Pročitala s puno muke Perišićevo "Područje bez signala". Znam da ga je kritika nahvalila, ali meni ništa u toj knjizi nije sjelo kao naročito dobro. Doduše, ne mogu reći ni da mi je nešto u njoj naročito loše. Naprosto mi je sve skupa predugačko, prerazvučeno, preneodređeno, i s previše grananja osnovne fabularne niti. Ti fabularni rukavci odvlače pažnju, a ne doprinose konkretno tijeku radnje ili razvoju glavnih likova.
Da sam znala da će mi ta knjiga biti toliko naporna, mislim da bih odustala nakon prvih 2-3 poglavlja, ovako mi se stalno činilo - ajde još malo, možda baš sad krene ono pravo... i prevarila sam se.
Ima doduše u toj knjizi dobrih trenutaka i dobrih zapažanja, ali sve se to utopilo u moru onog manje zanimljivog (da ne kažem dosadnog).