Harry Mulisch: Otkrivanje nebesa

Dobar bokun knjige, 881 stranica i, po jednoj anketi među Nizozemcima, najbolji roman na tom jeziku.

To je knjiga kojoj je tema jako ozbiljna - po nekima čak tako sveobuhvatna da je izriču kao povijest 20. stoljeća, a i čovječanstvo danas pa i odnos prema religiji (religijama). Rekoh, tema je ozbiljna, ali knjiga je zabavna. Neki su dijelovi pametni i duhoviti, a neki su i trilerovski napeti. Meni su bili draži oni prvi, i općenito dio knjige u kojem se naizgled ne događa ništa posebno.
Glavni likovi su vrlo inteligentni i obrazovani pa su njihovi razgovori briljantni osvrti na umjetnost i znanost, izrečeni vrckavo i zaigrano. Da je ostalo samo na tome, ponovit ću, meni bi se i više sviđalo jer, kad počne angažiraniji dio knjige, gubi na uvjerljivosti. Imala sam dojam da više ne piše o ljudima, nego o simbolima, a i da je sve to više piščev obračun s vlastitim demonima. Kad sam nakon čitanja pročitala i autorovu biografiju, još mi se više to činilo.
Uživala sam u čitanju i brzo mi je išlo, ali nešto mi je na kraju falilo.
Možda je i do mene - primijetila sam u zadnje vrijeme da mi bolje odgovaraju knjige u kojima je manje filozofskog, odnosno, manje se izriče, a više priča.

Sad čitam Što nas se ubije, nastavak trilogije Millenium, koju sam izabrala da se odmorim, a i zbog znatiželje. Nemam velika očekivanja od knjige, koja zasad ispunjava