Citiraj Aurora* prvotno napisa Vidi poruku
Procitala sam Muzej nevinosti od Orhana Pamuka.

Sve me pomalo strah reci, ali eto usudjujem se, jer ce mi mozda netko ukazati u cemu je vrijednost ovog dijela koju ja nisam znala prepoznati.

Meni je ovo bila beskrajno dosadna knjiga i prica u koju se nikako nisam mogla uzivjeti. Ubijali su me beskonacno dugi opisi detalja i sporost odvijanja radnje. Unatoc tome ustrajala sam do kraja, iako sam mislila odustati vec nakoh prvih stotinjak stranica (istina je doduse da sam zadnjih stotinjak stranica citala preskakajuci dijelova, pa i pojedine stranice). Sve u nadi da ce mi se otvoriti neki smisao, dubina price, vrijednost samog literarnog djela... Ali, nista...

Jesu li i ostale Pamukove knjige pisane slicnim stilom? Ako nisu, dala bih mu jos jednu sansu, jer bih iskreno zeljela popraviti svoj prvi dojam o tom nobelovcu.
evo kako smo taj roman opisivale prije par godina, našla sam citat:

Tko je čitao Pamukove romane, može očekivati jednako dobro pripovijedanje koje je važnije od same radnje. Kao i u drugim romanima, imamo glavnoga lika, ujedno i pripovjedača, koji dolazi iz bogatije turske obitelji, ali ne prilagođava se društvenim očekivanjima, odnosno, vrlo je emotivan, osebujan i pomalo poguban za sebe.. Tipično za Pamuka su i ženski likovi koji su, bar meni, uvijek nekako mistificirani i iznenađuju svojim postupcima.

Ono što mi se nije dopalo, to je upravo taj cmoljavi glavni lik kojem treba previše vremena za konkretno uzeti život u svoje ruke. Doista me u nekim trenutcima iznervirao.