Pročitala u dva dana epistolarni roman Ivice Ivaniševića i Marine Vujčić, "Otpusno pismo".
Dobra je knjiga, iako u prvom dijelu opasno prijeti da klizne u klišeizirani ljubić. Ali nisu autori tako naivni (pogotovo ne bih to očekivala od Ivaniševića), pa negdje od polovice slijede obrati koje zaista niste očekivali. Kraj me ugodno zaprepastio. Uglavnom, autori se cijelo vrijeme poigravaju stereotipima u muško-ženskim odnosima, i to rade na vrlo spretan način. Knjiga se lako čita, ma što čita, guta se. Preporučujem za ljeto

Usput čitam i Atlas oblaka koji mi je dosad nekako promaknuo. Nakon drugih Mitchellovih djela, sad već prepoznajem neke njegove tipične postupke (naročito korištene u Koštanim satovima), ali moram mu priznati, stvarno je majstor pripovijedanja.