsons mi je standardno ok, ali nista posebno. Nista se ne opire noci me ispocetka nije odusevila, no kako sam dalje citala, postajala mi je sve bolja; na kraju me bas dirnula.

Sad citam Llosinu San jednog Kelta, po preporuci s ovog topika. Vrlo je zanimljiva, al mi ne sjeda taj dokumentaristicki stil pripovijedanja.

Ceka me Barnesova Povijest svijeta u 10 1/2 poglavlja.