I mene je živcirala svojim mahnitanjem, pogotovo u samom početku, ali kad sam se pokušala uživjeti u situaciju, shvatila sam da bih vjerojatno i ja tako prolupala![]()
Uglavnom, meni je knjiga na kraju bila sve u svemu odlična.
Pročitala sam Ludvika Vaculika "Kako se prave muška djeca", a odmah za njim započela Lenku Prochazkovu, "Pehisticu"
Pričaju o istom događaju, odnosno svojoj vezi, svatko iz svog kuta. Obje su mi knjige dobre, ali stvarno je fenomenalno vidjeti na što se koncentrira muškarac, a na što žena. I zapravo je to pravi rashomon - svatko ima svoju istinu. Preporučujem!