Čitala sam ja, odlična je, idealna za ljetnu razbibrigu!
Inače, neki dan sam dovršila novoprevedeni roman Kjella Westoa "Ovuda smo nekada hodali".
Čitala sam od istog autra roman "Privid 1938.", i već tad me fascinirala njegova spretnost u kombiniranju priče o likovima s povijesnom pozadinom. Očito mu je omiljena tema Finska nakon 1. svjetskog rata i kratkog građanskog rata 1918. koji je ostavio duboke podjele u društvu. O tome eksplicitno i piše u predgovoru "Privida..." (Westo je inače povjesničar po profesiji). Roman "Ovuda smo nekada hodali" obuhvaća veće vremensko razdoblje, od 1905. pa do 1938. (s kratkim osvrtom na 40-te i ratove koji su uslijedili), opisuje velik broj likova, a iznad svega, to je roman o gradu. O Helsinkiju, i njegovom razvoju iz gradića u velegrad.
Moram priznati da mi je mjestimice bilo teško pratiti imena likova (a još više imena toponima, nisu mi nordijski jezici tako bliski), ali sam zaista uživala u knjizi. Westo ima neki gotovo tolstojevski zamah kad opisuje likove i utjecaj povijesnih zbivanja na njih. Građanski rat iz 1918. događaj je koji ih sve oblikuje, ali znatno veći dio romana posvećen je 20-tim godinama, prohibiciji, pojavi jazza, trendovima u glazbi i fotografiji (jedan od likova je profesionalni fotograf). Kao i mračnim naznakama fašizma u 30-tim godinama. Istovremeno, nije podlegao napasti da kroničarski opisuje vrijeme i događaje, već su i likovi vrlo fino profilirani, od proletera do bogatih i uspješnih poslovnih ljudi.
Jedna od knjiga koje ću pamtiti, i sigurno mi je obogatila ljeto.