Moj ti je savjet nemoj čitat, dio je i o bolesti djeteta (žensko, 6 godina, završava loše) i ja sam tu stala, možda budem mogla kad moje dijete bude neke druge dobi, znam da su to praznovjerja, ali ja sam se previše mogla tu poistovjetiti... možda ne pročitam nikad (a, pazi, zbog preporuka sam je naručila sebi kao božićni poklon i toliko me uznemirila da je ošla u stari papir jer mi ju je bilo žao pokloniti dalje - svi moji kontakti su žene s djecom u sličnoj dobi, a muški kontakti ne dolaze u obzir za takvu vrst literature).
Vezano za Jelinek - isto sam se pitala (kako je dobila Nobela), ali to je jedina knjiga koju sam čitala. Primarni osjećaj je bio - ko je tu lud - i išla sam između "jadna žena, jel' ona zdrava"/"ide mi na živce! (autorica) kad tako doživljava svijet". Nisam je dalje guglala.. možda budem ovih dana, sad kad je se sjetim.