tanja_b prvotno napisa
Ja pročitala napokon Svetlanu Aleksievič, "Rabljeno doba".
Već sam je jednom ranije započela, ali sam iz nekog razloga odustala. Sad sam je ponovo uzela i pročitala do kraja. Zbilja ne pamtim da sam ikad pročitala tako bolno uvjerljivu sliku SSSR-a, u vrijeme perestrojke i neposredno nakon nje. Zapravo me onaj drugi dio, koji se odnosi na razdoblje nakon 2000., čak i više uzdrmao, jer je to sadašnjost, ne možemo te priče više pripisati "nekom tamo davnom vremenu kad je vladao zločesti brkati Staljin".
I opisi staljinizma su vrlo dojmljivi, u svakom slučaju, ništa nije crno-bijelo.
Sve su to autentične priče koje pripovijedaju obični ljudi, građani iz različitih krajeva SSSR-a, od Moskve do Tadžikistana, od grada do sela, svi nose neku svoju osobnu (ili obiteljsku) dramu na koju je utjecalo i društveno uređenje. Ujedno prikazuju i naličje jedne od (još uvijek) svjetskih vojnih velesila. U tom smislu, priča ruskog vojnika iz drugog dijela bila mi je jedna od najpotresnijih. Iako, teško je tu napraviti gradaciju - sve su priče izrazito sumorne.
Ovo mi je, uz Grossmana, jedno od najjačih djela koja se odnose na Rusiju 20. stoljeća. Knjiga nije nimalo ugodna za čitanje, zapravo, vrlo je teška, ali vrijedi truda. Samo treba imati živaca za nju. Čitala sam je puna dva tjedna, nisam imala želuca za brži tempo.