Hvala tanja!
Jesam li možda propustila što od Eugenidesa? Pročitala sam Srednji spol, Bračni zaplet i Nevina samoubojstva (prve dvije su mi bile izvrsne, treća tako-tako).
Mislim da nema ničeg novog. I ja sam pročitala, i dojmovi su bili isti. Očekivala sam više od Nevinih samoubojstava, a manje od Zapleta.
Edit: odgovor na pitanje o Eugenidesu.
Posljednje uređivanje od Vlattka : 20.07.2016. at 13:21
Ulysses ce mi glave doci! Prva knjiga od koje mi je doslo odustati. Nikako ne mogu da udjem u pricu, patim se da pratim tok misli, tek 140 stranica a ostatak do 760-te me nimalo ne privlaci... Ne garantujem da necu odustati.
Inace, najfriskije procitala Djecu ponoci i Mavrov posljednji uzdah, A planine odjeknuse i U zemlji bijelog oblaka Sare Lark. Posljednja je velika, ali je za mozak na pasu, super za plaze. Djeca ponoci fenomenalna, meni u top 5.
Ali Joyce... mogu ja to, mogu ja to (mantram)...
Cure, opet trebam ljetnu preporuku za čitanje.
Lagano, ljetno, lepršavo i "bez pameti".![]()
Sorry, većina navedenog nije u tom smjeru, ali bilo što teže ne podnosim ljeti.
Evo jedne: http://znanje.hr/proizvod/soba-puna-snova/ - imaš tu online prvo poglavlje, pa vidi kako će ti se dopasti (radnja je linearna, to se danas tako rijetko vidi da sam je baš po tome zapamtila, a moja kolegica koja nije fan teške literature je baš ovu s guštom pročitala).
Evo još jedne serije - pristojno povijesno štivo koje nije naporno: http://znanje.hr/oznaka-proizvoda/elizabeth-chadwick/
Tu upada i Jan Guillou. Ako te zanimaju križarski ratovi, onda ova serija: https://znanje.hr/oznaka-proizvoda/s...-o-templarima/
AKo te više zanima novija povijest, onda ovo: https://znanje.hr/oznaka-proizvoda/s...liko-stoljece/ (sad vidim da ima i četvrta knjiga iz ove serije, a ja sam pročitala samo tri... To i sebi moram posuditi za ljeto).
Ako te zanima popularna znanost, možda ovo (to baš imam posuđeno iz knjižnice i početak mi se baš svidio): http://znanje.hr/proizvod/crijeva-sa-sarmom/
ja tražila crijeva, ali sve posuđeno
anemona to za praznu glavu, neki ljubić, krimić?
preciziraj žanr
Anemona, ako nisi čitala, ovo je zgodno
http://www.posvudusha.com/2014/12/12...vernog-vjetra/
ja sad čituckam
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/posljednja-prva-supruga/
taman za mozak na pašu
i preporuči i ti nešto takvo![]()
Posljednje uređivanje od Willow : 22.07.2016. at 13:31
upravo čitam, i izvrsno mi je
kalendar maja me na početku oduševio, onda sam se nekako, ma neću reći razočarala, ali je oduševljenje malo splasnulo
ova mi je, za sada, super, sviđa mi se taj stil, više zasebnih priča, a opet povezanih likovima
opet razmišljam upisati dite u njegovu gimnaziju![]()
Phillip K. Dick: Ubik
Još jedan klasik znanstvene fantastike koji se, kao što je često sa SF-om može čitati kao filozofski roman. Lako se čita i radnja te ponese, ali i dalje mislim da izvrsni pisci priča ne pišu izvrsne romane, a Ph. K. Dick je izvrstan pisac pripovijetki
K. Hosseini: Tisuću žarkih sunaca
O njemu se dosta pisalo na temi i s većinom se slažem: neka su mjesta u fabuli tanka, neuvjerljiva, a meni su i likovi na trenutke neživotni. Iako me je roman definitivno dirnuo, nije me potresao koliko je mogao ili koliko su me potresli drugi romani slične tematike ili smješteni u isto podneblje. Ne namjeravam dalje tražiti njegove knjige, a jedan od razloga je i njihova slabo prikrivena angažiranost.
Sad sam na Mornaru s Gibraltara. Za Duras se i podosta toga događa u romanu, iako je opet vruće i likovi ne znaju šta bi sa sobom. Ako je netko čitao Tarkvinijske konjiće i Mornara, vidite li sličnost između mjesta radnje u ova 2 romana? Meni se čini jako slično.
pročitala Kalendar Maja (konačno je došao na red)
fenomenalan mi je
ferićevi opisi neopisivoga, usporedbe neusporedivoga ... do kraja mi je bio jednako interesantan i napet
slijedeća je na redu Nevjernica
Ne znam kako sam se tek sad domogla romana Adio, kauboju Olje Savičević Ivančević. Izvrstan je. Roman o tome kako je biti drukčiji. Preporuka.
Sad čitam Purpurni hibiskus.
Ja sam pročitala Bijele zube, simpa mi je knjiga, duhovita i pametna. Zanimljivo je vidjeti neke stvari iz perspektive useljenika u Britaniju, a pogotovo druge generacije, i malo mi baca svjetlo na neke aktualne događaje.
Sad čitam Nadu Gašić Voda, paučina. Ko da sam u Zagrebu![]()
procitala sam Agnesinu ispovijed
dobra je, zanimljiva, potresna
ali meni nije briljatna, kako kaze Sunday Times na koricama
završila Murakamijevu O čemu govorim kad govorim o trčanju
uživala sam, posebno preporučujem trkačima
sad čitam Murakamijev Bezbojni Tsukuru Tazaki a zatim ću Svijet po Garpu Johna Irvinga
inače samovo ljeto prilično pročitala, tj. cijelu godinu kad razmislim
napravit ću baš popis da imam evidenciju
uhvatila sam neku rutinu svakodnevnu pa se to nakupi...
....
Posljednje uređivanje od flopica : 28.07.2016. at 07:04
Meni je za to super goodreads
baš volim imat pročitano na okupu
i volim vidit šta drugi čitaju, imam tamo i neke naše forumašice
i ustvari bi mi baš odgovaralo da i ti napraviš profil, tako da kad nešto ovdje hvlaiš i zainteresiraš me, ja ne moram tražit naslov, nego samo kliknem "want to read"
Zahvaljujući mojoj dragoj Alex (koja je ugrabila knjigu u knjižnici i prvo ju posudila meni![]()
), pročitala sam toliko hvaljenoga Stonera, Johna Williamsa.
I sad, bila bih nepoštena kad bih rekla da su očekivanja nadmašila stvarni doživljaj, jer radi se o uistinu dobroj knjizi koju fakat vrijedi pročitati.
Sadržaj vam neću prepričavati, to možete pronaći bilo gdje.
Divno pisana knjiga, puna emocija raznih vrsta. Možda i previše. Jer, nakon što ju pročitate, one ne napuštaju.
I ne napušta me ni neka gorčina, nakon čitanja, neki osjećaj da mi je štošta u toj knjizi išlo na živce premda je vjerojatno sve baš tako moralo biti.
Živcirao me glavni lik, Stoner, koji na čudan način kroči kroz život, šamaraju ga sa svih strana, a on sve stoički podnosi, do kraja ostaje cool, u nekom svom điru, kao da lebdi negdje dvadeset centimetara iznad zemlje, ili još gore, kao da ga se sve to ne tiče.
Živcirala me njegova žena, totalno neprilagodljivo i samodopadno stvorenje, dovoljna samoj sebi.
Živcirao me njihov međusobni odnos, posve nestvaran i nerealan, i sve ono što je ostajalo neizgovoreno među njima.
Živcirala me njegova ljubav(nica) koja je, kad je bilo najnapetije, pokupila stvari i nestala.
Živcirao me onaj njegov kolega s faksa koji je neprestano provodio psihološki teror nad njim.
...
Kako vidite, puno me toga živciralo, a opet tvrdim da je knjiga dobra i da ju treba pročitati.
Možda je u toj proturiječnosti i tajna njene zavodljivosti, ne znam.
Mislim, knjiga je zapravo ljubić, ali dobar ljubić, isprepleten teškim trenucima, temama i dilemama, od kojih na kraju ostaje neka tuga, okej, možda ne baš velika tuga, ali tugica sigurno...
Eto ga... a sad, Alex, ti si na potezu!![]()
Colum McCann: Dancer - preporuke!
Alessandro Baricco: Svila
Moj omiljeni knjižničar uvalio mi je nedavno cijelo brdo knjiga "za ljeto" (ne znam kako je mislio da ću to sve pročitati brzinom munje, al' dobro) i tek sam doma skužila da je jedna od njih Bariccova Svila, koju sam već čitala. Davno.
Pa sam, s obzirom da je to jedna vrlo mala knjižica, odlučila pročitati još jednom, jer sam bila upamtila o čemu je riječ, ali sam bila pomalo zaboravila ton knjige...
Ah.
Sve mi je jasno.
Obožavala sam Baricca otkad sam pročitala Ocean more, knjigu koja je bila potpuno drugačija od svih ostalih i toliko divna.
I ova Svila je dinamit.
Toliko mala, a toliko velika, pravi dragulj!
Procitala Jonathan Strange & g. Norrell, autorice Susanne Clarke, po martinoj preporuci ove teme.
Poklonici fantasy-ja i SF-a navikli su na opsezne knjizne serijale. Ovdje nije u pitanju samo debela knjiga o magiji, vec je rijec odlicnom stivu o ljubavi, odanosti i suparnistvu. Knjiga je 'engleska' do srzi, jer osim sto govori o engleskim carobnjacima - dzentlmenima, puna je oporog humora i casnih gesti.
Pripadam strangeovcima!
Sada me ceka Pjevac u noci, Olje Savicevic Ivancevic. Uzivam vec u pogledu na odlicnu naslovnicu, mural iz Vodnjana, inace sjajnog umjetnika Lonca.
Malo mi je falilo da ne završim Mornara s Gibraltara jer me je poprilično ugnjavio. Ni inače njeni dijalozi nisu visoko sadržajni, a u ovoj knjizi su dosegli tarantinovske razmjere. To se, eto, desilo na zadnjih 60 stranica pa sam ipak izgurala do kraja. Sad sam odlučila da više neću čitati Durasičine knjige napisane prije 85.
Nakon toga sam čitala Austerlitz u kojem sam uživala, ali ga se ne bih usudila preporučiti drugima. Roman počinje esejističkim razmatranjima o europskoj arhitekturi, da bi se pretvorio u životnu priču glavnog junaka, ni tada ne izbjegavajući mnoge digresije. Meni je išao lako i brzo, možda zato što je govorio o mjestima koja sam nedavno posjetila i slikama koje sam vidjela pa mi je bila jako zanimljivo. Inače je stil jako hvaljen, a nekima jako naporan. U knjizi nema nijedan dijalog, a rečenice su jako duge – navodno u originalu ima rečenica od 7 i po stranica, ali ja je nisam ubrala.
Doduše, kad se sjetim Marquezove knjige Jesen patrijarha u kojoj nema ni interpunkcija ni odjeljaka, a kamoli dijaloga - sve drugo je lakše za praćenje. Ova Jesen patrijarha je bila jedina knjiga u kojoj sam olovkom morala označavati dokle sam došla jer straničnik ne znači ništa u onoj šumi slova i rečenica koje ne završavaju stranicama. Sad mi je još jednom došlo žao što Marquez nije dovršio svoje memoare.
E ovako kako sam ja pisala o Austerlitzu, cijeli Austerlitz je napisan, pa ste upozoreni
Sad čitam F i sviđa mi se.
Jurana, meni je Duras kao cokoladne kokice, istovremeno je volim i ne volim. Volim onu lijenu, refleksivnu atmosferu u njenim romanima, a ne volim dijaloge, koji nemaju veze s vezom. A opet ih volim
Upravo citam Brooklyn Colma Toibina. Procitala trecinu knjige, nit smrdi nit mirisi. Vidjet cemo do kraja.
Ljubitelji Amosa Oza, znate li da je snimljen film prema Prici o ljubavi i tmini?
Laumi nisam imala pojma! Voljela bi ga pogledati.
Dovrsila sam Pjevaca u noci, nije problem brzo tu knjigu procitati, em sto je tanasna, em su me privukli istancan poetski stil i ljubavna prica Narance i Slavuja.
Zbilja je dobra ta Olja Savicevic!
jurana, ja sam počela austerlitza davno, i na trećini sam stala jer baš traži dosta pažnje a bila sam u nekoj fazi kad mu se nisam mogla posvetiti.
ali mi se svidjela, krasan stil, super opisi. moram dovršiti. kad budem u fazi :D
laumi super si opisala stil Duras
i meni je Olja S. P. odlična, žao mi je da je nisam prije otkrila.
Sad sam započela s "Tornjem kiselih jabuka", baš mi je ugodno štivo, nisam dosad imala prilike čitati Bauera.
Svidio mi se Toranj kiselih jabuka, Bauer bas lijepo pise.
Slažem se s Angie i tanjom da je F odlična knjiga.
Sad sam zagrizla u 2666, o veličini zalogaja ću naknadno.
Jane Green, Spellbound - procitala brzo na plazi i jos brze zaboravila.
Sad moram zavrsiti Tatarsku pustinju (obecala Jadranki), a onda me ceka Orhan Pamuk, Snijeg - zapocela sam ga i pocetak mi je obecavajuci, no ostao mi je kod mame, pa sam zavrsila ovo sto sam imala za plazu.
Nevjernica pročitana (pokušavam vas dostići)
zaista snažna knjiga hrabre žene
super mi je što je ona sama, iako odgojena u islamu, "zapadnjačkog" mentaliteta i iz te je perspektive opisala islam
Čitam Tomićeve Punoglavce - odličan je baš za ovo ljetno vrijeme, lagani ljetni romančić o odrastanju, upravo se vidim na praznicima kod bake kako šalabajzam s tamošnjom ekipom, totalno sam se uživila (a Podravkinu marmeladu ni ne primjećujem)
Doris Lessing: I ponovno, ljubav
Ovo zaobiđite u širokom luku. Ne pamtim kad sam nešto tako loše pročitala. Totalna ljigica.
A ono, žena je nobelovka...
Hm, da, opet sam se pitala (a to mi se dogodilo i nakon čitanja Elfriede Jelinek), po kojem kriteriju se dijele te Nobelove nagrade?![]()
Inače ovo ne radim, ali ide mi općenito na živce šaranje po knjigama i potcrtavanje, a pogotovo na knjigama iz knjižnice.
Ono, hajde, ako želiš po svojoj vlastitoj, šaraj, ali zašto po posuđenima?
I tako, evo par potcrtanih dijelova, ne mogu odolit':
...zakon koji kaže da moraš propatiti ono od čega zazireš.
...
"Sjećam se da sam u jednom času rekla samoj sebi, Sad je dosta, nikad više, ne želim se više nikad osjećati ljubomornom." Bila je svjesna toga da joj glas zvuči srdito.
"Znači, i ti si bila velikodušna?"
...
Muškarca se prepoznaje prema slikama i fantazijama koje on pobuđuje.
...
Zanimljiv je taj trenutak kad promatraš kako jedan čovjek izlazi iz tvog srca, a drugi ulazi u nj.
...
'Najveća je sreća u čežnji'.
...
...Kupid svojim žrtvama šalje strelice, a ne ruže.
Ima toga još, ali nema smisla...![]()
forka
a za Lessing, sestra mi čita sad nešto njeno, čini mi se African stories, i isto je sva "nikako da mi legne"
Ja sam se neki dan počastila Bračnim zapletom, danas počinjem![]()
I tako ja pročitam ovo i mislim, joj, odlično, baš sam je na slijepo uhvatila u knjižnici, znam da su je cure preporučile, bila je na polici, pročitam druge, uzmem ovu, kad nije Adio, kauboju, već U sedlu je tijesno za dvoje
Je li itko čitao?
Forka, dugujem ti dojmove za Nigdje, niotkuda…malo mi je ni tamo, ni vamoBekim ima onu notu u pisanju koja mi paše, ali izgleda da bira likove koji me jako iritiraju.
Pročitala sam i Djevojčicu koja je pretjerano voljela šibice i nisam sigurna u dojmove. Posebna je, drugačija je, ali je i meni bila premorbidna.
Počela sam čitati Progon, tek sam pročitala 30-tak stranica i za sada mi se ne sviđaBudući da je jako hvaljena, nastavit ću je čitati.
Posljednje uređivanje od Optimist : 08.08.2016. at 09:48
ja na go malo kombiniram "pametniju" literaturu s krimicima
pa nakon Ferića sad malo skandinavskih krimica, Lars Kepler, Paganinijev ugovor, meni dobro
Jurana, meni su Tarkvinijski konjici strasno eroticni i pamtim ih bas po tome "vruce je i nista se ne radi" momentu. Mislim da roman pocinje sa:"Jara je". Ako je Mornar slican jedva ga cekam. Ja sam zadnje procitala Ferante-Dani zaborava, ne znam jel se spominjala na temi? Meni se svidjelo djelo- pisano iz prvog lica zene koja je ogroman dio identiteta poistevjetila s identitetom supruge pa u trenutku kada ju muz ostavi zbog ljubavnice ulazi u potpuni emocionalni kaos. Sad citam Rotha- Tragovi duse, a onda na go konacno, planiram dohvatiti se Moje borbe.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Čitala sam ja, odlična je, idealna za ljetnu razbibrigu!
Inače, neki dan sam dovršila novoprevedeni roman Kjella Westoa "Ovuda smo nekada hodali".
Čitala sam od istog autra roman "Privid 1938.", i već tad me fascinirala njegova spretnost u kombiniranju priče o likovima s povijesnom pozadinom. Očito mu je omiljena tema Finska nakon 1. svjetskog rata i kratkog građanskog rata 1918. koji je ostavio duboke podjele u društvu. O tome eksplicitno i piše u predgovoru "Privida..." (Westo je inače povjesničar po profesiji). Roman "Ovuda smo nekada hodali" obuhvaća veće vremensko razdoblje, od 1905. pa do 1938. (s kratkim osvrtom na 40-te i ratove koji su uslijedili), opisuje velik broj likova, a iznad svega, to je roman o gradu. O Helsinkiju, i njegovom razvoju iz gradića u velegrad.
Moram priznati da mi je mjestimice bilo teško pratiti imena likova (a još više imena toponima, nisu mi nordijski jezici tako bliski), ali sam zaista uživala u knjizi. Westo ima neki gotovo tolstojevski zamah kad opisuje likove i utjecaj povijesnih zbivanja na njih. Građanski rat iz 1918. događaj je koji ih sve oblikuje, ali znatno veći dio romana posvećen je 20-tim godinama, prohibiciji, pojavi jazza, trendovima u glazbi i fotografiji (jedan od likova je profesionalni fotograf). Kao i mračnim naznakama fašizma u 30-tim godinama. Istovremeno, nije podlegao napasti da kroničarski opisuje vrijeme i događaje, već su i likovi vrlo fino profilirani, od proletera do bogatih i uspješnih poslovnih ljudi.
Jedna od knjiga koje ću pamtiti, i sigurno mi je obogatila ljeto.
joj, tanja_b, kad ti knjigu opišeš, ja je odmah želim pročitati![]()
I meni su Tarkvinijski konjići bili odlični, ali Mornar nije - nema istu atmosferu iako je slično mjesto radnje, ljetovalište na ušću rijeke u Italiji.
Elenu Ferrante je čitala Angie i hvalila ju je. Meni je žao što se ona više ne prevodi u nas jer vidim da je u svijetu veliki hit i da se svaka njena knjiga dočekuje s lovorikama pa me zainteresiralo.