Što čitate 2.

[aleksandra70vanja]

pročitala sam toliko hvaljenoga Stonera, Johna Williamsa.
I sad, bila bih nepoštena kad bih rekla da su očekivanja nadmašila stvarni doživljaj, jer radi se o uistinu dobroj knjizi koju fakat vrijedi pročitati.
Sadržaj vam neću prepričavati, to možete pronaći bilo gdje.
Divno pisana knjiga, puna emocija raznih vrsta. Možda i previše. Jer, nakon što ju pročitate, one ne napuštaju.
I ne napušta me ni neka gorčina, nakon čitanja, neki osjećaj da mi je štošta u toj knjizi išlo na živce premda je vjerojatno sve baš tako moralo biti.
Živcirao me glavni lik, Stoner, koji na čudan način kroči kroz život, šamaraju ga sa svih strana, a on sve stoički podnosi, do kraja ostaje cool, u nekom svom điru, kao da lebdi negdje dvadeset centimetara iznad zemlje, ili još gore, kao da ga se sve to ne tiče.
Živcirala me njegova žena, totalno neprilagodljivo i samodopadno stvorenje, dovoljna samoj sebi.
Živcirao me njihov međusobni odnos, posve nestvaran i nerealan, i sve ono što je ostajalo neizgovoreno među njima.
Živcirala me njegova ljubav(nica) koja je, kad je bilo najnapetije, pokupila stvari i nestala.
Živcirao me onaj njegov kolega s faksa koji je neprestano provodio psihološki teror nad njim.
...
Kako vidite, puno me toga živciralo, a opet tvrdim da je knjiga dobra i da ju treba pročitati .
Možda je u toj proturiječnosti i tajna njene zavodljivosti, ne znam.
Mislim, knjiga je zapravo ljubić, ali dobar ljubić, isprepleten teškim trenucima, temama i dilemama, od kojih na kraju ostaje neka tuga, okej, možda ne baš velika tuga, ali tugica sigurno...

Eto ga... a sad, Alex, ti si na potezu!

ja ne znam tako lijepo pisati kao Forka, pa ću je citirati
zadaćnice, sastavi, to mi je uvijek bila patnja u školu
sva sreća da sam se školovala u vrijeme kad se baš nisu pisali eseji
ne bih ni osnovnu završila

citiram je u dijelu da je knjiga stvarno divno pisana

nisam je mogla pustiti dok sam je čitala
i dalje me drži

da li me živcirao?
pa je malo, ali manje nego energičnu Forku
možda mi je takav način funkcioniranja i prolaska kroz život bliži nego njoj
mene je najviše živcirao što se nije borio za kćer

ali svakako velika preporuka za knjigu
vjerujem da bi našla svoje mjesto u popisu 100 knjiga koje se moraju pročitati

[tanja_b]

mene je najviše živcirao što se nije borio za kćer

I mene isto

[Peterlin]

I mene isto

Slažem se i ja.

Ali stalno pokušavam naći opravdanje u činjenici da su to bila neka druga vremena, pogotovo kad je u pitanju ženski rod, ali i inače. Pravo čudo da se uopće izborio i za sebe, ali kad bolje razmislim, nije to bila neka borba nego više splet okolnosti.

[Forka]

ja ne znam tako lijepo pisati kao Forka, pa ću je citirati
zadaćnice, sastavi, to mi je uvijek bila patnja u školu
sva sreća da sam se školovala u vrijeme kad se baš nisu pisali eseji
ne bih ni osnovnu završila

citiram je u dijelu da je knjiga stvarno divno pisana

nisam je mogla pustiti dok sam je čitala
i dalje me drži

da li me živcirao?
pa je malo, ali manje nego energičnu Forku
možda mi je takav način funkcioniranja i prolaska kroz život bliži nego njoj
mene je najviše živcirao što se nije borio za kćer

ali svakako velika preporuka za knjigu
vjerujem da bi našla svoje mjesto u popisu 100 knjiga koje se moraju pročitati

eto vidiš, zaboravila sam napisati i to za kćer, da, i to me živciralo

ja obično stalno negdje žurim, pa onda zabrzam s pisanjem, ne stignem napisati sve što mi se mota po glavi
previše misli, premalo riječi :kaj_sad: